REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1692/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Ivana Vučemila članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Juro Jelavić, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Marija Vujasin odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1621/2024-2 od 19. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P- 687/2019 od 25. srpnja 2024., na sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1621/2024-2 od 19. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-687/2019 od 25. srpnja 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja pitanja glase:
„(i.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
(ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(iii.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
odnosno
da Vrhovni sud Republike Hrvatske donese rješenje kojim se tuženiku na temelju odredbe čl. 385. a st. 2. Zakona o parničnom postupku dopušta revizija zbog povrede prava na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava RH, pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava RH i čl. 13.1. Konvencije, te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6.1. Konvencije koja su tuženiku povrijeđena u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom.“.
2. Nadalje, tuženik još navodi da mu je tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu sa odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja pobijana odluka ne odstupa od prakse ovoga suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda.
4.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, navodi se da je o istome ovaj sud izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022.
4.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata, navodi se da to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka ne odstupa od prakse ovoga suda prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno sa kamatama od dana stjecanja (tako i Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i Revd-5086/2022 od 11. siječnja 2023.).
4.3. Treće postavljeno pitanje, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju u odnosu na koje navedena odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja ovoga suda iznesenog u presudama poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. i dr. te je riječ o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu (tako i ovaj sud u Revd-1155/2022 od 8. lipnja 2022., Revd-3653/2024-2 od 3. rujna 2024. i dr.).
5. Slijedom navedenoga, u odnosu na postavljena pitanja valjalo je prijedlog tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a i odlučiti kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.
6. Nadalje, prema ocjeni ovoga suda tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim, da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava, povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, tvrdnje tuženika o povredi prava na pravično suđenje tuženik u konkretnom slučaju obrazlaže tek svojim viđenjem odgovora na naznačena pravna pitanja, odnosno neosnovanim shvaćanjem da su ta pitanja važna, jer da je u vezi, kako sa postupovnopravnim tako i materijalnopravnim pitanjima, drugostupanjski sud zauzeo pogrešna shvaćanja.
7. Slijedom navedenoga, valjalo je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, odnosno u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovoga rješenja.
Zagreb, 11. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
