Poslovni broj: Usž-729/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja IBP iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, Radnička 32, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1067/2024-9 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1067/2024-9 od 23. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se odredi tuženiku da u roku od 60 dana donese odluku o zahtjevu tužitelja za prethodno utvrđivanje pretpostavki za utvrđenje hrvatskog državljanstva od 1. prosinca 2022. (točka I. izreke) i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Tužitelj je prvostupanjskom sudu 9. veljače 2024. podnio tužbu radi propuštanja postupanja tuženika po njegovom zahtjevu za prethodno utvrđivanje pretpostavki za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem koji je podnesen 1. prosinca 2022.

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Navodi da mu nisu dostavljeni prilozi koje je tuženik dostavio u spis uz odgovor na tužbu. Na raspravi mu je omogućen uvid u tu dokumentaciju, ali mu nije ostavljen rok za očitovanje. Na taj mu je način povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje. Ukazuje da dokumentacija tuženika ima 4 stranice, a da je ročište za raspravu trajalo 20 minuta. Prigovara činjenici da mu poziv za ročište nije bio uručen najkasnije 15 dana prije održavanja ročišta. Navedeno stoga što je sud održao ročište 17. prosinca 2024., a slijedeće je zakazao za 23. prosinca 2024. Ističe da je prvostupanjski sud povrijedio kogentna pravila o objavi presude jer na ročištu zakazanom za objavu presude 23. prosinca 2024. tek „pročitao“ i u zapisnik unio izreku presude, dok nije ni na koji način, pa niti ukratko obrazložio istu, bilo usmeno, bilo pismeno.

3.1. Tužitelj navodi da tuženik u odgovoru na tužbu priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva. Tuženik potvrđuje postojanje upravnog postupka time što navodi da sudu dostavlja „spis predmeta“ o kojemu nije odlučeno u upravnom postupku. Tužitelj smatra da ako postoj spis predmeta tada postoji i upravni postupak. Ako je uložena žalba, a tuženik je smatrao da ne postoji upravni postupak i uredan zahtjev, tada je žalbu trebao odbaciti. Iz činjenice da je u postupku tuženik donosio odluke u obliku zaključaka i rješenja zaključuje da se radi o upravnom postupku.

3.2. Tužitelj u žalbi dalje ističe da je u ovom sporu predmet šutnja uprave, propuštanje tuženika da postupi po žalbi, a ne ocjenjivanje urednosti ili osnovanosti tužbenog zahtjeva. Do šutnje uprave može doći i kada tužbeni zahtjev nije uredan. Tužitelj smatra da je i u slučaju kada je u postupku potrebna pomoć neukoj stranci na upravnom tijelu obaveza o zahtjevu odlučiti u rokovima propisanima Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine, 47/09., 110/21.; dalje: ZUP). Primjenom članka 119. ZUP-a, tuženik je trebao, jer se radilo o „proboju“ zakonom propisanih rokova, usvojiti žalbu. Njegov je zahtjev, u smislu odredaba ZUP-a i Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS) uredan.

3.3. Tužitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovni postupak te naložiti tuženiku naknaditi mu trošak upravnog spora u iznosu 1.562,50 eura i trošak sudskih pristojbi u iznosu 20.000,00 eura.

4. Tuženik se protivi razlozima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu. Navodi da je tužiteljev opunomoćenik, odvjetnik, podnio zahtjev za prethodno utvrđivanja pretpostavki iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, 53/91., 70/91., 28/92., 130/11., 110/15., 102/19. i 138/21.; dalje Zakon), za tužitelja koji živi u [adresa]. Utvrđivanje jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona sastavni je dio postupka po zahtjevima za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem. Navedeni zahtjevi se podnose osobno putem nadležne konzularne službe Republike u Hrvatske, sukladno članku 24. stavcima 3., 4. i 5. Zakona. Dalje navodi da se iste okolnosti utvrđuju i u postupku po zahtjevima stranaka za upis u evidenciju hrvatskih državljana na temelju podrijetla koji se također podnose osobno na već navedeni način. Smatra da tužitelj nije podnio ni zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem niti zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva te je isti zaprimljen kod tuženika kao neupravni predmet. Ističe da ovaj tužitelj, kao i ostalih sedam koje zastupa isti opunomoćenik, želi steći hrvatsko državljanstvo. Rukovodeći se načelom pomoći stranci, tuženik je uputio dopis Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Ottawi kojim se predlaže pozvati tužitelja i obavijestiti ga o njegovim pravima i interesima u postupku stjecanja hrvatskog državljanstva. Tuženik ističe da opunomoćenik tužitelja postupanjem koje nije u duhu Zakona o odvjetništvu i Kodeksa odvjetničke etike blokira svog opunomoćitelja u Kanadi da stekne hrvatsko državljanstvo te opterećuje upravna i sudska tijela Republike Hrvatske nepotrebnim postupcima i sporovima.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu prava prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a. U prosuđivanju dokaza ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.

8. Za rješavanje ovog spora mjerodavne su odredbe ZUP-a, ZUS-a i Zakona Iste je prvostupanjski sud pravilno primijenio i u obrazloženju citirao.

9. Nesporno je da je tužitelj, koji živi u [adresa], putem odvjetnika kao opunomoćenika, tuženiku podnio zahtjev prethodnog utvrđenja pretpostavki iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona radi upisa u maticu rođenih i evidenciju o državljanstvu. Budući da članak 5. stavak 2. Zakona ne uspostavlja mogućnost samostalnog postupka prethodnog utvrđenja pretpostavki radi upisa u maticu rođenih i evidenciju o državljanstvu, već se isti utvrđuju u postupku po zahtjevu za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, zahtjev tužitelja se ima smatrati zahtjevom za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem. U smislu Zakona navedeni zahtjev treba biti podnesen osobno, ne putem opunomoćenika. Naime, Zakon u članku 24. propisuje da se zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, za prestanak hrvatskog državljanstva i za utvrđivanje hrvatskog državljanstva podnosi osobno u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji, prema mjestu odobrenog privremenog odnosno stalnog boravka (stavak 3); iznimno od stavka 3. tog članka, ako se radi o osobi s invaliditetom, zahtjev iz stavka 3. tog članka može se podnijeti putem zakonskog zastupnika ili ovlaštenog opunomoćenika (stavak 4.). Tuženik je, u smislu načela pomoći stranci, a s obzirom na dosadašnje postupanje opunomoćenika tužitelja u drugim činjenično i pravno istovjetnim postupcima, obavijestio Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Ottawi o zahtjevu tužitelja i pozvao isto da obavijesti tužitelja o načinu i postupku stjecanja hrvatskog državljanstva. Postupio je time sukladno članku 7. ZUP-a i osigurao da neznanje, odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja stranci po zakonu pripadaju.

10. Neosnovani su navodi žalbe koji se odnose na bitne povrede postupka. Uvidom u raspravni zapisnik, koji prileži spisu prvostupanjskog suda, utvrđeno je da je za tužitelja na raspravu pristupio opunomoćenik. Isti je nakon čitanja podneska tuženika od 12. prosinca 2024. izjavio da se radi o upravnom postupku i da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Opunomoćenik tužitelja nije tražio uvid u spis, a niti je tražio dodatni rok za očitovanje na podnesak tuženika. Raspravni zapisnik je opunomoćenik tužitelja bez primjedbe potpisao te sada neosnovano prigovara radnjama o kojima je zapisnik sačinjen.

11. Neosnovani su navodi žalbe da između dostave poziva i održanog ročišta nije prošao rok od 15 dana. Na ročištu održanom i zaključenom 17. prosinca 2024. određen je datum objave presude u smislu članka 121. stavka 4. ZUS-a. Objava presude zakazana je za 23. prosinac 2024. te je prvostupanjski sud postupio u skladu s člankom 121. stavkom 1. ZUS-a kojim je propisano da se presuda objavljuje u roku koji ne može biti dulji od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

12. Tužitelj nije dokazao da presuda ne bi bila objavljena sukladno članku 121. stavka 3. ZUS-a prema kojem će se na ročištu na kojem se presuda objavljuje javno pročitati izreka i ukratko obrazložiti presuda. Zapisnik sa ročišta za objavu presude je zamjenica opunomoćenika tužitelja bez primjedbe potpisala te sada neosnovano prigovara radnjama o kojima je zapisnik sačinjen.

13. Sud prihvaća navod odgovora na tužbu tuženika prema kojem bi prioritet opunomoćeniku trebao biti interes stranke koju zastupa te prihvatiti pomoć koju mu je tuženik u postupku pružio, a ne inzistirati na formalnim odlukama koje ne doprinose rješavanju zahtjeva tužitelja. Napominje se tužitelju da dodjeljivanjem oznake klase u povodu pogrešno podnesenog zahtjeva, tuženik nije „priznao“ postojanje upravnog spora u kojem nije donio rješenje.

14. Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao u tužbi o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan ovaj Sud. Tužitelju nije povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje. U konkretnom slučaju ne postoji propuštanje javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u roku propisanom ZUP-om odluči o zahtjevu tužitelja.

15. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

16. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška upravnog spora i naknadu za pristojbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić