Poslovni broj: Usž-2417/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OS iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, radi priznanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5584/2023-9 od 18. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5584/2023-9 od 18. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 560-01/22-01/256, urbroj: 512-2501-23-13 od 9. listopada 2023.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, UP/I 561-01/21-01/1011, urbroj: 512M2-50-22-2 od 2. kolovoza 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika naoružanim odredima Narodne zaštite.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude u kojoj navodi da nije točno da pripadnici Narodne zaštite Velika Gorica nisu sudjelovali u izravnom oružanom otporu agresoru, te navodi dva događaja (pogibiju ĆS i BS prilikom raketiranja, te izravni obračun s pripadnicima JNA, prilikom oslobađanja vojarne Velika Buna). Nadalje, navodi svakodnevne „bliske“ kontakte s pripadnicima JNA koji su se nalazili u vojarni Zračne luke Pleso i vojarni u Zagrebu, tzv. „Maršalka“, te smatra da ispunjava uvjete za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika Narodne zaštite Velika Gorica u razdoblju od 15. srpnja 1991. do 14. listopada 1991. Ističe i da je od 15. srpnja 1991. do 31. siječnja 1992. nastavio sudjelovanje u Domovinskom ratu kao pripadnik pričuvne policije. Predlaže Sudu da žalbu uvaži i poništi pobijanu presudu.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje pri svim navodima danim tijekom postupka i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17., 98/19 i 84/21 dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koje je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30 srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pri tome nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
8. Stavkom 2. članka 3. ZHBDR-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak, te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
9. Prema službenim evidencijama tuženika tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u ostalim razdobljima (od 15. listopada 1991. do 30. siječnja 1992., od 19. svibnja 1992. do 23. ožujka 1993., i od 20. rujna 1993. do 30. lipnja 1993.) ali ne i u spornom razdoblju (od 15. srpnja 1991. do 14. listopada 1991.) temeljem pripadnosti Narodne zaštite Velika Gorica. Tužitelj se ne nalazi na popisu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite Velika Gorica, MO Šćitarjevo, dok iz ratnog puta pripadnika Narodne zaštite Velika Gorica, proizlazi da u vremenu od 30. lipnja 1991. do ulaska u OSRH, nisu sudjelovali u izravnom oružanom otporu agresoru, te nisu bili izloženi granatiranjima, zasjedama i okruženjima. Navedeno potvrđuju i ostali dokazi koji prileže spisu, te ranije izjave svjedoka SS i GS, kao i tužitelja, prema kojima u navedenom razdoblju nije bilo izravnih borbenih djelovanja (obilasci blokadnih punktova, te stanovništva, držanje straža). Stoga, imajući u vidu da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način kako to propisuje stavak 2. članka 3. ZHBDR-a (oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom) i prema ocjeni ovoga Suda pravilno je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
10. Uz navedeno, spisu prileži rješenje nadležnog tijela od 21. travnja 2019. prema kojem je tužitelju za razdoblje (od 15. srpnja 1991. do listopada 1991.) utvrđen status sudionika Domovinskog rata prema članku 15. stavku 1. ZHBDR-a. Navedeno potvrđuje da je tužitelj u razdoblju za koje traži priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata svakako dao doprinos obrani suvereniteta Republike Hrvatske, no za to razdoblje nisu ispunjeni uvjeti za priznanje statusa prema članku 3. stavku 2. u vezi stavka 1. ZHBDR-a.
11. Žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.
12. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 11. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
