REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-337/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Aneli Mesić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Denisu Laucu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv odluke o troškovima sadržane u presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-260/2024-2 od 15. veljače 2024., kojom je potvrđena odluka o troškovima sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3188/17-79 od 6. studenog 2023., u sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija tuženika.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 4.645,30 EUR/ 35.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. studenog 2017. do isplate, te naknaditi trošak postupka u iznosu od 2.500,94 EUR/ 18.843,36 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. studenog 2023. do isplate (toč. I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti (toč. II. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja žalba tuženika odbijena je kao neosnovana, te je potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke, kao i u odbijajućem dijelu u odnosu na odluku o parničnom trošku sadržanom u toč. II. izreke.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2335/2024-2 od 5. lipnja 2024. tuženiku je dopuštena revizija protiv presude suda drugog stupnja u dijelu toč. I. izreke u kojem je dosuđen parnični trošak tužitelju i dijelu toč. II. izreke u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, zbog pravnog pitanja:
„Predstavlja li smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe, odnosno pripada li tuženiku u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi iz članka 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, te predložio preinačiti odluku drugostupanjskog suda, podredno ukinuti istu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje. Tuženik je ujedno zatražio i naknadu troškova revizijskog postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u svezi sa čl. 400. st. 2. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom stupnju postupka sporno je predstavlja li smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe, te pripada li tuženiku u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva pravo na naknadu troškova postupka sukladno čl. 158. st. 1. ZPP.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 4.645,30 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po osnovi osiguranog iznosa na temelju police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja, nastalog uslijed ostvarenja osiguranog slučaja dana 11. studenog 2015. Tužitelj je tužbenim zahtjevom u tužbi potraživao isplatu iznosa od 73.080,00 kn (9.699,38 EUR) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je podneskom od 8. srpnja 2022., nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, smanjio tužbeni zahtjev i potraživao isplatu iznosa od 35.000,00 kn (4.645,30 EUR) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
10. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tuženika radi naknade troškova postupka. Sud prvog stupnja pritom je ocijenio kako tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova za sniženi dio tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZPP, budući da tužitelj sve provedenog vještačenja nije mogao znati konkretne posljedice svojeg ozljeđivanja, pa tako niti urediti tužbeni zahtjev po osnovi osigurnine.
11. Drugostupanjski sud je, odlučujući o tuženikovoj žalbi, u cijelosti odbio istu žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu suda prvog stupnja, ocjenjujući kako se tuženik neosnovano poziva na odredbu čl. 158. st. 1. ZPP, budući da je tužitelj uredio tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja.
12. Prije svega, potrebno je istaknuti kako je, prema shvaćanju Građanskog odjela ovog suda od 26. travnja 2021., smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP. Navedeno pravno shvaćanje potvrđeno je i u odlukama ovog suda broj Rev-1094/2024-2 od 20. studenog 2024., broj Rev-899/2022-2 od 6. rujna 2022. i broj Rev-216/2021-2 od 25. svibnja 2021.
13. Nadalje, u odluci ovog suda broj Rev-461/2022-2 od 10. rujna 2024., koja je donesena u odnosu na istovjetno pitanje zbog kojeg je dopuštena i revizija u ovom predmetu, reafirmirano je pravno shvaćanje sadržano u odluci ovog suda broj Rev- 80/2022 od 5. rujna 2023. koje glasi:
„18. Prema shvaćanju ovog suda izraženom u odluci broj Revx-254/2014 od 10. prosinca 2014. u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva što ujedno predstavlja i odgovor na drugo postavljeno pitanje.“.
14. Iz utvrđenih okolnosti slučaja u ovom predmetu proizlazi kako bi visina troškova postupka obračunatih prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva (9.699,38 EUR/ 73.080,00 kn) bila jednaka visini troškova obračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (4.645,30 EUR/ 35.000,00 kn) sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Stoga proizlazi kako tuženiku u konkretnom slučaju ne pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen, te je revizija tuženika u cijelosti ocijenjena neosnovanom.
15. Iz navedenih razloga, valjalo je, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 11. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
