Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-224/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, ŠEŠ, izvjestiteljice i ŠE, članice, u pravnoj stvari tužitelja KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vanji Pehu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vanja Peh & Jelena Batarelo u Zagrebu, protiv tuženika Opća bolnica Pula – Ospedale Generale di Pola iz Pule, Santoriova ulica – Via Santorio 24A, OIB: 16089706543, zastupanog po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli–Pola poslovni broj Pr-119/23-62 od 4. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Opća bolnica Pula–Ospedale generale di Pola kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli–Pola poslovni broj Pr- 119/23-62 od 4. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika Opća bolnica Pula–Ospedale generale di Pola za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno sljedeće:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 11.852,26 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.640,66 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 4. prosinca 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 384,17 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 18. ožujka 2024. (list 450-452 spisa) sukladno drugom dopunskom pisanom nalazu i mišljenju Zorice Unukić, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 28. lipnja 2022. (list 344–346 spisa), i to varijanti br. 1., da mu tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. studenog 2013. pa do 31. siječnja 2019. (osim za prosinac 2013. te siječanj, veljaču i ožujak 2014.), a koja je nastala zbog neplaćenog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu i pogrešno obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, isplati ukupan bruto iznos od 11.852,26 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.394,31 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu VSS djelatnika, specijalista ginekologije i opstetricije, užeg specijalista uroginekologije te da je rad tužitelja zbog prirode posla bio organiziran u smjenama, dvokratno, noću, vikendima – subotom i nedjeljom, blagdanom i prekovremeno,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja Zorice Unukić, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 26. lipnja 2020. (list 211–213 spisa) proizlazi:

- da bi tužitelj, sukladno Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 88/2013. čl. 37, 53 i 58, NN 143/2013, čl. 36, 47 i 51. i NN 29/2018, čl. 34, 45, 49, 51 i 52, Zakona o radu NN 49/09, 61/11, 82/12, 93/14 te čl. 60. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 136/2002, NN 112/2005, NN 59/2006, NN 55/2008, NN 74/2011, NN 130/2011), a koji su bili na snazi u utuženom razdoblju od studenog 2013. pa do siječnja 2019. godine, da je vođena evidencija sati rada na način da je prikazan puni mjesečni fond sati (umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati) te efektivnih sati (sati koje je tužitelj morao odraditi u redovnom radu) te obračun prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za otežane uvjete rada i liječnički dodatak, primio veću bruto plaću za prekovremeni rad 11.857,84 EUR–a[1] (89.342,92 kn) i godišnji odmor 2.148,92 EUR–a (16.191,01 kn), dakle ukupno 14.006,76 EUR–a (105.533,93 kn),

- da iz prvog dopunskog pisanog nalaza i mišljenja Zorice Unukić, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 15. kolovoza 2021. (list 300 spisa), sačinjenog povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje vještaka od 26. lipnja 2020., proizlazi:

- da bi tužitelj, sukladno Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 88/2013. čl. 37, 53 i 58, NN 143/2013, čl. 36, 47 i 51. i NN 29/2018, čl. 34, 45, 49, 51 i 52, Zakona o radu NN 49/09, 61/11, 82/12, 93/14 te čl. 60. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 136/2002, NN 112/2005, NN 59/2006, NN 55/2008, NN 74/2011, NN 130/2011), a koji su bili na snazi u utuženom razdoblju od studenog 2013. pa do siječnja 2019. godine, da je redovni mjesečni fond radnih sati (sati koje je tužitelj trebao odraditi u tekućem mjesecu) na bazi 40–satnog radnog tjedna prikazan kao mjesečni fond radnih sati (bez subota, nedjelja i blagdana) u tekućem mjesecu pomnožen s 8 sati te s obračunom prekovremenih sati s uvećanjem osnovne bruto satnice za dodatak za otežane uvjete rada i liječnički dodatak, primio veću bruto plaću za prekovremeni rad 11.233,46 EUR–a (84.638,52 kn) i godišnji odmor 2.021,52 EUR–a (15.231,18 kn), dakle ukupno 13.254,99 EUR–a (99.869,70 kn),

- da iz drugog dopunskog pisanog nalaza i mišljenja Zorice Unukić, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 28. lipnja 2022. (list 344–346 spisa), sačinjenog povodom prigovora tuženika na prvi dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 15. kolovoza 2021., proizlazi:

- varijanta br. 1: u tabelama 2a i 3a, primjenom zaključka br. 148 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od studenog 2013. pa do 20. prosinca 2015. te primjenom zaključka 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 21. prosinca 2015. pa do siječnja 2019., na način na koji ih tumači Vrhovni sud RH te primjenom obračuna prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za dodatke za otežane uvjete rada i liječnički dodatak, tužitelj bi primio veću bruto plaću kako slijedi: prekovremeni rad (neobračunati sati) 1.211,36 EUR–a (9.126,81 kn), neisplaćeni dodaci na prekovremeni rad 8.821,00 EUR–a (66.461,81 kn), razlika naknade za godišnji odmor 1.819,92 EUR–a (13.712,22 kn), što ukupno iznosi 11.852,26 EUR–a (89.300,84 kn),

- varijanta br. 2 u tabelama 2b i 3b: primjenom zaključka br. 148 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od studenog 2013. do 20. prosinca 2015. te primjenom zaključka 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 21. prosinca 2015. do siječnja 2019., na način na koji ih tumači Vrhovni sud RH te primjenom obračuna prekovremenih sati bez uračunatih dodataka za otežane uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi sukladno Dodatku III. KU za zdravstvo i zdravstveno osiguranje u primjeni od 04/2020., tužitelj bi primio veću bruto plaću kako slijedi: prekovremeni rad (neobračunati sati) 1.211,36 EUR–a (9.126,81 kn), neisplaćeni dodaci na prekovremeni rad 0,00 kn, razlika naknade za godišnji odmor 556,80 EUR–a (4.195,18 kn), ukupno 1.768,13 EUR–a (13.321,99 kn).

8. Tužitelj je podneskom od 18. ožujka 2024. konačno postavio tužbeni zahtjev sukladno drugom dopunskom pisanom nalazu i mišljenju Zorice Unukić, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 28. lipnja 2022., i to varijanti br. 1, na način da mu tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. studenog 2013. pa do 31. siječnja 2019. (osim za prosinac 2013. te siječanj, veljaču i ožujak 2014.), a koja je nastala zbog neplaćenog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu i pogrešno obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, isplati ukupan bruto iznos od 11.852,26 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu troška parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Ovdje valja napomenuti da je vještak prilikom izrade varijante br. 1. drugog dopunskog pisanog nalaza i mišljenja pravilno primijenio Zaključak 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u dijelu utuženog razdoblja od 1. studenog 2013. pa do 20. prosinca 2015., a Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 21. prosinca 2015. pa do 31. siječnja 2019.

10.1. Odredbama iz čl. 47. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 i 96/2015– u daljnjem tekstu: KU 1), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. studenog 2013. pa do 28. veljače 2018., kao i odredbama iz čl. 45. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/18 – u daljnjem tekstu: KU 2), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. ožujka 2018. pa do 31. siječnja 2019., ugovoreno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

10.2. Odredbom iz čl. 51. st. 1. KU 1, kao i odredbom iz čl. 49. st. 1. KU 2, ugovoreno je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a odredbom iz čl. 51. st. 9. KU 1, kao i odredbom iz čl. 49. st. 9. KU 2, ugovoreno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

10.3. Odredbama iz čl. 57. KU 1, kao i odredbama iz čl. 55. KU 2, ugovoreno je, između ostalog, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću te da će se osnovna plaća na tužiteljevom radnom mjestu uvećati za 16%.

10.4. Odredbom iz čl. 36. st. 1. KU 1, kao i odredbom iz čl. 34. st. 1. KU 2, ugovoreno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

11. Odredbom iz čl. 54. st. 11. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 141/12 – u daljnjem tekstu: TKU 1), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. studenog 2013. pa do 30. studenog 2017., kao i odredbom iz čl. 53. st. 11. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 128/17 i 47/18 – u daljnjem tekstu: TKU 2), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. prosinca 2017. pa do 31. siječnja 2019., ugovoreno je da se dodaci osnovnoj plaći zaposlenika u javnim službama koji su propisani čl. 54. TKU 1, odnosno čl. 53. TKU 2 međusobno ne isključuju.

12.1. Nadalje, odredbom iz čl. 91. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 127/17 – u daljnjem tekstu: ZR), a koji je bio na snazi u cjelokupnom utuženom razdoblju, propisano je da plaća iz st. 1. tog članka obuhvaća osnovnu plaću ili minimalnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

12.2. Odredbom iz čl. 81. ZR–a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

12.3. Isto tako, odredbom iz čl. 94. ZR–a, propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću, a odredbom iz čl. 92. st. 3. ZR–a propisano je da se, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

13. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, kao i sadržaj odredbi iz čl. 54. st. 11. TKU 1, čl. 53. st. 11. TKU 2, čl. 36. st. 1., čl. 47. st. 1., 2. i 3., čl. 51. st. 1. i 9. i čl. 57. KU 1, čl. 34. st. 1., čl. 45. st. 1., 2. i 3., čl. 49. st. 1. i 9. i čl. 55. KU 2 te čl. 81., čl. 91. st. 3., čl. 92. st. 3. i čl. 94. ZR–a, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da je tužitelj u utuženom razdoblju imao pravo na dodatak za posebne, odnosno otežane uvjete rada od 16%, kao i pravo na pravilan obračun naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, te kada je naložio tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 11.852,26 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, a koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 92. st. 3. ZR–a, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) također pripadaju.

14. Ovdje valja dodati i da, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na osmoj sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 9. prosinca 2019., zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

15. Slijedom toga, neosnovani su preostali žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja prvostupanjske presude u dijelu u kojem je odlučeno o glavnom potraživanju tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto potom i pogrešno primijenio materijalno pravo.

16. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. i III. izreke pobijane presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i 3., Tbr. 9. t. 1. i 2., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

17. Tuženik u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu jer u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspio.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

19. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac