Poslovni broj: Usž-1690/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VI SOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice JKT iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Martini Perenčević Habeković, odvjetnici u Zagrebu, Smičiklasova 18, protiv tuženika: Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, uz sudjelovanje zainteresirane osobe JK iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Heleni Kovačić Lijović, odvjetnici u Zagrebu, Savska cesta 41, radi imenovanja skrbnika, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3623/23-9 od 25. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3623/23-9 od 25. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-552-02/22-04/18, URBROJ: 524-11- 01/5-23-2 od 18. svibnja 2023. i rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Susedgrad, KLASA: UP/I-552-02/22-05/9, URBROJ: 534-120-13/01-22-26 od 25. srpnja 2022. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, a točkom III. izreke naloženo je tužiteljici da u roku od 15 dana zainteresiranoj osobi JK isplati trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura.

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 18. svibnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 25. srpnja 2022. kojim je ĆK, majka tužiteljice i zainteresirane osobe, stavljena pod skrbništvo, kao osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na donošenje odluka o zdravlju (ambulantnom i bolničkom liječenju), raspolaganje ušteđevinom i sredstvima po računu kod Hrvatske poštanske banke te u dijelu koji se odnosi na samostalno poduzimanje procesnih i drugih pravnih radnji te o izboru prebivališta i boravišta (točka I. izreke), a za skrbnicu je imenovana ZK, magistar socijalnog rada, stručna djelatnica prvostupanjskog tijela (točka II. izreke), dok su u ostalom dijelu prvostupanjskog rješenja (točke III. - VII. izreke) određene obveze skrbnika.

3. Tužiteljica žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude u cijelosti iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da joj nije dana mogućnost da ospori utvrđenja prvostupanjskog suda i/ili upravnih tijela čije je odluke pobijala predmetnom tužbom jer joj sud nije omogućio da se osobno izjasni pred sudom, odnosno jer nije saslušana na raspravi niti je sud uzeo u obzir sadržaj žalbe protiv pobijane prvostupanjske odluke niti upravne tužbe. Suprotno zaključku suda, smatra da je njezino saslušanje moglo utjecati na donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari. Navodi da nije osporavala da je od majke ĆK primila darovani novčani iznos od 15.000,00 eura, ali ističe da je taj iznos vratila majci 3. srpnja 2019. Tvrdi da je taj dokaz donijela na raspravu održanu u predmetnom postupku 25. ožujka 2024., ali da sudac nije htio uzeti u spis dokaz o povratu dara, koji prilaže uz žalbu. Navodi da joj sud nije omogućio da se očituje na navode zainteresirane osobe kako je istoj 2021. i 2023. zatajila podatak o smještaju njihove majke ĆK te iznosi da je to učinila na zamolbu majke. Tvrdi da je zbog ponašanja zainteresirane osobe njihovoj majci dva puta otkazan smještaj u domovima za starije i nemoćne, a zainteresirana osoba nije pokazala nikakav interes da bi o njoj preuzela brigu (iako se na to obvezala ugovorom o doživotnom uzdržavanju) niti joj je osigurala smještaj u nekom drugom domu za starije i nemoćne. Ističe da je nejasno kako su prvostupanjski sud i prvostupanjsko tijelo zaključili da je ĆK dementna, pa da njezino traženje da joj bude skrbnica ne bi trebalo uzeti u obzir. Nadalje navodi da je njezina majka u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, koje je sud potvrdio presudom, bila svjesna odnosa unutar obitelji, a osobito činjenice koja se od njezinih kćeri isključivo brine o njoj, a koja postupa proračunato i zlonamjerno. Unatoč tome, volja njezine majke da se ona i dalje nastavi brinuti o njoj diskvalificirana je od osoba koje nemaju prijeko potrebne medicinske kvalifikacije i stručnost dijagnosticirati demenciju (djelatnice Centra za socijalnu skrb nisu liječnici psihijatri ni sudski vještaci iz područja medicine) radi čega smatra da je povrijeđen članak 233. stavak 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, 103/15., 98/19. i 47/20., dalje: ObZ), prema kojemu se u postupanju sa štićenikom moraju uzeti u obzir osobnost te sadašnji ili ranije izraženi stavovi osobe, kao i zaštita njezina dostojanstva i dobrobiti. Smatra nejasnim kako je prvostupanjski sud zaključio da je u skladu s dobrobiti njezine majke redovno i kontinuirano održavanje kontakata s kćerkom JK, s kojom ĆK od 2008. ima sklopljen ugovor o uzdržavanju. Tvrdi da zainteresirana osoba nikada ni na koji način nije uzdržavala majku ĆK sukladno sklopljenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Navodi da je ona sustavno marginalizirana u predmetnom postupku, čime su joj povrijeđena osnovna prava jer nije bila pozvana i nije saslušana na ročištu te joj nije omogućeno iznošenje argumenata niti je imala priliku predočiti dokaze koji bi potvrdili njezine tvrdnje. Navodi da je opisano postupanje prvostupanjskog suda protivno ne samo članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), već i Ustavu Republike Hrvatske („Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav), Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija) i Međunarodnom paktu o građanskim i ljudskim pravima zajamčenom pravu na pristup sudu, pravu na stranačko saslušanje te pravu na izvođenje dokaza. Smatra da je sud ignorirao obvezu vođenja upravnog spora kao spora pune jurisdikcije. Navodi da je očekivala da će prvostupanjski sud, sukladno svojim ovlastima, slobodno cijeniti dokaze, utvrđivati činjenice i presudu donijeti na temelju svih relevantnih aspekata predmeta. Predlaže da ovaj Sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje ili da sam odluči o tužbenom zahtjevu u skladu s priloženim dokazima.

4. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu ističe da su neistiniti navodi protiv nje bit žalbe, ali nisu od utjecaja na odluku tuženika ni suda jer se ne odnose na bit postupka, a to je najbolji interes štićenika. Pojašnjava da su problemi njezine majke nastali zbog pogoršanja zdravstvenog stanja te je tražila stručnu pomoć i dobila uputnicu za psiho-testiranje s dijagnozom: dementia vascularis. Navodi da je pobijana presuda donesena nakon provedenog postupka u kojemu je sudjelovala tužiteljica kao i njezin opunomoćenik. Ističe da na ročištu tužiteljica ni njezin opunomoćenik nisu posebno isticali na koje okolnosti bi se tužiteljica trebala saslušati u postupku niti se okolnosti koje su predložene u tužbi dokazuju saslušanjem tužiteljice. Ukazuje da su promašeni navodi tužiteljice da nije imala mogućnost iznijeti sve stavove i argumente jer je tužiteljicu na ročištu zastupao opunomoćenik (pravni stručnjak) koji nije imao primjedbi niti dodatnih prijedloga. Ističe da je njihovoj majci ĆK pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1 Ob-1872/2021 od 4. veljače 2022. oduzeta poslovna sposobnost u dijelu koji se odnosi na samostalno poduzimanje procesnih i drugih pravnih radnji zbog čega su irelevantne izjave koje je davala tijekom upravnog postupka, a na koje se poziva tužiteljica. Navodi da je sud svim sudionicima omogućio očitovati se o navodima drugih sudionika na zakonit način, a to što nije izveo zaključke koje je tužiteljica očekivala ne dovodi u pitanje zakonitost postupanja suda jer sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenično stanje sukladno članku 33. stavku 1. ZUS-a. Navodi da je odluka o troškovima upravnog spora donesena primjenom članka 79. stavka 4 ZUS-a uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.) iz čega slijedi da je žalba i u tom dijelu neosnovana. Predlaže odbiti žalbu. Traži naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

8. Prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost pobijanog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja sukladno članku 33. stavku 2. ZUS-a izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je nakon održane rasprave, čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, pravilno utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija.

9. Prvostupanjsko tijelo provelo je odgovarajući postupak u kojem je na zapisnik saslušana tužiteljica i zainteresirana osoba. Nakon toga donijelo je rješenje kojim se ĆK, majka tužiteljice i zainteresirane osobe, stavlja pod skrbništvo i imenuje joj se skrbnik ZK, stručna djelatnica Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Susedgrad, na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 131 R1 Ob-1872/2021 od 4. veljače 2022. (pravomoćnog 4. veljače 2022.) kojim je ĆK lišena poslovne sposobnosti u odnosu na radnje i poslove koji su navedeni u točki I. izreke prvostupanjskog rješenja. Prvostupanjsko rješenje doneseno je po službenoj dužnosti na temelju članka 237. stavka 1. ObZ-a.

10. Navedenom zakonskom odredbom propisano je da je centar za socijalnu skrb dužan u roku od trideset dana od pravomoćnosti rješenja suda kojim se osoba lišava poslovne sposobnosti, donijeti rješenje o stavljanju te osobe pod skrbništvo i imenovati joj skrbnika.

11. Prema članku 247. ObZ-a, rješenjem centra za socijalnu skrb skrbnikom se imenuje osoba koja ima osobine i sposobnosti za obavljanje skrbništva i koja pristane biti skrbnikom te ako je to za dobrobit štićenika (stavak 1.). Ako to zahtijevaju okolnosti slučaja i dobrobit štićenika, centar za socijalnu skrb će skrbnikom imenovati osobu zaposlenu u tom centru iz redova stručnih radnika (stavak 6.).

12. Iz podataka spisa proizlazi da se kćerke tužiteljice međusobno optužuju da ne vode računa o interesu majke ĆK, da je tužiteljica s majkom sklopila darovni ugovor 20. rujna 2018. na iznos od 15.000,00 eura nakon što joj je u Klinici za psihijatriju Vrapče postavljena dijagnoza demencije 22. svibnja 2018. (prema priležećoj medicinskoj dokumentaciji.), da je ĆK na zapisnik u postupku vođenom radi lišenja poslovne sposobnosti 2. veljače 2022., između ostalog, izjavila da unazad pet godina sigurno nikome nije davala novac te je ĆK pravomoćnim rješenjem od 4. veljače 2022. lišena poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na donošenje odluka o raspolaganju ušteđevinom i sredstvima po računu. Imajući na umu da prema članku 221. ObZ-a skrbnička zaštita mora biti primjerena, individualizirana te u skladu s dobrobiti štićenika, u opisanoj situaciji pravilno je zaključeno da štićenici ĆK radi odgovarajuće zaštite prava i interesa za skrbnika treba imenovati stručnog djelatnika Centra koji ima osobine i sposobnosti za obavljanje skrbništva, dok tužiteljica u tužbi nije prigovorila izboru osobe skrbnika.

13. Prvostupanjski sud je cijenio ranije izjave ĆK te je pravilno ukazao na to da te izjave nije dala prije lišenja poslovne sposobnosti u obliku javnobilježničke isprave, pa nisu ispunjeni uvjeti iz članka 247. stavka 5. ObZ-a da štićenica sama odredi osobu za koju želi da joj bude skrbnik.

14. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predloženi dokaz (saslušanje tužiteljice) valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3. ZUS- a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocijenivši suvišnim prijedlog tužiteljice za njezinim saslušanjem jer, i po ocjeni ovoga Suda, to ne bi dovelo do drukčije odluke u predmetnoj upravnoj stvari s obzirom na utvrđeno relevantno činjenično stanje.

15. U predmetnom postupku, prema ocjeni ovoga Suda, tužiteljici nije uskraćena mogućnost da izloži činjenice ili iznese dokaze te ovaj Sud ne nalazi da je postupak proveden na način da je tužiteljica stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na tuženika i zainteresiranu osobu. S tim u vezi, valja reći da ovaj Sud ne prihvaća tvrdnju tužiteljice da sudac u spis nije htio zaprimiti podnesak koji prilaže uz žalbu, imajući na umu da je bez primjedbe potpisala zapisnik. Tužiteljici se napominje da se sukladno članku 69. stavku 3. ZUS-a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice.

16. Prvostupanjski sud je u postupku pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne u ovom upravnom sporu i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. U obrazloženju osporavane presude sud je iznio valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te je, navodeći mjerodavne odredbe materijalnog prava, obrazložio koje su činjenice u smislu mjerodavnog zakona odlučne za konkretnu upravnu stvar.

17. Tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka kao ni povrede ustavnih niti konvencijskih prava na koja se tužiteljica poziva u žalbi ovaj Sud nije našao. Pravilno je odlukom prvostupanjskog suda odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a jer je izgubila spor u cijelosti.

18. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

19. U odnosu na zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška sastava odgovora na žalbu ovaj Sud ocjenjuje da se ne radi o opravdanom trošku u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a zbog čega je zahtjev za naknadu tog troška odbio. Naime, navedeni podnesak nije imao utjecaj na odlučne činjenice, a ni na primjenu materijalnog prava na temelju kojega je odlučeno o žalbi te je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković