REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-215/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4909/2023-2 od 18. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1974/19-37 od 24. studenog 2023., u sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4909/2023-2 od 18. lipnja 2024. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1974/19-37 od 24. studenog 2023. u dijelu pod toč. I. i II. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 1.187,87 EUR/ 8.950,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2019. do isplate, kao i zahtjev radi naknade troškova (toč. I. izreke), tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.115,23 EUR/ 15.937,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2023. do isplate (toč. II. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan (toč. III. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke (toč. I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja radi naknade troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan (toč. II. izreke).

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4316/2024-2 od 8. listopada 2024. tužitelju je dopuštena revizija protiv presude drugostupanjskog suda zbog pravnih pitanja:

„1. Može li sud u primjeni čl. 1072. ZOO odlučiti da ne postoji krivnja vozača za kojeg je utvrđeno da je pretjecao vozilo koje signalizira skretanje i da do prometne nesreće ne bi došlo da je odustao od pretjecanja i propustio to vozilo da izvrši radnju skretanja?

2. Je li u pretjecanje pred raskrižjem odlučna činjenica za ocjenu krivnje u primjeni čl. 1072. ZOO?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, te predložio preinačiti pobijanu odluku, podredno vratiti predmet sudu na ponovno odlučivanje.

5. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u svezi sa čl. 400. st. 2. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. S obzirom na sadržaj pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom stupnju postupka sporno je može li sud u primjeni čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) odlučiti da ne postoji krivnja vozača za kojeg je utvrđeno da je pretjecao vozilo koje signalizira skretanje i da do prometne nesreće ne bi došlo da je odustao od pretjecanja i propustio to vozilo da izvrši radnju skretanja, te je li pretjecanje pred raskrižjem odlučna činjenica za ocjenu krivnje u primjeni čl. 1072. ZOO.

9. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade štete nastale kao posljedice štetnog događaja od 16. kolovoza 2018., kada se vozilo kojim je upravljao tužitelj sudarilo s vozilom osiguranim kod tuženika. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, ocijenivši kako je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, budući da je poduzeo radnju skretanja ulijevo bez da se prethodno uvjerio da tu radnju može poduzeti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, a s obzirom da je vozilo osiguranika tuženika, koje se kretalo iza vozila tužitelja, u tom trenutku već bilo započelo radnju pretjecanja vozila tužitelja.

10. Drugostupanjski sud je ocijenio kako je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak predmetne nezgode, te je u cijelosti prihvatio obrazloženje odluke prvostupanjskog suda.

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da su se neposredno prije štetnog događaja vozilo kojim je upravljao tužitelj i vozilo osiguranika tuženika kretala kolnikom državne ceste D-1 u istom smjeru, od Sinja prema Hrvacama, pri čemu se vozilo tužitelja kretalo ispred vozila osiguranika tuženika,

- da je tužitelj otprilike 30 m prije raskrižja sa sporednom ulicom u koju je namjeravao skrenuti usporio i upalio lijevi pokazivač smjera,

- da je vozilo osiguranika tuženika nakon toga započelo radnju pretjecanja vozila tužitelja lijevom prometnom trakom,

- da se u trenutku kada je vozilo tužitelja započelo skretanje ulijevo vozilo osiguranika tuženika najmanje oko 1,9 sekundi nalazilo u radnji pretjecanja, slijedom čega je tužitelj prije započinjanja radnje skretanja ulijevo imao mogućnost uočiti vozilo osiguranika tuženika u lijevom bočnom ogledalu,

- da je tužitelj imao mogućnost izbjeći nastanak štetnog događaja na način da je odustao od radnje skretanja ulijevo i propustio vozilo osiguranika tuženika koje se u tom trenutku nalazilo u radnji pretjecanja,

- da je osiguranik tuženika imao mogućnost izbjeći nastanak štetnog događaja s obzirom da je tužitelj pravovremenim paljenjem lijevog pokazivača smjera najavio svoju namjeru skretanja ulijevo prije no što je osiguranik tuženika započeo s pretjecanjem, slijedom čega je osiguranik tuženika mogao odustati od radnje pretjecanja i propustiti vozilo tužitelja da izvrši radnju skretanja ulijevo.

12. Sukladno odredbi čl. 73. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17 - dalje: ZSPC), vozač ne smije pretjecati drugo vozilo, osim bicikla, mopeda i motocikla bez bočne prikolice, neposredno ispred raskrižja ili na raskrižju koje nije s kružnim tokom prometa, dok je odredbom čl. 73. st. 2. ZSPC propisano kako neposredno ispred raskrižja i na raskrižju vozač smije pretjecati: vozilo koje skreće ulijevo, a pretječe se s desne strane (čl. 67. st. 2.), vozilo koje skreće udesno, ali tako da pritom svojim vozilom ne prelazi na dio kolnika namijenjen za promet vozila iz suprotnog smjera, vozilo koje se kreće cestom koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, kad se prometom na raskrižju upravlja prometnim svjetlima ili znacima koje daje ovlaštena osoba.

13. Iz utvrđenih okolnosti slučaja proizlazi da je osiguranik tuženika započeo radnju pretjecanja vozila tužitelja neposredno prije raskrižja ceste kojom su se kretala oba vozila sa sporednom cestom, i to u trenutku kada je vozilo tužitelja prethodno najavilo namjeru skretanja na navedenom raskrižju, čime je postupio suprotno odredbi čl. 73. st. 1. ZSPC, dok ujedno nije bila ispunjena niti jedna od pretpostavki propisanih odredbom čl. 73. st. 2. ZSPC.

14. Pritom valja istaknuti kako je u odlukama ovog suda poslovni broj Rev-3143/1993- 2 od 12. kolovoza 1993. i poslovni broj Rev-1157/1992-2 od 22. rujna 1992. jasno izneseno pravno shvaćanje prema kojem okolnost je li vozilo pravovremeno najavilo namjeru skretanja davanjem znaka pokazivačem smjera, odnosno je li takav znak dalo prije nego što se druga strana upustila u pretjecanje ili nakon što je pretjecanje već započelo, predstavlja odlučnu činjenicu za ocjenu krivnje pojedinih sudionika. Slijedom navedenog, u odnosu na prvo postavljeno pitanje tužitelja valja odgovoriti kako je u primjeni čl. 1072. ZOO i ocjeni krivnje pojedinog sudionika bilo potrebno cijeniti okolnost da je do nezgode došlo uslijed pretjecanja vozila koje je prethodno signaliziralo skretanje i da do prometne nesreće ne bi došlo da je osiguranik tuženika odustao od pretjecanja i propustio vozilo tužitelja da izvrši radnju skretanja.

15. Također valja napomenuti kako su i u odlukama ovog suda poslovni broj Rev- 1569/1998-2 od 27. kolovoza 1998. i poslovni broj Rev-1626/2013-2 od 22. ožujka 2017. iznesena pravna shvaćanja prema kojima pretjecanje pred raskrižjem predstavlja bitnu okolnost za ocjenu krivnje za nastanak štetnog događaja, a što je ujedno odgovor na drugo postavljeno pitanje tužitelja.

16. Slijedom navedenog, s obzirom da su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili uzeti u obzir sve relevantne okolnosti, a time i ispravno primijeniti odredbe čl. 1072. ZOO, valjalo je primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 11. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa