REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1949/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Ivana Vučemila članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Tamaš, odvjetnik u Slatini, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Iris Šanjug odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-486/2024-3 od 12. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-256/2023-21 od 24. svibnja 2024., na sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-486/2024-3 od 12. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-256/2023- 21 od 24. svibnja 2024. i u prijedlogu postavlja sljedeća pravna pitanja:

„1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost,, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?

2. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?

3. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?

4. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?

5. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?

6. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?

7. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinijena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovoranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?“.

2. Nadalje, tuženik navodi da su mu tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnosti, pravnu sigurnosti, odnosno povreda odredaba čl. 29. st. 1. u vezi s čl. 3., čl. 14. st. 2., čl. 26. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav).

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu sa odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, valja navesti da odgovor na to pitanje ne utječe na odluku u predmetnom sporu. To iz razloga jer je tuženik saslušanje svjedoka, javnoga bilježnika, predložio na okolnosti sklapanja ugovora o kreditu, a ne na spornu okolnost ugovaranja uvjeta ugovora o kreditu, niti objašnjavanja tužitelju pojedine ugovorne odredbe u smislu njihove suštinske razumljivosti i cjelovite informiranosti, jer to nije niti bila njegova obveza već je imao samo dužnost ispitati dopustivost ugovora kao cjeline i njegovih pojedinih odredbi i ukazati strankama na njihovo pravno značenje, a slijedom čega je izvođenje toga dokaznog prijedloga - nepotrebno, jer se istim ne bi utvrdila sporna činjenica (da je sporna ugovorna odredba korisniku kredita bila razumljiva, ali ne na formalnoj jezičnoj razini već da mu je tuženik pružio precizne, razumljive kriterije temeljem kojih je on kao potrošač mogao procijeniti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze stupanjem u predmetni pravni odnos.

4.2. U odnosu na drugo, treće, četvrto, peto i šesto pitanje, za naglasiti je da pobijana presuda ne odstupa od ranije ustaljene prakse ovoga suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama broj Rev-308/22 od 19. travnja 2022., Rev-2221/18 od 3. rujna 2018., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu.

4.3. Konačno u odnosu na sedmo postavljeno pitanje, kojim se ističe prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka za odgovoriti je da to pitanje samo za sebe, nije pravno pitanje koji ima u vidu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, s time da su u odnosu na to pitanje izostali i razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

5. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom I. ovoga rješenja.

6. Nadalje, s obzirom na gore navedene razloge, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava, zbog kojih bi mu bilo povrijeđeno Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine- Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) zajamčeno pravo, na koja se poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije.

7. Slijedom navedenoga, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja pod točkom II.

Zagreb, 11. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa