Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-86/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, JIC, izvjestiteljice i JI, članice, u pravnoj stvari tužitelja CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Radivoju Mačešić–Biscuoliju, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Opća bolnica Pula – Ospedale Generale di Pola iz Pule, Santoriova ulica – Via Santorio 24A, OIB: 16089706543, zastupanog po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli–Pola poslovni broj Pr-305/19-27 od 20. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Opća bolnica Pula – Ospedale generale di Pola kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli–Pola poslovni broj Pr- 305/19-27 od 20. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju CI iznos od 2.970,38 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom III. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika Opća bolnica Pula – Ospedale generale di Pola za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno sljedeće:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 2.970,38 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana, dok je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu odbijen kao neosnovan (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 1.043,33 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 689,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 20. svibnja 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (točka IV. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.970,38 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom III. i IV. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 386,72 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 2. svibnja 2024. (list 102-104 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. Marina Rameše, stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije od 24. travnja 2023. (list 41-78 spisa), da mu tuženik na ime razlike plaće koja je nastala u razdoblju od 1. prosinca 2013. pa do 30. rujna 2018. zbog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji mu nisu obračunati i plaćeni za sve efektivno odrađene sate prekovremenog rada te pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja isplati bruto iznos od 4.013,71 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.831,81 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7.1. Suprotno daljnjim žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da je tuženikov prigovor dvostruke litipendencije, odnosno da o predmetnom zahtjevu već teče druga parnica između istih stranaka, neosnovan.

7.2. Iako je tužitelj prije pokretanja postupka u ovom predmetu protiv tuženika Opća bolnica Pula – Ospedale generale di Pola pred Općinskim sudom u Puli–Pola (poslovni broj Pr-305/19) pokrenuo postupak protiv istog tuženika pred istim prvostupanjskim sudom (poslovni broj Pr-271/18), i to također radi isplate razlike plaće po istim osnovama (prekovremeni rad, godišnji odmor te rad blagdanom, odnosno praznikom, subotom, nedjeljom i noću) i za isto utuženo razdoblje, valja istaknuti da tužbeni zahtjev u ta dva postupka nije istovjetan, odnosno identičan, budući da je tužitelj u postupku poslovni broj Pr-271/18 potraživao od tuženika isplatu bruto iznosa od 3.824,52 EUR–a[1] (28.815,88 kn), dok tužitelj u predmetnom postupku (poslovni broj Pr-305/19) potražuje od tuženika isplatu daljnjeg bruto iznosa od 4.013,71 EUR–a.

7.3. Dakle, predmetni bruto iznos od 4.013,71 EUR–a ne sadrži u sebi bruto iznos od 3.824,52 EUR–a (28.815,88 kn), a koji je tužitelju pravomoćno dosuđen presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-271/2018-29 od 27. siječnja 2020., već je riječ o iznosu koji tužitelj još dodatno potražuje od tuženika na ime razlike plaće. Samim time, tužbeni zahtjev u ovom predmetu predstavlja zahtjev koji je različit od onog o kojem je pravomoćno odlučeno u postupku poslovni broj Pr-271/2018, slijedom čega u konkretnom slučaju nije postojala dvostruka litispendencija.

8. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, postupajući pritom u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu radiološkog inženjera (prvostupnika) u Odjelu za radiološku dijagnostiku te da je, ovisno o potrebama posla, radio prekovremeno, subotom, nedjeljom i državnim blagdanima,

- da je radi utvrđivanja iznosa razlike plaće koja je nastala u utuženom razdoblju zbog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji tužitelju nisu obračunati i plaćeni za sve efektivno odrađene sate prekovremenog rada te pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja provedeno financijsko vještačenje od strane dipl. oec. Marina Rameše, stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 24. travnja 2023., i to varijante II, proizlazi:

- da primjenom Zaključka broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja za razdoblje do 20. prosinca 2015., a Zaključka broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja za razdoblje od 21. prosinca 2015. pa do 31. prosinca 2019., razlika tužiteljeve plaće za utuženo razdoblje iznosi ukupno 4.013,71 EUR–a (30.241,19 kn) bruto,

- da je za dio tužiteljevog potraživanja koje se odnosi na razdoblje od 1. prosinca 2013. pa do 31. kolovoza 2014. nastupila zastara u smislu odredbe iz čl. 139. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 127/17).

9. Tužitelj je podneskom od 2. svibnja 2024. konačno postavio tužbeni zahtjev na način da mu tuženik na ime razlike plaće koja je nastala u razdoblju od 1. prosinca 2013. pa do 30. rujna 2018. zbog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji mu nisu obračunati i plaćeni za sve efektivno odrađene sate prekovremenog rada te pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja isplati bruto iznos od 4.013,71 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, uz naknadu troška parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

10.1. Odredbama iz čl. 47. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 i 96/15 – u daljnjem tekstu: KU 1), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. prosinca 2013. pa do 28. veljače 2018., kao i odredbama iz čl. 45. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/18 – u daljnjem tekstu: KU 2), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. ožujka 2018. pa do 30. rujna 2018., ugovoreno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

10.2. Odredbom iz čl. 51. st. 1. KU 1, kao i odredbom iz čl. 49. st. 1. KU 2, ugovoreno je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a odredbom iz čl. 51. st. 9. KU 1, kao i odredbom iz čl. 49. st. 9. KU 2, ugovoreno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

10.3. Odredbama iz čl. 57. KU 1, kao i odredbama iz čl. 55. KU 2, ugovoreno je, između ostalog, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću te da će se osnovna plaća na tužiteljevom radnom mjestu uvećati za 16% (sukladno KU 1), odnosno 25% (sukladno KU 2).

10.4. Odredbom iz čl. 59.a KU 1, kao i odredbom iz čl. 58. KU 2, propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće (sukladno KU 1), odnosno u iznosu od 8% od osnovne plaće (sukladno KU 2).

10.5. Odredbom iz čl. 36. st. 1. KU 1, kao i odredbom iz čl. 34. st. 1. KU 2, ugovoreno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

11.1. Odredbom iz čl. 54. st. 11. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 141/12, 141/12, 150/13 i 153/13 – u daljnjem tekstu: TKU 1), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. prosinca 2013. pa do 30. studenog 2017., kao i odredbom iz čl. 53. st. 11. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 128/17 i 47/18 – u daljnjem tekstu: TKU 2), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. prosinca 2017. pa do 30. rujna 2018., ugovoreno je da se dodaci osnovnoj plaći zaposlenika u javnim službama koji su propisani čl. 54. TKU 1, odnosno čl. 53. TKU 2 međusobno ne isključuju.

11.2. Odredbom iz čl. 59. st. 1. TKU 1, kao i odredbom iz čl. 58. st. 1. TKU 2, ugovoreno je da, ako je zaposlenik u javnoj službi odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

12.1. Nadalje, odredbom iz čl. 83. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – u daljnjem tekstu: ZR/09), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. prosinca 2013. pa do 6. kolovoza 2014., kao i odredbom iz čl. 91. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 127/17 – u daljnjem tekstu: ZR/14), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 7. kolovoza 2014. pa do 30. rujna 2018., propisano je da plaća iz st. 1. tog članka obuhvaća osnovnu plaću ili minimalnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

12.2. Odredbom iz čl. 60. st. 1. ZR/09, kao i odredbom iz čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

12.3. Isto tako, odredbom iz čl. 86. ZR/09, kao i odredbom iz čl. 94. ZR/14, propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću, a odredbom iz čl. 84. st. 3. ZR/09, kao i odredbom iz čl. 92. st. 3. ZR/14, propisano je da se, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

13. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, kao i odredbe iz čl. 54. st. 11. i čl. 59. st. 1. TKU 1, čl. 53. st. 11. i čl. 58. st. 1. TKU 2, čl. 36. st. 1., čl. 47. st. 1., 2. i 3., čl. 51. st. 1. i 9., čl. 57. i čl. 59.a KU 1, čl. 34. st. 1., čl. 45. st. 1., 2. i 3., čl. 49. st. 1. i 9., čl. 55. i čl. 58. KU 2, čl. 60. st. 1., čl. 83. st. 3. i čl. 86. ZR/09 te čl. 81., čl. 91. st. 3. i čl. 94. ZR/14, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da je tužitelj u utuženom razdoblju imao pravo na obračun i isplatu dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada od 16%, odnosno 25% te dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4%, odnosno 8% za sve efektivno odrađene sate prekovremenog rada, kao i pravo na pravilan obračun naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja, te kada je naložio tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike plaće za razdoblje od 1. rujna 2014. pa do 30. rujna 2018. (za koje nije nastupila zastara) konačan bruto iznos od 2.970,38 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, a koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 84. st. 3. ZR/09, kao i odredbi iz čl. 92. st. 3. ZR/14, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) također pripadaju.

14. Ovdje valja dodati i da, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 – u daljnjem tekstu: KU), koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU–a i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU–a, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

15.1. Slijedom toga, neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto potom i pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o glavnom potraživanju tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, i to pod točkom I. izreke pobijane presude.

15.2. Konkretno, tuženik neosnovano osporava pravilnost nalaza i mišljenja vještaka u ovom predmetu, budući da je vještak u svom dopunskom usmenom očitovanju na ročištu od 15. ožujka 2024. (list 97-99 spisa) u cijelosti otklonio prigovore koje je tuženik imao na pisani nalaz i mišljenje vještaka od 24. travnja 2023.

16.1. Valja reći i da tuženik u svojim preostalim žalbenim navodima neosnovano ističe da je prvostupanjski sud, iako je to prema mišljenju tuženika trebao, prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu propustio primijeniti Dodatak III KU 2 jer je upravo Dodatkom III KU 2 uređeno plaćanje dodataka na prekovremeni rad.

16.2. Naime, s obzirom na to da se Dodatak III KU 2 počeo primjenjivati od 1. travnja 2020., a da je tužitelj svojim tužbenim zahtjevom obuhvatio razdoblje zaključno s 30. rujnom 2018., vidljivo je da prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u ovom predmetu nije bilo mjesta primjeni Dodatka III KU 2.

17.1. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom III. i IV. izreke pobijane presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i 3., Tbr. 9. t. 1. i 2., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

17.2. Tuženik nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

19. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac