REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2045/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3743/2024-3 od 11. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 3482/2023-10 od 15. srpnja 2024., u sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3743/2024-3 od 11. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3482/2023-10 od 15. srpnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tuženik je naveo da ga podnosi zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog osobito teških povreda parničnog postupka počinjenih u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom zbog kojih su mu povrijeđena temeljena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tužitelj je predložio odbiti prijedlog, uz naknadu troška podnošenja odgovora.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Prvo pitanje koje je tuženik naznačio u prijedlogu odnosi se na problematiku početka tijeka računanja zateznih kamata u slučaju kad osiguratelj ne ispuni svoju obvezu u rokovima određenima čl. 943. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO). To pitanje polazi od činjenica koje nisu utvrđene u postupku pred nižestupanjskim sudovima (da je tuženik saznao za cijene radova i materijala koje su znatno povišene u odnosu na odštetni zahtjev tek u troškovniku podnesenom uz tužbu), pa se već iz navedenog razloga pitanje ne može smatrati važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Drugim pitanjem naznačenim u prijedlogu tuženik ukazuje da je u konkretnom predmetu u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naznačeno pravno pitanje se ne može smatrati važnim u smislu potrebe za intervencijom revizijskog suda radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer su odluke na koje se je tuženik pozvao navodeći ih kao razloge važnosti postavljenog pitanja (Revr-67/18 od 18. prosinca 2018., Revx-796/12 od 18. rujna 2013., Rev- 640/07 od 11. lipnja 2008., Revr-668/07 od 30. siječnja 2008. i Rev-601/98 od 27. travnja 1999.) donesene u predmetima u kojima činjenična i pravna situacija nije podudarna onoj u ovom konkretnom predmetu.
7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknuo da su u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom povrijeđena njegova prava na jednakost pred zakonom, na djelotvorno pravno sredstvo i na pravično suđenje, zajamčena odredbama čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav RH) i čl. 29. st. 1. Ustava RH, te čl. 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i čl. 6. st. 1. Konvencije.
9. Prema ocjeni ovog suda, u postupku pred nižim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika, te su njihove presude obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, ili da je povrijeđeno njegova prava na jednakost pred zakonom.
10. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo zajamčeno čl. 13. Konvencije, valja reći da je tuženik na raspolaganju imao žalbu kojom se je i koristio, dok činjenica da nije uspio u sporu ne čini to sredstvo nedjelotvornim.
11. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su im povrijeđena temeljna prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
12. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 11. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
