1

Poslovni broj: 27 Gž Ob-111/2023-2

 

 

Poslovni broj: 27 Gž Ob-111/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja M. Ž., OIB:... iz L., zastupanog po punomoćnici M. H., odvjetnici u Č., protiv protustranke H. z. z. m. o., OIB:... iz Z. i protustranke A. F., OIB:... iz B., T. M., radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1 Ob-685/2022-19 od 12. listopada 2023., dana 23. studenoga 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba predlagatelja djelomično se prihvaća kao osnovana, a djelomično se odbija kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1 Ob-685/2022-19 od 12. listopada 2023.:

 

- potvrđuje u odnosu na protustranku H. z. z. m. o.,

 

- preinačuje u odnosu na protustranku A. F. i rješava:

 

Utvrđuje se da je M. Ž., OIB:..., L. izvanbračni drug sada pok. R. M., OIB:..., L., sa kojom je bio u izvanbračnoj zajednici koja je započela 1996., a prestala smrću R. M. ...

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog predlagatelja za utvrđenjem izvanbračne zajednice od 5. prosinca 2022., ispravljen i dopunjen podneskom od 5. prosinca 2022. i na ročištu održanim kod tog suda 31. ožujka 2023., kao neosnovan.

 

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija predlagatelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje i usvojiti prijedlog u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba predlagatelja je osnovana.

 

5. Predmet ovog postupka je odluka o prijedlogu predlagatelja za utvrđenje da je između njega i sada pok. R. M., rođene..., a umrle..., postojala izvanbračna zajednica, koja je trajala od 1996. do 30. rujna 2021., tj. do smrti R. M. i u svemu da je izjednačena s bračnom zajednicom, od koje se razlikuje samo po tome što brak formalno nije zaključen.

 

6. Prvostupanjski sud, primjenjujući odredbu čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019 i 84/2021, dalje: ZMO), kojom je propisano da se pod članom obitelji iz st. 1. toč. 1. tog članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom domaćinstvu najmanje tri (3) godine, s tim da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku, zaključuje da protustranka H. z. z. m. o. nije pasivno legitimiran u ovom postupku, jer se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i  eventualna prava koja stranka iz toga stječe utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla, a što je sukladno pravnom stavu zauzetom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1639/2018 od 2. veljače 2022.), slijedom čega je u odnosu na tu protustranku prijedlog predlagatelja odbio kao neosnovan.

 

7. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

-  da je R. M. rođena..., a umrla..., te da je bila u braku s F. I., koji brak je razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-56/1983 od 15. lipnja 1983., nakon čega više nije sklapala brak,

- da predlagatelj nije nikad sklapao brak,

- da su predlagatelj i pok. R. M. živjeli na istoj adresi u B. od 3. lipnja 2002. do 6. ožujka 2012., dok je od 6. ožujka 2012. predlagatelj živio u Š., L., a sada pok. R. M. je od 5. srpnja 2012. do smrti bila prijavljena na adresi u Š., L.,

- da je uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi utvrđeno da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javne bilježnice I. M. K., kao sudskom povjereniku Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj O-2860/2021, UPP/OS-209/2021 od 28. siječnja 2022. utvrđena ostavinska imovina iza pok. R. M. te jedinim njezinim nasljednikom proglašen predlagatelj kao izvanbračni drug, obzirom se ostaviteljičina kćerka A. F. odrekla nasljedstva iza majke R. M. i predlagatelju priznala status izvanbračnog druga pok. R. M.,

- da iz iskaza predlagatelja proizlazi da su se on i R. upoznali 1996. i ubrzo počeli živjeti zajedno, da nisu imali bliske prijatelje, dobro su živjeli skupa ali se nisu vjenčali, imali su podjelu obveza u kućanstvu (R. je brinula o kući, a on je radio poslove po vani), troškove hrane, režija i svega ostalog plaćali su zajednički, dijelili su financije, da je zadnjih pet godina prije smrti sada pok. R. M. bila narušenog zdravlja i on je brinuo o njoj, da su u početku "…živjeli kao muž i žena do 2000. kad je prestala naša intima te smo prema savjetu sa svećenikom odlučili živjeti kao brat i sestra. Naš odnos bi opisao kao prijateljski i dogovor je bio da dijelimo financije…", da su imali odvojene spavaće sobe jer su odlučili živjeti vjerski te da nisu imali zajedničku adresu stanovanja radi toga da pok. R. M. može ostvariti barem pravo na minimalnu mirovinu,

- da iz iskaza svjedoka B. K. i V. K. (susjedi predlagatelja i pok. R.) proizlazi da su bili u dobrosusjedskom odnosima, ali se nisu međusobno posjećivali,  da su predlagatelj i sada pok. R. živjeli zajedno u istoj kući, da su svugdje išli zajedno (u crkvu, trgovinu), da su se slagali i imali skladan i dobar odnos,

- da iz iskaza svjedoka A. M. (brat pok. R. M.) proizlazi da je predlagatelj brinuo o pok. R. M., te da je pok. R. M. predlagatelja predstavljala kao muža koji s njom živi,

 

zaključuje da predlagatelj nije dokazao da je sa sada pok. R. M. bio u izvanbračnoj zajednici koju karakterizira trajnost životnog zajedništva uz viši stupanj emocionalne i ekonomske povezanosti, već da je između njih postojala zajednica koja se temeljila na ekonomskoj povezanosti uz uzajamna prava i poštivanja na prijateljskoj razini, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 11. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019 i 47/2020, dalje: ObZ) te čl. 22. st. 1. toč. 1. i toč. 2. i st. 3. ZMO-a odbio prijedlog predlagatelja kao neosnovan.

 

8. Predlagatelj u žalbi navodi da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost te da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze, te pogrešno zaključio da njihova izvanbračna zajednica nije imala potrebnu kvalitetu u smislu Obiteljskog zakona, jer iz iskaza svjedoka i predlagatelja citiranih u žalbi proizlazi da su predlagatelj i pok. R. M. zajedno živjeli dugi niz godina i već samim tim bili upućeni na vođenje zajedničkog kućanstva, da su svuda zajedno odlazili i sve zajedno radili, da se predlagatelj brinuo o R. kada se razboljela i sahranio je nakon njezine smrti, odnosno da su bili u životnoj zajednici utemeljenoj na međusobnom poštovanju i pomaganju partnera, njihovoj ravnopravnosti i emotivnoj povezanosti, te upućenosti jednog na drugog, zbog čega su ih srodnici i prijatelji doživljavali mužem i ženom, a što sve upućuje na nedvojbeni zaključak da je takva njihova zajednica bila izvanbračna zajednica koja se može izjednačiti s bračnom. Navodi da je prvostupanjski sud zaključak o nepostojanju dovoljno čvrste emocionalne veze izveo iz nepromišljene izjave predlagatelja da su od 2000. prema preporuci svećenika živjeli kao brat i sestra i da je njihov odnos bio prijateljski (a za koju izjavu je predlagatelj pojasnio da je pod njom mislio samo na intimne odnose, a ne na osjećaje koje su on i R. imali jedno prema drugome kao muž i žena), jer postojanje seksualne veze nije preduvjet za postojanje emocionalne i ekonomske povezanosti. Ističe da emocionalna privrženost može imati više oblika, te da je između bračnih, kao i izvanbračnih drugova, najvažnije postojanje uzajamnog poštovanja, razumijevanja i bliskosti koje dovodi do iskrene međusobne povezanosti i iskrenog prijateljstva, a što u ovom konkretnom slučaju  nedvojbeno proizlazi iz provedenih dokaza.

 

9. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022 – dalje u tekstu: ZPP), koju povredu sadržajno obrazlaže predlagatelj u žalbi, jer je u obrazloženju naveo dostatne i jasne razloge o odlučnim činjenicama koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka, pa rješenje nema nedostataka u tolikoj mjeri da ovaj sud ne bi mogao ispitati njegovu zakonitost. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio izvedene dokaze, pa je ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog (izvanparničnog) postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, koju obrazlaže predlagatelj u svojoj žalbi, a što je imalo utjecaj na donošenje zakonite i pravilne odluke, jer je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog predlagatelja za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice.

 

11. Naime, izvanbračna zajednica (po odredbi čl. 11. st. 1. i 2. ObZ-a na koju se poziva prvostupanjski sud u svojoj odluci) u svojoj osnovi predstavlja bračnu zajednicu kojoj ''nedostaje'' formalni element zaključenja braka u propisanoj formi (čl. 13. ObZ-a). Bračna zajednica, a onda i izvanbračna zajednica, predstavlja zakonom uređenu životnu zajednicu (neudane) žene i (neoženjenog) muškarca. Da bi nešto dobilo pravi značaj izvanbračne zajednice, nužno je utvrditi da li takva zajednica postoji u smislu zajednice življenja i emotivne zajednice i da kao takva ima sva ona kvalitativna  svojstva koja je čine formalnom zajednicom.

 

12. Iz stanja spisa je nesporno da su predlagatelj i sada pok. R. M. stanovali zajedno od 1996. pa sve do njezine smrti 30. rujna 2021., da su zajedno kupili kuću u kojoj su stanovali od 2012. (L. - adresa predlagatelja), da su zajednički podmirivali sve svakodnevne egzistencijalne troškove, da je predlagatelj rješenjem o nasljeđivanju proglašen zakonskim nasljednikom iza pok. R. M. kao njezin izvanbračni drug, te da je i A. F. (kćerka pok. R. M.) u ostavinskom postupku, a što nije osporavala u ovom postupku, priznala predlagatelju status izvanbračnog druga njezine pokojne majke. Svjedoci B. K. i V. K. u svojim iskazima u bitnome su naveli da su predlagatelj i pok. R. M. stanovali zajedno, da su imali skladne odnose, svuda išli zajedno (trgovinu, crkvu), radili zajedno u svom kućanstvu, da su živjeli povučenim i mirnim životom usmjereni jedan na drugoga, brinuli jedan o drugome, te da su ih kao dugogodišnji susjedi doživljavali kao par. Po ocjeni ovog suda, navedeni svjedoci (koji su bili susjedi predlagatelju i pok. R. 10 godina) imali su odlučna saznanja o životu predlagatelja i pok. R., ali je prvostupanjski sud njihove iskaze cijenio previše restriktivno.

 

13. Cijeneći iskaz predlagatelja da su on i pok. R. sporazumno odlučili da neće imati intimne odnose zbog njegovog zdravstvenog stanja (zato je pod izjavom da su živjeli kao brat i sestra mislio samo na te intimne odnose), a ovo su se dogovorili jer su se međusobno poštivali i voljeli i odlučili su živjeti vjerski, ali da su i dalje jedno prema drugome gajili osjećaje supružnika, te da se brinuo o R. kad se razboljela i sahranio je, te ga dovodeći u vezu s iskazima saslušanih svjedoka, ovaj sud zaključuje da je izvanbračna veza koju su predlagatelj i pok. R. održavali od 1996. do njezine smrti bila zajednica koja se može izjednačiti s bračnom, jer je imala potrebnu emotivnu i ekonomsku povezanost, obzirom su predlagatelj i pok. R. održavali skladan odnos, međusobno si pomagali, brinuli se i njegovali jedno drugo, poštivali i prihvaćali jedno drugo, bili si podrška, odnosno bili najbolji prijatelji koji su dobro surađivali, a što je temelj svakog uspješnog odnosa i braka, a onda i izvanbračne zajednice, slijedom čega su ispunjene pretpostavke iz čl. 11. ObZ-a za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice predlagatelja i pok. R. M. u razdoblju od 1996. do njezine smrti...

 

14. Iako predlagatelj prvostupanjsko rješenje pobija u cijelosti, dakle i u odnosu na protustranku H. z. z. m. o., sadržajno u žalbi ne iznosi razloge zbog kojih pobija prvostupanjsko rješenje i u tom odbijajućem dijelu, pa ga je stoga ovaj sud u tom dijelu ispitao po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, te utvrdio da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 22. st. 3. ZMO i pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbio prijedlog predlagatelja zbog promašene pasivne legitimacije, a koju primjenu materijalnog prava pravilnom prihvaća i ovaj sud.  

 

15. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 381. ZPP-a i čl. 346. ObZ-a, djelomično odbiti žalbu predlagatelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje u odnosu na protustranku H. z. z. m. o., dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. u vezi čl. 381. ZPP-a i čl. 346. ObZ-a usvajanjem žalbe predlagatelja valjalo preinačiti pobijano rješenje u odnosu na protustranku A. F. i usvojiti prijedlog predlagatelja za utvrđenje izvanbračne zajednice te odlučiti kao izreci ovog rješenja. 

             

U Varaždinu 23. studenoga 2023.