REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1807/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HP pok. H iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici mr. sc. Željko Ravlić i Silvia Rusendić Topić, odvjetnici u Makarskoj, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB 57500462912, radi isplate u povodu prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-746/2024-2 od 19. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-557/2019-10 od 24. prosinca 2019. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-557/2019 od 14. siječnja 2020., u sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-746/2024-2 od 19. veljače 2025., a da bi se u revizijskom postupku ocijenilo je li odlukom kojom je odbijen tužbeni zahtjev protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. radi isplate na ime oduzete nekretnine koja je bila u vlasništvu tužitelja radi izgradnje javne ceste povrijeđeno ustavno pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva iz čl. 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98-proč. tekst, 113/00, 124/00-proč. tekst, 28/01, 41/01-proč. tekst, 76/10, 85/10-proč. tekst, 5/14 - dalje: Ustav) i Protokola 1. uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: Konvencija).

II. O trošku ovog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„Žalba tuženika se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj P-557/19 od 24. prosinca 2019., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj P-557/19 od 14. siječnja 2020. (u pobijanom dijelu točke 1. i točka 2. izreke), preinačuje na način da se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, OIB:57500462912, da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 67.986,36 kn sa zateznom zakonskom kamatom od dana donošenja odluke (24. prosinca 2019.) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena"

kao što se i odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka uključiv i trošak u vezi podnesene revizije kao neosnovan.“.

2. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj podnosi prijedlog za dopuštene revizije između ostalog i zbog razloga iz čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) jer mu je zbog pravnog shvaćanja suda drugog stupnja temeljem kojeg tuženica nije pasivno legitimirana u ovoj parnici, već je to po ocjeni suda drugog stupnja Republika Hrvatska koja je temeljem zakona postala vlasnica javne ceste povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva.

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Prijedlog je dopušten.

5. Po ocjeni ovog revizijskog suda vodeći računa o nespornim činjenicama u ovoj pravnoj stvari i to:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj P-1677/15 od 15. svibnja 2015. utvrđeno da je tužitelj bio vlasnik dijela čestice zemljišta 748/12 KO [katastarska općina] - [adresa] u površini od 657 m[2] i dijela čestice zemljišta 748/16 u površini od 97 m[2] do onog trenutka dok na navedenim dijelovima čestica zemljišta nije izgrađen pristupni put za tunel Sv. Ilija;

- da čestica zemljišta 748/12 u skici izmjere označena slovima E-F-G-H-I-J-K-L-M-E predstavlja izgrađenu cestu za tunel Sveti Ilija u površini do 657 m[2] te da je navedena čestica zemljišta u površini od 657 m[2] zemljište u funkciji ceste;

- da su se predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama vodile kao vlasništvo Republike Hrvatske pa su izdvojene iz šumske gospodarske osnove te su prenesene u javno dobro u općoj uporabi i vlasništvu Republike Hrvatske (rješenjem Ministarstva poljoprivrede Klasa: UP/I-946-02/1-01/73, ur. broj: 525 -11/1063-12-2 od 19. listopada 2012.);

- da je tuženik temeljem prethodnog rješenja ušao u posjed predmetne nekretnine, no, nesporno je, nije postao vlasnikom;

- da je uporabnom dozvolom od 8. srpnja 2013. izdanom po Upravnom odjelu za prostorno uređenje Ispostava Imotski predlagatelju Hrvatskim autocestama d.o.o. Zagreb dozvoljena uporaba izgrađene spojne ceste Zagvozd - Baška Voda s tunelom Sv. Ilija Biokovo, pristupna cesta južnom portalu tunelom, spoj tunela Sv. Ilija - Biokovo - D8;

- da postupak izvlaštenja predmetne čestice nije proveden, pa nije ni isplaćena ikakva naknada.

- da je tužena korisnica javne ceste i njome upravlja nužno je meritornom odlukom odlučiti o dilemi navedenoj u izreci ovog rješenja, a pogotovo u svjetlu odluke Europskog suda za ljudska prava Carbonara i Ventura protiv Italije (broj 24638/94 od 30. svibnja 2000.).

6. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

7. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević