REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1746/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Ivana Vučemila članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EF, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Štura, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2499/2024-3 od 30. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7264/2019-42 od 23. svibnja 2024., na sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na prvo, drugo, treće i peto postavljeno pitanje.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na četvrto postavljeno pitanje.
III. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2499/2024-3 od 30. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7264/2019-42 od 23. svibnja 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, koja pitanja glase:
„(i.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
(ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(iii.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
(iv.) Protivi li se odredbi čl. 186. b st. 2. i 3. u vezi s čl. 325. a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđenja visine novčanog zahtjeva tužitelja prije nego tužitelj odredi svoj zahtjev ako je tuženik po nalogu suda prethodno dostavio dokumentaciju potrebnu za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva?
(v.) Protivi li se odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), određenje tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari i sporednih traženja primjenom čl. 186. b. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), nakon zaključenja prethodnog postupka?
Odnosno
Protivi li se Zakonu o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) odluka suda kojom je prethodni postupak zaključen prije nego je tužbeni zahtjev dostatno određen u pogledu glavne stvari i sporednih traženja u smislu odredbe čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku?“.
2. Nadalje, tuženik navodi da su mu tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. toč. 1. Konvencije.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu sa odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije pod brojem jedan, dva, tri i pet, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda.
4.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, navodi se da je riječ o pitanju u odnosu na koje odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. i dr. te je riječ o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu (tako i ovaj sud u Revd-1155/2022 od 8. lipnja 2022. i Revd-3653/2024-2 od 3. rujna 2024.).
4.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, navodi se da pobijana odluka ne odstupa od prakse ovoga suda prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno, zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i ovaj sud u Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.) u tom smislu i ovaj sud u Revd-5086/2022 od 11. siječnja 2023.
4.3. U odnosu na treće postavljeno pitanje, navodi se da je ovaj sud izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022. koje glasi: „Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.“, pa ni ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.4. U odnosu na peto postavljeno pitanje, navodi se da je ovaj sud u odluci poslovni broj Rev-587/2024-2 od 29. svibnja 2024. naveo:
„Naime, u situaciji kada tužitelj tijekom cijelog postupka potražuje povrat utuženog iznosa iz iste činjenične osnove te da tijekom postupka nije došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva, odnosno da nije mijenjana ni činjenična ni pravna osnova tužbenog zahtjeva to nije došlo do preinake tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP- a i do zastarjevanja tužiteljeve tražbine, jer izmjena valute u takvoj pravnoj situaciji ne predstavlja preinaku tužbe.“.
5. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda u odnosu na prvo, drugo treće i peto postavljeno pitanje propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, prijedlog za dopuštenje revizije je u tom dijelu odbijen, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a i odlučeno kao u izreci pod stavkom I.
6. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje, navodi se da u obrazloženju razloga za to pitanje, prijedlog ne sadrži jasno naznačene razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, pa je slijedom navedenoga na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.
7. Po ocjeni ovoga suda, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom nižestupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo (na pravično suđenje, na jednakost svih pred zakonom i pravo na djelotvoran pravni lijek) pa je stoga, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. odlučeno kao u izreci pod točkom III.
Zagreb, 11. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
