Poslovni broj: Usž-1240/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić , predsjednice vijeća , Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan , članica vijeća višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja VĐiz [adresa], [adresa], zastupnog po opunomoćenici Ivani Milinković-Piškorić , odvjetnici iz Zagreba , Fabkovićeva 7 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Direkcije, Zagreb , Margaretska 3 , radi naknade plaća se za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: UsI- 128/22-25 od 11. siječnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025. ,

pretpostavljam da je

I. Žalba tuženika se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: UsI-128/22-25 od 11. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastavlja odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika , KLASA: UP/II-502-04/21- 01/199 , URBROJ: 338-01-06-05-21-05 od 20. prosinca 2021. i prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Regionalnog ureda Zagreb , Područne službe Bjelovar , KLASA: UP/I-502- 04/20-03/03 , URBROJ: 338-07-02-21- 14 od 19. listopada 2021. (točke I. i II. izreke); tužitelju je priznata bolest pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji F 43.1 neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu te mu se u vezi navedenih bolesti priznaje pravo na naknadu plaćenu u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad započete 9. srpnja 2018. (točka III. izreke); tuženik je obvezan tužitelju naknaditi troškove upravnog spora u iznosu od 5.477,80 EUR u roku od 30 dana, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora (točke III. i IV. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 20. prosinca 2021. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 19. listopada 2021.

2.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju se ne priznaje bolest posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), dijagnoza šifre F 43.1 prema MKB-10 klasifikaciji neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu te mu se u vezi navedene bolesti ne priznaje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad započete 9. srpnja 2018.

3. Tuženik je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi detaljno opisuje tijek rješavanja o zahtjevu tužitelja. Uz žalbu je priložio očitovanje svog Liječničkog povjerenstva od 24. siječnja 2024., na kojem temelji žalbu. U navedenom očitovanju Liječničko povjerenstvo, kao i tuženik, prigovara tome što prvostupanjski sud prihvaća paušalan, nepotpun i neargumentiran nalaz sudskog vještaka, specijaliste psihijatra prof. prim. dr. sc. Ninoslava Mimice, a ne nalaz mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva te njihovih nekoliko očitovanja s podrobnim obrazloženjima. Uvidom u očitovanje Liječničkog povjerenstva utvrđeno je da je u istome navedeno da nitko od njih nije profesor niti psihijatar, ali da dovoljno znaju o navedenoj materiji i mogu dati dobro obrazloženje svojih stavova.

3.1. Tuženik ističe da tužitelj nema status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata te da mu je postotak oštećenja utvrđen manje od 20% za stalno. Ne prihvaća obrazloženje stalnog sudskog vještaka da je kod tužitelja postojao kumulirani ratni stres. Svi sudionici Domovinskog rata, posebno oni s prve crte, imaju kumulirani stres, pa bi po tome svima njima, ako to traže, trebalo priznati bolest PTSP-a zbog kumuliranog stresa bez uzimanja u obzir drugih činjenica. Tuženik navodi da je sud propustio detaljnije navesti koje je zadatke tužitelj tijekom Domovinskog rata obavljao te napominje da je tužitelj bio na poslovima postavljanja i održavanja sustava veze, stražarenja i čuvanja važnih objekata i prometnicama, na rukovodećim funkcijama u sustavu veze tako da kod tužitelja u „dijelu zadataka“ nije bio moguć „ratni stresogeni čimbenik“. Tuženik ističe da je dijagnoza odgođenog ratnog PTSP-a postavljena više od 20 godina nakon navodnog djelovanja ratnog stresora iznimno rijetka, a oštećenja organizma temeljem manje od 20% PTSP-a u pravilu ne uzrokuju privremenu radnu nesposobnost. Tuženik se zaključno poziva na dio očitovanja Liječničkog povjerenstva u kojem je navedeno da je tužitelj neurotske strukture ličnosti, zbog brojnih tjelesnih i popratnih tegoba i sukoba s poslodavcem razvio poremećaj prilagodbe uz anksioznost i depresiju. Smatra da prisutni PTSP u kliničkoj slici nije isključivi uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad tužitelja.

3.2. Tuženik predlaže Sudu poništiti u cijelosti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj se protivi navodima žalbe te predlaže istu kao neosnovanu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19.; dalje: Zakon). Primijenjeno materijalno pravo prvostupanjski je sud citirao u pobijanoj presudi. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge za svoju odluku. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

8. Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (članak 33. stavak 1. ZUS- a) i nije vezan činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, može ih preispitati i ponovo utvrđivati drugim dokaznim sredstvima.

9. U sudskom sporu izveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalistu psihijatru, prof. prim. dr. sc. Ninoslavu Mimici, kojem je dan zadatak utvrditi je li dijagnoza tužitelja F43.1 radi koje je bio privremeno nesposoban za rad od 9. srpnja 2018. neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

10. Sudski vještak je u nalazu i mišljenju od 21. ožujka 2023., na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju i osobnog pregleda tužitelja, ocijenio da je dijagnoza tužitelja F43.1 radi koje je bio privremeno nesposoban za rad od 9. srpnja 2018. neposredna posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu.

11. Prigovore tuženika na vještački nalaz i mišljenje sudski vještak je otklonio u dopuni nalaza i mišljenja od 15. svibnja 2023. Vještak je naveo da je točno da tužitelj nema status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, ali je od 1991. sudionik Domovinskog rata kao dragovoljac. Tužiteljev ratni put iznosi 1.300 dana od je čega 1.144 dana borbeni sektor. Tužitelj je sudjelovao i rukovodio brojnim akcijama, Bljesak, Oluja, Kocka, Poskok 2. Vještak je naveo da je, vezano za preživljena iskustva u ratu (pogibija i ranjavanje suboraca, stradavanje stanovništva, razaranje materijalnih dobara, osobna izloženost smrtnoj opasnosti i sl.) kod tužitelja postojao kumulirani ratni stres te je svako ponovno prisjećanje proživljenog moglo uzrokovati odgođeni ratni PTSP.

12. Ocjene nadležnih tijela vještačenja upravnog postupka, Područne službe u Bjelovaru te Liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika, nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao i očitovanje tuženika i odgovor vještaka na pitanja tuženika prvostupanjski sud navodi i obrazlaže u presudi.

13. Imajući na umu odredbe Zakona, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom i sudskom postupku, prvostupanjski sud je poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je, obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge donošenja svoje odluke.

14. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

15. Sud smatra da je sudski vještak dao nalaz i mišljenje po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo, u skladu s pravilno postavljenim zadatkom, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. Na sva dodatna pitanja tuženika vještak je odgovorio konkretno i jasno i time učvrstio nalaz, mišljenje i ocjenu čime je otklonio dvojbe na koje ukazuje tuženik. U situaciji kada tuženik nije predložio i uplatio dodatno vještačenje ili nadvještačenje i kada je sudski vještak po mišljenju Suda sve eventualne sporne elemente nalaza i mišljenja otklonio, Sud nije našao razlog prihvaćanja tuženikove žalbe osnovanom.

16. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da bi dijagnozu PTSP-a trebalo priznati svim sudionicima Domovinskog rata koji su bili na prvoj crti bojišta. U ovom je sporu dijagnoza PTSP-a tužitelju priznata prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka psihijatra koji je procijenio tužiteljevu medicinsku dokumentaciju i tužitelja osobno pregledao te uzeo u obzir vrijeme i način sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Ovaj Sud dopušta mogućnost da je osnovan žalbeni navod tuženika da tužitelj prilikom sudjelovanja u dijelu zadataka u Domovinskom ratu nije bio izložen ratnom stresu. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj u Domovinskom ratu sudjelovao 1.144 dana u borbenom sektoru, a iz akcija u kojima je sudjelovao zasigurno je dolazio u situaciji kada je bio izložen velikom ratnom stresu. Tuženik navodi da se dijagnoza odgođenog stresa rijetko postavlja, ali se ipak postavlja, i to nije nemoguće. Isto tako nije nemoguće da privremena nesposobnost za rad bude uzrokovana oštećenjem organizma koje je utvrđeno u postotku manjem od 20. Upravo navedeno proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka koje ovaj Sud u potpunosti prihvaća kao i obrazloženje prvostupanjske odluke.

17. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a , valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude.

18. Odluka o troškovima upravnog spora donesena je sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a . Sud je pravilo obrazložio za koje je radnje tužitelju priznao trošak, koje obrazloženje ovaj Sud u potpunosti prihvaća.

19. Sukladno članku 79. stavku 1. ZUS-a , s obzirom na to da tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnome ne iznosi nove činjenice relevantne za donošenje odluke u ovome predmetu, već ponavlja utvrđenja iz upravnog spora, nema pravo na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (točka II. izreke).

U Zagrebu 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić