Poslovni broj: Usž-3069/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆLĐ, državljanina Republike Burundi, kojeg zastupa opunomoćenik Frano Štura, odvjetnik u Zagrebu, Varšavska 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Zagreb, Ilica 335, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2263/2023-8 od 11. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2263/2023-8 od 11. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-216-03/23-06/3355, urbroj: 511-01-212-23-5 od 23. lipnja 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika odbačen je naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj na temelju odredbe članka 43. stavka 2. u svezi s člankom 47. stavkom 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 70/15., 127/17. i 33/23., dalje: Zakona).
3. Tužitelj je protiv pobijane presude podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da presudu nije moguće ispitati jer u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i nije dano dostatno obrazloženje razloga na kojima se presuda temelji. Smatra da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje jer nije proveo predložene dokaze, kao ni dokaz saslušanjem tužitelja kako bi neposrednim izvođenjem dokaza mogao utvrditi postojanje odlučnih činjenica za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Ističe da je izjavio da odustaje od prvotno podnesenog zahtjeva misleći da zahtjev za međunarodnu pomoć može podnijeti na području Europske unije ne znajući da je Republika Hrvatska odgovorna za razmatranje zahtjeva sukladno odredbama Uredbe (EU) broj 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da u naknadnom zahtjevu nije predočio nove činjenice ističe da je pri donošenju zaključka potrebno bilo uzeti u obzir činjenicu da se radi o mladoj osobi koja se našla u drugačijem kulturološkom okruženju kao i jezičnu barijeru, te protok vremena od konkretnih zbivanja koje iznosi u svom zahtjevu. Smatra da upravo iz činjenice da u prvotnom zahtjevu nije iznosio pojedinosti na osnovu kojih traži međunarodnu zaštitu proizlazi da predmetni zahtjev sadrži nove i odlučne činjenice koje su postojale u vrijeme donošenja ranijeg rješenja tuženika. Ističe da zbog naprijed navedenih okolnosti u prvotno podnesenom zahtjevu nije isticao činjenicu etničke pripadnosti manjinskoj grupi Tusi koja je nedavno bila u sukobu s većinskim narodom Hutu, jer nije smatrao osobito značajnom za odlučivanje. Ovu odlučnu činjenicu zbog koje postoji opravdani strah od njegova progon, kao i postojanje rizika trpljenja ozbiljne nepravde u slučaju povratka u zemlju njegova podrijetla tuženik nije utvrdio, a prvostupanjski sud je odbio prijedlog njegovog punomoćnika za odgodu ročišta radi pokušaja uspostave kontakta s njim i provedbe dokaza njegovim saslušanjem. Na navedeni način počinjena je povreda pravila sudskog postupka. Smatra da izvješće na koje se tuženik poziva i međunarodno izvješće koje navodi u tužbi, a koja sadrže informacije o načinu postupanja mladeži vladajuće stranke, kao i o kršenju ljudskih prava, ukazuje na vjerodostojnost njegovih tvrdnji o mogućnosti da bude izložen zlostavljanju i proganjanju povratkom u zemlju podrijetla. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i donijeti odluku kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev. Potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode, navodeći da je činjenično stanje točno i potpuno utvrđeno te da su primijenjeni odgovarajući materijalni propisi. Navodi da ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja i odgovoru na tužbu. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda zakonita.
7. Prema stanju spisa razvidno je da je prvostupanjski sud nakon izvršenog uvida u dokumentaciju priloženu spisu tuženika i sudskom spisu, te nakon održane usmene rasprave, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke i činjenice koje je sam utvrdio sukladno članku 49. stavku 3. ZUS-a, činjenično stanje utvrdio na istovjetan način kao u provedenom upravnom postupku, na koje je primijenio mjerodavne odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: Zakon), citirane u obrazloženju presude. Suprotno navodima žalbe, ovaj Sud nalazi da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te da izreka nije proturječna sama sebi i razlozima presude. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka, već je sukladno članku 8. ZUS-a upravni spor proveo brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, te osnovano nije prihvatio prijedlog za odgodu ročišta imajući u vidu nespornu činjenicu da je tužitelj napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite i nije pristupio zakazanom ročištu.
8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da se tužitelj u ranije podnesenom zahtjevu za međunarodnu zaštitu predstavio kao ĆL i izjavio da nema osobne dokumente, pri tome ne navodeći razloge za traženje međunarodne zaštite. Navedeni postupak je obustavljen rješenjem tuženika klasa: UP/I-216-03/22-6/6031, urbroj: 511-01-213-22-4 od 7. studenog 2022. nakon što je tužitelj izjavio da odustaje od zahtjeva jer želi ići u Njemačku te zatražiti azil. Naknadni zahtjev tužitelj je podnio 27. ožujka 2023. te kao nove činjenice i dokaze naveo da su ga u zemlji podrijetla maltretirali i tražili da sufinancira vladajuću stranku što nije želio jer nije član niti jedne političke stranke. Tužitelj je ispitan u upravnom postupku te je iskazao da je napustio zemlju podrijetla zbog problema sa skupinom Imbonerakure i da je imao sukob sa šefom te skupine po imenu ŽL, koji ga je u nekoliko navrata tražio na njegovom radnom mjestu. Nakon tog incidenta u kolovozu 2022. godine presrele su ga dvije osobe te ga fizički ozlijedile. Tužitelj je u pogledu mjesta u kojem je boravio i radio prije napuštanja zemlje iskazivao različito od iskaza danog prilikom podnošenja prvog zahtjeva. U postupku su pribavljena nezavisna izvješća iz kojih proizlazi da na čelu skupine Imbonerakure nije osoba koju je tužitelj naveo već AL, te da je navedena skupina proganjala političke protivnike i osobe koje surađuju s protivničkim skupinama. U pogledu općeg stanja na području regije u kojoj je tužitelj živio (Rural Bujumbura) prema podacima ACLED-a proizlazi da je u godinu dana evidentirano 25 sigurnosnih incidenata, od kojih je 8 završilo smrtnim slučajem. Tuženik je uzevši u obzir iskaz tužitelja, kao i dostupna izvješća ocijenio zahtjev nedopuštenim jer tužitelj nije iznio opravdane razloge za ranije neiznošenje činjenica navedenih u naknadnom zahtjevu, dok je iznesene razloge zbog nedosljednosti u iskazivanju ocijenio nevjerodostojnim, a u odnosu na sigurnosni rizik je ocijenio da nije takav da bi se moglo govoriti o ozbiljno narušenom sigurnom stanju pri tome imajući u vidu dostupna izvješća i izjavu samog tužitelja o nepripadanju niti jednoj političkoj stranci.
9. Imajući u vidu navode tužitelja o razlozima traženja međunarodne zaštite, iznesene u ponovljenom zahtjevu, činjenice utvrđene u ovom postupku i iskaz tužitelja, te navode tužbe u kojima po prvi puta iznosi činjenice o etičkoj pripadnosti (na navedenu okolnost je predložio provođenje dokaza njegovim saslušanjem), kao i činjenicu da je napustio prihvatilište i nije pristupio sudu radi saslušanja, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za ponovno odlučivanje o osnovanosti zahtjeva za međunarodnu zaštitu sukladno članku 47. Zakona, jer nisu predočene nove relevantne činjenice niti dokazi nastali nakon izvršnosti ranije odluke, a koji bi bili od utjecaja na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite prema članku 20. Zakona. Stoga je sud u presudi dao valjane razloge zbog kojih je osporeno rješenje utvrđeno zakonitim i tužbeni zahtjev odbijen.
10. S obzirom na navedeno, naknadni zahtjev tužitelja pravilno je odbačen kao nedopušten temeljem članka 47. stavka 6. u svezi stavka 3. i 4. istog članka Zakona, jer iz cjelokupnog postupanja tužitelja proizlazi da nije imao pravu namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te nije pokazao ozbiljnost u postupanju. Stoga prigovori izneseni u žalbi nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke.
11. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe nije osnovan u smislu odredbe članka 147. ZUS-a, jer tužitelj nije uspio sa žalbom.
12. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 11. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
