Poslovni broj: Usž-3508/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja UK iz [adresa] , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1107/2023-10 od 17. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja se odbija te se potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-1107/2023-10 od 17. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-1107/2023-10 od 17. lipnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II-141-06/22- 01/03107364675, Urbroj: 341-99-05/3-20-6819 od 16. veljače 2023. godine i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], Klasa: UP/I 141-06/22- 01/03107364675, Urbroj: 341-15-05/3-22-15109, broj: 149008 od 11. listopada 2022. godine.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 16. veljače 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 11. listopada 2022., kojim je u točki I. tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80 % počevši od 27. travnja 2022. godine zbog ozljede na radu i bolesti, a u točki II. tužitelju je, kod kojega je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 40% (7. stupnja) priznato, počevši od 24. travnja 2015. godine, pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u svoti od 194,08 kn mjesečno (25,76 EUR) koja sa pripadajućim usklađenjima od 1. srpnja 2022. iznosi 284,55 kn mjesečno (37,77 EUR), a u točki III. utvrđeno je da tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta iznosi 70%.
3. Tužitelj presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je ozljedu na radu doživio dana 25. rujna 2014., što je priznalo i nadležno tijelo, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, pa nema ni činjeničnog ni pravnog temelja da se prava po osnovi tjelesnog oštećenja zbog ozljede na radu priznaju od 24. travnja 2015. kako je određeno u konkretnom upravnom postupku. Smatra da su time povrijeđene odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju o priznanju prava po osnovi tjelesnog oštećenja. Ističe da je postupak pokrenut 15. svibnja 2015. te mu je pravo trebalo priznati šest mjeseci unatrag od pravog dana slijedećeg mjeseca od dana podnošenja zahtjeva odnosno od 1. prosinca 2014. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu.
4. Tuženik se u odgovoru na žalbu tužitelja protivi razlozima žalbe. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, utvrdio da je osporavano rješenje tuženika pravilno i na zakonu osnovano te da nije povrijeđena odredba članka 64. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“,157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje: ZOMO). Naime, u upravnom je sporu utvrđeno, a što tužitelj navodima iz žalbe ne osporava, da su u upravnom postupku, pokrenutom zahtjevom od 15. svibnja 2015., pribavljeni nalazi i mišljenja ovlaštenih vještaka oba stupnja koji su suglasni u ocjeni svakog pojedinog utvrđenog tjelesnog oštećenja, kao i uzroka i datuma nastanka istih, tako da ukupan postotak tjelesnog oštećenja tužitelja iznosi 80%, od čega oštećenje na donje ekstremitete iznosi 70%. Pri tome, utvrđeno je da je Vijeće viših vještaka (drugostupanjsko institucionalizirano tijelo vještačenja) u svom nalazi i mišljenju od 31. siječnja 2023., kao datum nastanka tjelesnog oštećenja zbog ozljede na radu navelo datum 24. travnja 2015., kada je završena kompletna dijagnostika i kojom je konačno utvrđena i potvrđena radna dijagnoza suspektne frakture ručnog zgloba i time je nastupilo konačno stanje prema Listi oštećenja organizma - Listi 1 Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ 153/2014.).
7. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud te ovaj Sud ne nalazi da je povrijeđena odredba članka 64. ZOMO-a na štetu tužitelja.
8. Prema odredbi članka 64. ZOMO-a pravo na naknadu pripada od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag ako je zahtjev za ostvarivanje prava na naknadu podnesen nakon proteka roka od šest mjeseci od dana nastanka tjelesnog oštećenja. Međutim, ovu odredbu, u konkretnom slučaju, treba tumačiti u vezi s odredbom članka 128. stavaka 1. i 2. ZOMO-a. Članak 128. stavak 1. ZOMO propisuje da kada se rješava o pravu osiguranika, odnosno osigurane osobe, kao dan nastanka smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog gubitka radne sposobnosti ili potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno tjelesnog oštećenja uzima se dan kada je na temelju pregleda područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje dano mišljenje u smislu članka 125. stavka 2. ovoga Zakona ili mišljenje središnjeg ureda Zavoda za vještačenje iz članka 125. stavka 4. ovoga Zakona, a stavak 2. istog članka propisuje da se iznimno od stavka 1. ovoga članka može utvrditi raniji datum nastanka smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno tjelesnog oštećenja na temelju medicinske dokumentacije iz prethodnog razdoblja.
9. Stoga, kako je na temelju medicinske dokumentacije iz razdoblja prije pregleda tužitelja od strane stručnog tijela vještačenja prvog stupnja utvrđen datum nastanka tjelesnog oštećenja (dan kada je po mišljenju vještaka nastupilo konačno stanje budući da je završena kompletna dijagnostika i potvrđena dijagnoza), to tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja kada je, neovisno o tome što je ozljeda na radu pretrpljena dana 25. rujna 2014., a zahtjev za priznanje prava podnesen 15. svibnja 2015., kao dan nastanka tjelesnog oštećenja od 40% zbog pretrpljene ozljede na radu, time i dan od kojeg tužitelju pripada pravo na naknadu po ovoj osnovi, utvrdio dan 24. travnja 2015.
10. Tužitelj navodima iz tužbe i tijekom spora nije dokazao drugačije niti je predložio provođenje odgovarajućih dokaza (medicinsko vještačenje), stoga navodi iz žalbe nisu osnovani i ne dovode do drugačijeg rješenja upravne stvari.
11. Polazeći od utvrđenog, a odlučujući u granicama razloga navedenih u žalbi, na temelju članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10,143/12,152/14, 94/16, 29/17 i 110/21) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24) odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 11. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
