Poslovni broj: Usž-2747/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice LĐD, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Filaković, odvjetnik u Osijeku, Vukovarska 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi ponovnog određivanja obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 1 Us I-941/2022-8 od 7. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 1 Us I-941/2022-8 od 7. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/22-01/03464819630, URBROJ: 341-99-05/3- 22-3222 od 9. kolovoza 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 140-03/22-01/03464819630, URBROJ: 341- 12-05/3-22-5343 od 25. travnja 2022. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 25. travnja 2022., kojim je odbijen zahtjev za ponovno određivanje obiteljske mirovine tužiteljici i njezinoj djeci LĐ (rođenoj **.**.2009.), ĐĐ (rođenom **.**.2005.) i AĐ (rođenom **.**.2015.), iza pokojnog JĐ.
3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Smatra da sud nije pravilno primijenio članak 91. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21. – dalje: ZOMO). Pogrešnim smatra utvrđenje suda i javnopravnih tijela da sredstva iz drugog mirovinskog stupa na dan podnošenja zahtjeva nisu bila naslijeđena jer su u skladu s člankom 3. i člankom 4. stavkom 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.) sredstva u trenutku smrti njezinog pokojnog supruga prešla na nju i njezinu djecu kao njegove zakonske nasljednike. Ističe da je službena osoba u javnopravnom tijelu bila dužna pozvati ju da dostavi rješenje o nasljeđivanju prije donošenja rješenja o priznanju prava na obiteljsku mirovinu, a ako ne bi bila u mogućnosti dostaviti rješenje, zastati s postupkom radi zaštite njezinih prava do donošenja rješenja o nasljeđivanju, a sve u skladu s člankom 7. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Navodi i da je prvostupanjsko javnopravno tijelo znalo da je potpisala izjavu da će sredstva iz drugog mirovinskog stupa biti predmetom ostavinskog postupka pa tu činjenicu nije smjelo zanemariti prilikom donošenja odluke. Predlaže ovom Sudu da poništi pobijanu presudu i sam riješi ovu upravnu stvar.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom iz svih razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, odgovoru na tužbu i obrazloženju pobijane presude. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Iz podataka spisa predmeta, a što nije sporno među strankama, razvidno je da je tužiteljici i njezinoj djeci pravomoćnim rješenjem Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 140-03/21-01/03464819630, URBROJ: 341-12-05/3-21-29020 od 13. prosinca 2021. priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza pokojnog JĐ, počevši od 29. listopada 2021. (točka 1. izreke) te je određeno da će se navedena mirovina isplaćivati djeci jer je udovica, ovdje tužiteljica, zaposlena (točka 2. izreke).
8. Navedeni postupak za priznanje prava na obiteljsku mirovinu pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 8. studenoga 2021. uz koji je, među ostalim, priložila vlastoručno potpisanu izjavu da se pravo na obiteljsku mirovinu odredi „bez drugog stupa jer drugi stup ide u ostavinsku raspravu i isplatu po rješenju o nasljeđivanju“. Postupajući po navedenom zahtjevu doneseno je rješenje od 13. prosinca 2021. na temelju članaka 65. do 70., članka 91. stavka 3. i članka 92. stavka 3. ZOMO-a.
9. Po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj: O-1129/2021, UPP- OS-148/2021-4 od 12. siječnja 2022., donesenog u ostavinskom postupku iza pokojnog JĐ, tužiteljica je 4. veljače 2022. podnijela zahtjev za ponovno određivanje obiteljske mirovine.
10. Imajući na umu rješenje o nasljeđivanju od 12. siječnja 2022., prema kojem su tužiteljica i njezina djeca proglašeni zakonskim nasljednicima iza pokojnog JĐ te da novčana sredstva iz drugog stupa nisu bila predmet ostavinske imovine, javnopravna tijela su ocijenila da tužiteljica nije dostavila nove dokaze koji bi bili od utjecaja na ponovno određivanje obiteljske mirovine u smislu članka 134. ZOMO-a. Pri tome je navedeno da je tužiteljici obiteljska mirovina u ranije pravomoćno okončanom upravnom postupku određena primjenom članka 92. stavka 3. ZOMO-a jer je umrli osiguranik, prednik tužiteljice, bio mlađi od 55 godina (u trenutku smrti je navršio 43 godine života), a što je imalo za posljedicu da je ukupno kapitalizirana svota doprinosa iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje s osobnog računa osiguranika prenesena u državni proračun u skladu s člankom 92. stavkom 4. ZOMO-a.
11. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, utvrdio da je rješenje tuženika doneseno u pravilno provedenom postupku. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, ZOMO i Zakon o obveznim mirovinskim fondovima („Narodne novine'', 19/14., 93/15., 64/18., 115/18. i 58/20. – dalje: ZOMF), čije je mjerodavne odredbe citirao u obrazloženju presude.
12. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
13. Nesporno je da je suprug tužiteljice preminuo prije ostvarivanja prava na mirovinu, da je u trenutku smrti bio mlađi od 55 godina i da su tužiteljica i djeca (LĐ, ĐĐ i AĐ) ispunili uvjete za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu. Slijedom navedenog, a primjenjujući mjerodavne odredbe ZOMO-a, ukupno kapitalizirana sredstva s računa pokojnog JĐ mirovinsko društvo je putem Središnjeg registra osiguranika prenijelo u državni proračun, a tužiteljici i djeci je obiteljska mirovina pravomoćnim rješenjem od 13. prosinca 2021. određena na temelju ukupnog mirovinskog staža pokojnog osiguranika kao da je pokojni osiguranik bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju međugeneracijske solidarnosti (članak 92. stavak 3. ZOMO-a).
14. Pri tome nije od utjecaja žalbeni navod tužiteljice da je javnopravno tijelo znalo da će sredstva iz drugog stupa biti naslijeđena jer se u slučaju priznanja prava članovima obitelji na obiteljsku mirovinu ukupno kapitalizirana sredstva s osobnog računa osiguranika (pokojnika) ne nasljeđuju, nego se prenose u državni proračun na temelju članka 92. stavka 4. ZOMO-a i članka 102. stavka 1. ZOMF-a.
15. Neosnovano tužiteljica smatra da je postojala mogućnost izbora između određivanja mirovine na temelju ukupno kapitaliziranih sredstva s osobnog računa osiguranika ili njihova nasljeđivanja, odnosno ako sredstva ne budu naslijeđena da će se mirovina ponovno odrediti na temelju tih sredstava, dok je zakonski moguće ili ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu, pri čemu se sredstva u cijelosti prenose u državni proračun, ili naslijediti ukupno kapitalizirana sredstva s osobnog računa osiguranika.
16. Pri tome se napominje da bi u konkretnom slučaju ukupno kapitalizirana sredstva s osobnog računa pokojnog supruga tužiteljice bila prenesena u državni proračun u postupku priznanja prava na obiteljsku mirovinu (neovisno o njezinoj izjavi od 4. studenoga 2021. ili vođenju ostavinskog postupka) jer je pokojni suprug tužiteljice u trenutku smrti bio mlađi od 55 godina.
17. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor tužiteljice da joj je u upravnom postupku bilo povrijeđeno pravo iz članka 7. ZUP-a jer tužiteljica tijekom postupka nije zakinuta ni u kakvom pravu koje bi joj pripadalo.
18. S obzirom na to da prema važećim propisima iz mirovinskog osiguranja nema zakonske mogućnosti za drugačije rješenje predmetne upravne stvari, Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje
19. Tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
20. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 11. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
