REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1600/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, upravnoj stvari tužitelja UĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Delipetar, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženog Provideo d.o.o. Imotski, Hrvatskog proljeća 2, OIB 08289581177, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Restović, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja nezakonitosti, u povodu prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-209/2024-2 od 30. prosinca 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-372/2024-4 od 23. listopada 2024., u sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja koje glasi:
„I. Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva, a koji glasi:
„I. Utvrđuje se da nije zakonit otkaz ugovora o radu od 21.1.2019. kojim je tuženik tužitelju UĆ otkazao ugovor o radu sklopljen u [adresa] dana 1.1.2018. na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom slijedom čega se ima smatrati da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao, pa je tuženik u obvezi u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja UĆ na radno mjesto komercijalist na kojem je radio prije otkazivanja ugovora o radu.“
2. Protiv rješenja suda drugog stupnja tužitelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog pitanja:
„1. Postoji li objektivni identitet predmeta spora kada isti tužitelj protiv istog tuženika u dvjema odvojenim parnicama identično postavljenim tužbenim zahtjevima traži utvrđenje nezakonitosti otkaza istog ugovora o radu, s time da prvu tužbu i spor temelji na činjenici da je tuženik samovoljno odjavio tužitelja kod HZMO-a s danom 21. siječnja 2019., a da u trenutku odjave nije uopće izradio odluku o otkazu u pisanom obliku, niti ju je obrazložio, a niti dostavio tužitelju; dok drugu tužbu i spor temelji na činjenici da mu isti tuženik kao poslodavac dana 06.04.2019. dostavlja pisanu odluku kojom mu nezakonito otkazuje isti ugovor o radu?
2. Kada tuženik kao poslodavac odjavi tužitelja kao svoga radnika kod HZMO a da tužitelja o tome nije izvijestio, te mu potom nakon nekoliko mjeseci dostavi pisani otkaz ugovora o radu, ima li pravo i pravni interes tužitelj pobijati u posebnim parnicama povredu svoga prava u oba slučaja i postaviti u obadvije parnice tuženi zahtjev tražeći utvrđenje da je otkaz ugovora o radu nezakonit i da mu radni odnos nije prestao?
3. Ako isti poslodavac vremenski odvojenim odlukama povrjeđuje prava istog radnika, ima li pravo taj radnik pobijati sve te odluke i u posebnim parnicama štititi svoje prava?“.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da su pitanja važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a što je bio dužan na temelju odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. toga Zakona. Naime, tužitelj u prijedlogu samo općenito navodi da se radi o važnim pitanjima osporavajući činjenična utvrđenja i pravne ocjene sudova nižeg stupnja što ne udovoljava uvjetima dopuštenosti kako to određuje čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je stoga u smislu odredbe čl. 387. st. 1., čl. 389.a st. 3. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 11. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
