REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1553/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zeleno i modro d.o.o., Kaštel Štafilić, Cesta pape Ivana Pavla II. 404, OIB: 44813350399, protiv tuženika MD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-293/2024-2 od 9. svibnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pl- 423/2023-2 od 8. siječnja 2024., u sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni Gž-293/2024-2 od 9. svibnja 2024. i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pl-423/2023-2 od 8. siječnja 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Odluka o troškovima u povodu revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanim drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim se taj sud proglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te odbacio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga.

2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3701/2024-2 od 3. rujna 2024. tužitelju dopustio reviziju protiv drugostupanjskog rješenja zbog pravnog pitanja:

"Je li u sporu s prekograničnim elementom kada tuženik ima domicil izvan Republike Hrvatske, u državi koja nije članica Europske unije, a tužitelj je pružatelj javne usluge isključivo na točno određenom području Republike Hrvatske gdje je položena nekretnina na koju se odnosi isporuka javne usluge, nadležan sud u Republici Hrvatskoj za odlučivanje o tužbi s prijedlogom za izdavanje platnog naloga protiv tuženika radi naplate izvršene javne usluge sakupljanja komunalnog otpada?".

3. Tužitelj je protiv drugostupanjskog rješenja podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. u vezi s čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/23 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja radi kojeg je rješenjem ovoga suda dopušteno podnošenje revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za obavljene usluge odvoza komunalnog otpada koju je tuženik u obvezi plaćati kao vlasnik nekretnine na području grada Kaštela.

7. Nižestupanjski sudovi su se pravomoćno oglasili apsolutno nenadležnim na temelju čl. 16. st. 1. i 3. ZPP u vezi s čl. 18. Uredbe (EU) br. 1215/12 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012., o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12.2012.,dalje: Uredba), jer prema odredbi čl. 18. st. 1. Uredbe potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil ili pred sudom gdje potrošač ima domicil, dok prema st. 2. čl. 18. Uredbe druga ugovorna strana može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil. Primijenjena je i odredba čl. 46. st. 1. i 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", broj 101/17 - dalje: ZMPP) prema kojoj do primjene u potrošačkim sporovima dolazi upravo Uredba, a iz tih odredbi prema shvaćanju nižestupanjskih sudova proizlazi da sud u Republici Hrvatskoj nije nadležan, s obzirom da tuženik ima domicil u Švicarskoj.

8. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. Prije svega valja reći da Odjeljak 4. Uredbe, naslovljen ''Nadležnost za potrošačke ugovore'', započinje odredbama čl. 17. st. 1. na kojima je, među ostalim, drugostupanjski sud utemeljio pobijano rješenje i koje glase:

''1. U pitanjima u vezi ugovora kojeg sklapa osoba, potrošač, u svrhu koja se može smatrati da je izvan njegove profesionalne ili gospodarske djelatnosti, nadležnost se utvrđuje ovim Odjeljkom, ne dovodeći u pitanje članak 6. i točku 5. članka 7., ako:

(a) je riječ o ugovoru o kupoprodaji robe s obročnom otplatom cijene; (b) je riječ o ugovoru o zajmu s obročnom otplatom ili o ugovoru o bilo kakvom drugom obliku kredita, sklopljenim za financiranje prodaje robe; ili

(c) u svim drugim slučajevima, ako je ugovor sklopljen s osobom koja obavlja trgovačku ili profesionalnu djelatnost u državi članici u kojoj potrošač ima domicil, ili ako na bilo koji način usmjerava svoje djelatnosti u tu državu članicu ili više država uključujući tu državu članicu, ugovor spada u okvir te djelatnosti.''.

10. Iz citiranih odredaba proizlazi da se nadležnost utvrđuje ovim Odjeljkom samo ako je riječ o, u čl. 17. st. 1. Uredbe, taksativno navedenim potrošačkim ugovorima, a o kakvim se ugovorima ne radi u konkretnom slučaju.

11. Nadalje, ovdje ne dolazi u obzir primjena čl. 6. i toč. 5. čl. 7. koje se navode u tim odredbama, a niti primjena preostalih stavaka toga članka odnosno odredaba čl. 17. st. 2. i 3. Uredbe.

12. Imajući na umu potrošački ugovor o kojem je riječ u ovom predmetu, te sadržaj citiranih odredaba Uredbe, nižestupanjski su sudovi u konkretnom slučaju pogrešno primijenili i citiranu odredbu čl. 18. st. 2. Uredbe prema kojoj ''druga ugovorna strana može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil''. Posljedično tome, ovdje se primjenjuju odredbe čl. 7. st. 1. Uredbe koje glase:

''Osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici:

1. (a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze;

(b) za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je:

- u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru,

- u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru;

- (c) ako se ne primjenjuje točka (b), primjenjuje se točka (a);'',kako to osnovano drži revident.

13. Nadalje, nadležnost suda u Republici Hrvatskoj za osobe koje imaju prebivalište u državi koja nije članica Europske unije, uspostavljena je odredbom čl. 46. st. 2. ZMPP koji propisuje da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe (znači, nadležnost postoji i za sporove iz čl. 7.st.1. Uredbe o čemu se u konkretnom predmetu radi).

14. Stoga je odgovor na postavljeno revizijsko pitanje:

Sud u Republici Hrvatskoj jest nadležan za odlučivanje o tužbi s prijedlogom za izdavanje platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave, a koju je podnio tužitelj, kao pružatelj javne usluge u Republici Hrvatskoj isključivo na točno određenom području Republike Hrvatske gdje je položena nekretnina na koju se odnosi isporuka javne usluge, radi naplate izvršene javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, protiv tuženika, kao osobe koja ima domicil izvan Republike Hrvatske u državi koja nije članica Europske unije.

15. Posljedično navedenom, pogrešno su primijenjene i odredbe čl. 16. st. 1. i 3. ZPP, kada je tužba odbačena, čime je i pred prvostupanjskim i pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 381. ZPP na koju se odnosi postupovnopravno pitanje zbog kojega je revizija dopuštena, pa je, primjenom čl. 391. st. 7. ZPP, odlučeno kao pod toč. I. izreke.

16. Odluka o troškovima u povodu revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb,11. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa