REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-448/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jasminu Jusufhodžiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državno odvjetništvu u Čakovcu, Građansko – upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-196/2021-5 od 12. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-94/2019-24 od 1. prosinca 2020., u sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-196/2021-5 od 12. srpnja 2021. (toč. I. i II. izreke) i sudi:

"1. Prihvaća se žalba tuženice te se preinačava presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-94/2019-24 od 1. prosinca 2020. u dosuđujućem dijelu pod toč. 1. i toč. 2. izreke i odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice OČ za isplatom iznosa od 88.140,00 kn (11.698,19 EUR) sa pripadajućim zateznim kamatama kao i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 7.500,00 kn (995,42 EUR) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 1. prosinca 2020. do isplate.

2. Nalaže se tužiteljici OČ naknadit tuženici trošak žalbe u iznosu od 165,90 EUR (1.250,00 kn) u roku od 8 dana.".

II. Nalaže se tužiteljici OČ naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 530,88 EUR (3.999,92 kn) u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tužiteljici OČ naknaditi tuženici trošak revizijskog postupka u iznosu od 199,08 EUR (1.500,00 kn) u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice OČ za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-94/19-24 od 1. prosinca 2020. (toč. I. izreke), te je odbijen zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan (toč. II. izreke).

2. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1610/2022 od 21. rujna 2022. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

"Da li se svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove policijski službenici Republike Hrvatske (temeljem Zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu) vrše u zonama koje su, iako fizički smještene na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa te se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe Republike Hrvatske smatraju kao da su obavljene u općini u Republici Hrvatskoj koja je najbliža tom graničnom prijelazu, može smatrati radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 104/13, 150/13, 71/16 i 123/16) i članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 112/17, 12/2018, 02/19, i 119/19) ili se smatra radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji rad nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka?

Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br.7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. godine, a kojim je dato tumačenje vezano za granični prijelaz Dobova u Republici Sloveniji, primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na drugim graničnim prijelazima?

Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 104/13, 150/13, 71/16 i 123/16) , a kojim je dato tumačenje vezano za granični prijelaz Dobova u Republici Sloveniji, primjenjivati prilikom donošenja odluke za tražbine dospjele nakon stupanja na snagu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2017. (Narodne novine br. 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19)?".

3. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica podnosi reviziju, protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja zbog kojih je ona dopuštena, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda, podredno ukine, uz naknadu troškova parničnog postupka, kao i troška sastava revizije.

4. Tužiteljica u odgovoru na reviziju predlaže istu odbiti, kao neosnovanu uz dosudu troškova sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Pobijana presuda je sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojih je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao policijske službenice za zaštitu granice raspoređene u Policijsku upravu Međimursku PP Štrigova izvan stalnog mjesta rada na zajedničkom graničnom prijelazu Središče ob Dravi - Trnavec, Gibina - Bukovje, Središće ob Dravi - Preseka, Raskrižje - Banfi sukladno dogovoru Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013., po Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljaju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 2/24, Međunarodni ugovori), pozivom na čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 89/12, 104/13, 150/13 - dalje: KU/13), te Dodate I. i II. KU/13 odnosno pozivom na čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17, 12/18 - dalje: KU/17). za naknadu i isplatu dodataka za rad na terenu - terenski dodatak za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 1. studenoga 2017. u ukupnom iznosu od 88.140,00 kn (11.698,19 EUR) s pripadajućim zateznim kamatama.

8. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima bile su nesporne ili su utvrđene su odlučne činjenice:

- da je u utuženom razdoblju tužiteljica, kao djelatnica Policijske uprave Međimurske, Policijske postaje Štrigova, radila na radnom mjestu policijskog službenika na graničnim prijelazima Središče ob Dravi (Republika Slovenija) – Trnovec, Gibina (Republika Slovenija) – Bukovje, Središče ob Dravi (Republika Slovenija) – Preseka, Raskrižje (Republika Slovenija) – Banfi,

- dakle, da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala poslove radnog mjesta na koje je raspoređena, unutar Policijske uprave Međimurske, neovisno o tome što se spomenuti granični prijelazi nalaze nekoliko desetaka ili stotina metara od granične crte u teritoriju Republike Slovenije, jer se radi o mjestima zajedničke granične kontrole koja su ustanovljena Sporazumom i Dogovorom Vlade Republike Hrvatske i Republike Slovenije i na kojima policijski službenici Republike Hrvatske obavljaju poslove i radnje iz područja nadzora granice i druge poslove međunarodne policijske suradnje pod uvjetima određenima međunarodnim ugovorom,

- da su granični prijelazi Središče ob Dravi – Trnovec, Gibina – Bukovje, Središče ob Dravi – Preseka, Raskrižje – Banfi zapravo zajednička službena mjesta Republike Hrvatske i Republike Slovenije za obavljanje granične kontrole, utvrđena Sporazumom i Dogovorom Vlada navedene dvije države, a fizički se nalaze na teritoriju Republike Slovenije,

- da, iako je tužiteljica u utuženom razdoblju radila na različitim graničnim prijelazima, odnosno na različitim mjestima rada, ona je radila unutar iste ustrojstvene jedinice (Policijske uprave Međimurske), na području nadležnosti iste i to poslove radnog mjesta na koje je raspoređena,

- da visina tužbenog zahtjeva među strankama nije sporna.

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13 - dalje u tekstu: KU/13) odnosno članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17 i 12/18 - dalje u tekstu: KU/17) kojima je određeno da službenik odnosno namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojemu je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio, te pozivom na tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnih ugovora broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenoga 2016. Sudovi su pritom ocijenili da je tužiteljica svoj rad obavljala na području državnog teritorija Republike Slovenije, što je, prema ocjeni sudova, značilo da je tužiteljica svoj rad obavljala izvan mjesta svog stalnog boravka i izvan stalnog mjesta rada.

10. Prema pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva se mjesto, odnosno područje u kojem službenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđen u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (čl. 56. st. 2. KU/13). Stoga su sudovi ocijenili da se rad tužiteljica na području druge države, odnosno na državnom teritoriju Republike Slovenije ima smatrati radom na terenu (terenskim radom) zato što lokacija mjesta rada u Republici Sloveniji ne može predstavljati radno mjesto ni područje rada tužiteljice prema međudržavnom sporazumu budući da pravo na terenski dodatak policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske nije predmet međudržavnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije, već se u konkretnom slučaju radi o pravima koja su regulirana pozitivnim pravnim propisima Republike Hrvatske, odnosno Kolektivnim ugovorima.

11. Sudovi nadalje ocjenjuju da kolektivnim ugovorom stranke uređuju prava i obveze iz radnih odnosa ili u vezi s radnim odnosima te da se njegova pravna pravila primjenjuju neposredno i obvezno na sve osobe na koje se taj kolektivni ugovor primjenjuje, i to onako kako ona glase. S obzirom na Tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnih ugovora u vezi primjene odredbe članka 56. KU/13 broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenoga 2016., koja su vrijedila u utuženom razdoblju, a prema kojima službenik koji je na temelju posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza Dobova u Republici Sloveniji ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna (19,91 EUR) (KU/13), a kasnije od 170,00 kuna (22,56 EUR) (KU/17) ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje se vrijeme ubraja i vrijeme putovanja, sudovi ocjenjuju da sama udaljenost radne stanice u drugoj državi nije odlučna, slijedom čega prihvaćaju tužbeni zahtjev.

12. Pritom sudovi smatraju odlučnim da je tužiteljica kao policijski službenik upućena na rad na teritorij druge države izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlena i izvan mjesta njezinog stalnog boravka, slijedom čega za vrijeme boravka na terenu ima pravo na terenski dodatak.

13. Osnovano revidentica kroz dopuštena pitanja osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

14. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su pošli od pojma stalnog mjesta rada, što jest pravilno jer se terenski dodatak i priznaje u ovisnosti o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan tog mjesta. Međutim, pogriješili su u primjeni materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužiteljice zato što je taj pojam u slučaju tužiteljice tumačio proizvoljno, bez obzira na propise kojima je uređeno mjesto rada tužiteljice kao policijske službenice za zaštitu granice konkretne policijske uprave.

15. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 - dalje u tekstu: ZNDG), propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

16. Između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

17. Tim je Sporazumom u čl. 2. st. 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

18. U navedenom Sporazumu su i definirana značenja pojedinih pojmova, pa tako prema čl. 1. točki 2. izraz "domaća država" označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz "susjedna država" označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (točka 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz "zona" označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (točka 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz "službena osoba" označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (točka 7. čl. 1. Sporazuma).

19. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema st. 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

20. Na temelju čl. 2. st. 4. naprijed spomenutog Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, kao i Dogovor o dopuni navedenog dogovora te su, među ostalim mjestima, utvrdile da su takva mjesta i Središče ob Dravi – Trnovec, Gibina – Bukovje, Središče ob Dravi – Preseka, Raskrižje – Banfi, za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (čl. 1. st. 1. točke 2., 3., 4. i 5. Dogovora).

21. Prema odredbi čl. 201. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj 117/11, 50/14, 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, Policijska uprava Međimurska obuhvaća područje Međimurske županije, a prema čl. 206. navedene Uredbe Policijska postaja Štrigova je mješovita policijska postaja III. kategorije sa sjedištem u [adresa], a obuhvaća općine [adresa] i [adresa], dio Općine Sveti Juraj na Bregu, odnosno naselja Pleškovec, Lopatinec, Dragoslavec, Dragoslavec Breg, Vučetinec i Okrugli Vrh te dio Općine Nedelišće, odnosno naselja Črečanj i Macinec. Nadležna je i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 38 km.

22. Iz navedenoga proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza za cestovni promet Središče ob Dravi – Trnovec, Gibina – Bukovje, Središče ob Dravi – Preseka, Raskrižje – Banfi.

23. Tužiteljica je tužbu utemeljila na tvrdnji da joj predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njezino mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta policijske uprave međimurske odnosno policijske postaje u [adresa] smatrajući da ta činjenica znači da je ona upućen na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlena. Pritom se tužiteljica pozvala na odredbe članka 56. KU/13 odnosno članka 50. KU/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

24. Imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, revizijski sud ocjenjuje pogrešnim zaključak nižestupanjskih sudova da je tužiteljica u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika na graničnom prijelazu u Policijskoj upravi međimurskoj policijskoj postaji [adresa] koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom na pripadajućim graničnim prijelazima radila izvan stalnog radnog mjesta u kojem je zaposlena. To stoga što njezino stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je ona ovlaštena obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njezine službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u [adresa], a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužiteljica ima pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njezinog radnog mjesta zbog čega njezin rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njezinog stalnog mjesta rada.

25. U tom smislu pogrešno sudovi zaključuju da je tužiteljica u konkretnom slučaju bila upućena na rad u Republiku Sloveniju budući da radno mjesto tužiteljice kao policijske službenice za zaštitu granice obuhvaća i područje Republike Hrvatske i područje Republike Slovenije. Upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Naime, prema odredbi članka 7. točke 9. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom članka 77. stavka 2. ZP, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.

26. Kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužiteljica zbog činjenice da stalno mjesto njezinog rada obuhvaća i područje druge države nije upućena na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređena na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.

27. Ovakvo je pravno shvaćanje sasvim blisko pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u presudi broj Revr-391/2009-2 od 3. lipnja 2009., iako ne u istim već srodnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom članka 56 KU/13, kao ni članka 50. KU/17 zato što policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.

28. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i na temelju ocjene da se konkretnom slučaju ima primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom članka 55. i 56. KU/16 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u Dobovi na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju.

29. Utemeljeno tuženica ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja spomenutog Tumačenja kao osnove za ocjenu osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza Dobova uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova izdano na temelju članka 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na području Republike Slovenije i granični prijelaz Dobova ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.

30. U okolnostima konkretnog slučaja, tužiteljica je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređena na rad na radno mjesto policijskog službenika na graničnom prijelazu u Policijskoj upravi međimurskoj, Postaja [adresa], a ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje graničnih prijelaza Trnovec, Bukovje, Preseka, Banfi u Republici Hrvatskoj i graničnih prijelaza Središče ob Dravi, Gibina i Raskrižje u Republici Sloveniji za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom članka 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe članka 9. Sporazuma kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama članaka 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

31. Stoga odgovor na prvo pravno pitanje glasi:

Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Štrigova obuhvaća područje graničnih prijelaza Trnovec, Bukovje, Preseka i Banfi u Republici Hrvatskoj i graničnih prijelaza Središče ob Dravi, Gibina i Raskrižje u Republici Sloveniji te predstavljaju zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (tako i Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023., Rev-454/2023-2 od 6. lipnja 2023., Rev-935/2023 od 19. prosinca 2023.).

32. Odgovor na drugo i treće postavljeno pitanje glasi:

Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu članaka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP Dobova, uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova, a izdano na temelju članka 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države (tako i Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023., Rev-454/2023-2 od 6. lipnja 2023., Rev-935/2023 od 19. prosinca 2023.).

33. Stoga je reviziju tuženice valjalo prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, te presuditi kao u izreci pod toč. I.1.

34. O parničnom je trošku tuženice odlučeno na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP. Tuženici je parnični trošak odmjeren prema vrijednosti predmeta spora od 88.140,00 kn (11.698,19 EUR) te podnijetom zahtjevu za trošak, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa) i to: za sastav odgovora na tužbu 132,72 € (1.000,00 kn, Tbr. 8.1. Tarife), za sastav podneska od 1. listopada 2020. 132,72 € (1.000,00 kn, Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje na ročištu 7. listopada 2019. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima 66,36 € (500,00 kn, Tbr. 9.2. Tarife) te pristup ročištu za glavnu raspravu 23. listopada 2019. 132,72 € (1.000,00 kn, Tbr. 9.1. Tarife) i ročište za objavu presude 66,36 € (500,00 kn, Tbr. 9.3. Tarife) ukupno 530,88 EUR (3.999,92 kn), koliko je tuženici dosuđeno obzirom je u cijelosti uspjela u parnici (toč. II. izreke).

35. Tužiteljici je naloženo platiti trošak žalbe tuženice u iznosu od 165,90 EUR (1.250,00 kn) te je odlučeno kao pod točkom I. 2. izreke.

36. Tuženici je trošak sastava revizije dosuđen u iznosu od 199,08 EUR (1.500,00 kn), (Tbr. 10.6. Tarife) te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

37. Tužiteljici nije priznat trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao pod toč. IV. izreke.

38. Međutim, s obzirom da tuženica u odgovoru na tužbu nije cjelovito odgovorila na tužbu tužiteljice istoj nije priznat zatraženi trošak sastava dopune odgovora na tužbu, jer navedena okolnost ne može ići na teret tužiteljice kao protivne stranke. Osim toga, tuženici nije priznat ni trošak sastava zatraženih podnesaka jer su isti ocijenjeni nepotrebnima u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, iz razloga što je tuženica u tim podnescima u bitnom ponavljala navode iz odgovora na tužbu.

39. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona (1EUR=7.53450).

Zagreb, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek