1                  Poslovni broj: 13 Gž-844/2023-4

Poslovni broj: 13 Gž-844/2023-4

U   I M E   R E P U B L I K E     H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, Bojane Skenderović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz B., OIB:..., zastupanog po punomoćniku J. V., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu V. i V. P. u Č., protiv tuženice K. N. iz S. V., OIB:..., zastupane po punomoćnici Z. J., odvjetnici u Č., radi utvrđenja postojanja uništene oporuke, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-97/2022-20 od 30. ožujka 2023., u sjednici vijeća dana 23. studenoga 2023.

p r e s u d i o   j e

Žalba tužitelja se odbija te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-97/2022-20 od 30. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje da je pok. B. T., iz M., dana 14. studenog 2005., sačinio pisanu oporuku pred svjedocima, kojom je za svojeg jedinog oporučnog nasljednika odredio tužitelja J. B., sina D., iz P., rođenog... Presudom je ujedno naloženo tužitelju da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.644,09 eura / 12.387,40 kn u roku od 15 dana.

2. Navedenu presudu, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem žalbu tužitelja ocjenjuje neosnovanom te predlaže istu odbiti i obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Temeljem dokaza koje je proveo tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je tom sudu podnijeta smrtovnica iza pok. T. B., da je formiran spis br. O-344/21 i dostavljen na odlučivanje javnom bilježniku I. M. iz Č., te da je on utvrdio da su na ročište za ostavinsku raspravu iza pok. T. B. pristupili K. N., izvanbračna supruga ostavitelja i J. B. kao punomoćnik D. B. i da se po utvrđenju rodoslovlja i ostavinske imovine, K. N., izvanbračna supruga ostavitelja, nasljedničkom izjavom prihvatila nasljedstva temeljem zakona. Odvjetnik J. V., kao punomoćnik oporučnog nasljednika J. B. priložio je u spis nacrt oporuke koja je sačinjena u odvjetničkom uredu Ž. R. iz M. dana 14.11.2005. uz napomenu da je original oporuke zagubljen te da je oporučni nasljednik J. B. spreman u parničnom postupku dokazati postojanje navedene zagubljene oporuke. Ujedno je dao nasljedničku izjavu, kojom se prihvatio nasljedstva koje mu pripada temeljem oporuke iza pokojnog strica. Nasljednica K. N. osporila je navedenu oporuku budući da oporuka nije potpisana te je pravno nevaljana, nakon čega je Općinski sud u Čakovcu donio rješenje poslovni br. O-344/21-6 dana 6.12.2021. (potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-21/22-3 od 23.2.2022.) kojim je prekinuo ostavinski postupak iza pok. T. B. i uputio oporučnog nasljednika J. B. da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv zakonske nasljednice K. N., radi utvrđenja postojanja zagubljene oporuke ostavitelja T. B. sačinjene dana 14.11.2005. U predmetnom postupku radi utvrđenja postojanja izgubljene oporuke nakon saslušanja svjedoka Ž. R., B. B., D. R., A. N. i A. M. prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je pok. T. B. sačinio pisanu oporuku pred svjedocima, kojom bi za svojeg jedinog oporučnog nasljednika odredio tužitelja i to dana 7.11.2005. (ispravno: 14.11.2005.) niti da bi ta oporuka postojala, zbog čega nije mogla biti niti uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, kao ni da je bila sastavljena u obliku propisanom zakonom, pa je stoga sukladno čl. 8. ZPP-a i pozivom na čl. 41. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 127/13, 33/15 i 14/19 dalje ZN) odbio tužbeni zahtjev.

6. U žalbi tužitelj ističe da se presuda ne može niti ispitati, jer ne sadrži ocjenu dokaza, niti stav suda o odlučnim činjenicama. Stoga, smatra da je počinjena bitna povreda parničnog postupka, da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i da je u konačnici pogrešno primijenjeno materijalno pravo te je pogrešno donijeta odluka o troškovima postupka.

7. Tuženica žalbu tužitelja ocjenjuje neosnovanom te smatra da sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, niti je stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno niti pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ističe kako tužitelj podnosi žalbu samo radi odugovlačenja postupka, prvenstveno imajući u vidu životnu dob tuženice, koja ima 86 godina i želi još jednom otići u A. gdje je živjela s ostaviteljem više od trideset sedam godina, a što nije u mogućnosti s obzirom da su joj sva sredstva i zajednička imovina blokirana i nema dovoljno sredstava za tako dugi put i boravak u A..

8. Tužitelj prvostupanjsku presudu sadržajno pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pa je ispitujući pobijanu presudu u pravcu te bitne povrede u smislu žalbenih navoda, ali i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu.

9. Naime, prvostupanjski sud za svoja činjenična utvrđenja nije iznio dovoljne razloge o odlučnim činjenicama. Sud prvog stupnja nije ocijenio provedene dokaze radi utvrđenja odlučnih činjenica na način propisan čl. 8. ZPP-a, na što osnovano ukazuje žalba tužitelja.

10. No, bez obzira na obrazložene propuste, s obzirom na sadržaj dokaza provedenih tijekom postupka ovaj drugostupanjski sud ima mogućnost utvrđenja svih činjenica bitnih za primjenu materijalnog prava i slijedom toga za potvrđivanje pobijane prvostupanjske presudu primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2. u vezi st. 3. ZPP-a.

11. Radi ocjene koje su činjenice bitne za odluku o zahtjevu da je pok. B. T., iz M., dana 14. studenog 2005., sačinio pisanu oporuku pred svjedocima, kojom je za svojeg jedinog oporučnog nasljednika odredio tužitelja J. B., potrebno je uzeti u obzir sadržaj čl. 41. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03., 163/03., 127/13., 33/15. i 14/19. dalje ZN), kojim je propisano da će oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, skrivena, ili zametnuta, prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njegova znanja, proizvesti učinke valjane oporuke ako zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu i ako dokaže sadržaj onoga dijela oporuke na koji se poziva.

12. Radi utvrđenja okolnosti koje su odlučne za primjenu navedene zakonske odredbe, prvostupanjski sud je izvršio uvid u spis tog suda br. O-344/21, zapisnik javnog bilježnika (list br. 19-25), dopis odvjetnika mr.sc. Ž. R. (list br. 38), saslušao je svjedoke D. R., A. N. i B. B., Ž. R. i A. M. te tuženicu.

13. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka te analizom i ocjenom dokaza kako nalaže članak 8. ZPP-a slijedi utvrđenje da pok. T. B. nije sačinio valjanu pisanu oporuku pred svjedocima kojom bi za svojeg jedinog oporučnog nasljednika odredio upravo njega. Kada se sve okolnosti konkretnog slučaja, relevantne za primjenu materijalnog prava, odgovarajuće vrednuju, ovaj sud nema dvojbe da je tužbeni zahtjev osnovano odbijen. Naime, pismeno na listu 4 spisa koje je naslovljeno kao „Oporuka“ nije potpisano. U njemu navedeni svjedoci oporuke A. M. i Ž. R. prilikom iskazivanja tijekom prvostupanjskog postupka nisu potvrdili da bi to pismeno doista i bilo iskaz posljednje volje pok. T. B., odnosno da su ga oni potpisali kao svjedoci oporuke. Svjedok A. M. izričito je osporio da bi potpisao oporuku, dok svjedok Ž. R. nije mogao sa sigurnošću reći da li je pismeno u spisu ili bilo koje drugo pismeno potpisao kao svjedok oporuke. Čak niti supruga tužitelja B. B., iskazujući tijekom prvostupanjskog postupka, nije potvrdila da je pismeno za koje je smatrala da je oporuka pok. T. B., doista i potpisano. Istodobno svjedoci D. R. i A. N. te tuženica istoznačno su tvrdili da im nije poznato da je pok. T. B. u bilo kojem trenutku imao namjeru sastaviti pisanu oporuku ili da bi ju doista i sastavio, time da je pred njima iskazivao namjeru da će nakon njegove smrti sve naslijediti tuženica.

14. Stoga u okviru utvrđenja da pismeno na listu 4 spisa nije potpisano i da svjedoci oporuke koji su navedeni u tom pismenu osporavaju da bi ikada potpisali oporuku pok. T. B., proizlazi da ukupnost svih okolnosti pobija tužiteljevu tvrdnju da je pok. T. B. sastavio valjanu oporuku kojom bi raspolagao svojom imovinom za slučaj smrti u korist tužitelja, pa slijedom toga nije mogla biti niti uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta.

15. Pravilno je stoga prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi kako je pok. B. T., iz M., dana 14. studenog 2005., sačinio pisanu oporuku pred svjedocima, kojom je za svojeg jedinog oporučnog nasljednika odredio tužitelja J. B., sina D., iz P., rođenog...

16. Kako je bitne činjenice za odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja bilo moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza, koji se nalaze u spisu, neovisno o tome što prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke nije ocijenio provedene dokaze, ovaj sud je temeljem ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari.

17. Kako tužitelj sadržajno ne iznosi žalbene navode u odnosu na odluku o troškovima postupka, a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, to je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom članka 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio odluku o troškovima postupka.

U Varaždinu 23. studenoga 2023.