Poslovni broj: Usž-2053/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi ponovnog određivanja invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2780/2022-10 od 4. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2780/2022-10 od 4. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/21-01/03456293806, URBROJ: 341-99-05/3- 21-9569 od 16. kolovoza 2022. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 141-02/21-02/03456293806, URBROJ: 341-18-05/3-21-38263 od 29. studenoga 2021., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja da mu se ponovno odredi invalidska mirovina.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ističe da vjerodostojnost dostavljene dokumentacije, prvenstveno Odluke Predsjednika Republike Hrvatske o dodjeli odlikovanja od 7. veljače 1997., nikada nije bila dovedena u sumnju te da stoga ista svjedoči o njegovom obnašanju čina satnika u Hrvatskoj vojsci zbog čega se navedeni čin treba uzeti u obzir prilikom određivanja invalidske mirovine. Smatra da je trebalo na temelju podnesenog zahtjeva donijeti rješenje prema činu satnika, bez obzira na to odlučuje li se o zahtjevu kao o novom zahtjevu ili kao o zahtjevu za obnovu postupka. Poziva se na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Gashi protiv Hrvatske od 13. prosinca 2007. i na načelo da sud poznaje pravo. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbene navode neosnovanima iz svih razloga iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i pobijane presude. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, broj: HV-IN-122839 od 30. lipnja 1999. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad koja je uzrokovana 80% ranjavanjem i 20% bolešću u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske, počevši od 28. prosinca 1998. prema odredbama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika („Narodne novine“, 53/91., 73/91., 18/92., 71/92., 26/93. i 96/93.). Tužitelju je navedena mirovina određena na temelju plaće ostvarene prema činu vodnika, s utvrđenim statusom hrvatskog ratnog vojnog invalida za stalno i s uračunatim gardijskim doplatkom, a prema potvrdi Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 11. lipnja 1999.
9. Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je zahtjevom tužitelja od 2. rujna 2021. u kojem je zatražio da se utvrdi novi iznos invalidske mirovine u skladu s Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske o dodjeli odlikovanja od 7. veljače 1997., prema kojoj je obnašao čin satnika.
10. Prvostupanjsko javnopravno tijelo je u obrazloženju rješenja navelo da je rješenjem od 3. ožujka 2020. odbijen raniji zahtjev tužitelja za obnovu postupka na osnovi novog čina (satnika) i statusa dragovoljca jer je utvrđeno da tužitelj nema priznat status hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata niti je evidentiran u službenim evidencijama i bazi svih branitelja kao hrvatski branitelj. Imajući na umu da u ovome postupku tužitelj nije priložio nove dokaze, prvostupanjsko javnopravno tijelo je zaključilo da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 123. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) i članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21. – dalje: ZOMO) te je osporenim rješenjem od
29. studenoga 2021. odbilo njegov zahtjev.
11. Povodom žalbe tuženik je, nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju, ocijenio da tužitelj u novome zahtjevu nije dostavio nove dokaze koji bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari te je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu. Pri tome je naveo da je tužitelj u statusu korisnika mirovine, a ne osiguranika, zbog čega se u konkretnom slučaju njegov zahtjev može smatrati isključivo zahtjevom za obnovu postupka u skladu s člankom 123. ZUP-a, odnosno člankom 134. ZOMO-a, a ne novim zahtjevom prema članku 123. stavku 1. ZOMO-a.
12. Kao i javnopravna tijela, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u činu satnika bio pripadnik postrojbi Hrvatskog vijeća obrane, kao što proizlazi iz isprava u spisu tuženika koje su bile razmatrane i prilikom ranije vođenih upravnih postupka, ali i Odluke od 7. veljače 1997. i da tužitelj nije dokazao ostvareni status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u skladu s člankom 3. stavkom 4. i člankom 5. stavkom 4. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. i 84/21.), a koja činjenica proizlazi i iz potvrde Područnog odjela za poslove obrane Split od 14. travnja 2016.
13. S obzirom na navedeno, nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka određivanja invalidske mirovine prema članku 123. ZUP-a, odnosno članku 134. ZOMO-a uzimajući u obzir čin satnika iz Odluke od 7. veljače 1997.
14. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje, dok povrede ustavnih ili konvencijskih prava ovaj Sud nije našao.
15. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora
16. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
17. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 11. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
