REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-975/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi obnove postupka priznavanja prava na starosnu mirovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-618/2024-9 od 10. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-618/2024-9 od 10. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-02/23-01/03116687439, URBROJ: 341-99-05/3-23-4629 od 15. ožujka 2024.
2. Rješenjem tuženika od 15. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Požegi, KLASA: UP/I 140-02/23-01/03116687439, URBROJ: 341-17-05/3-23-9494 od 31. kolovoza 2023. kojim je tužitelju, hrvatskom branitelju – dragovoljcu iz Domovinskog rata, određena starosna mirovina počevši od 1. ožujka 2021. u svoti od 2.122,62 kuna (281,72 eura) mjesečno, uz ostale prateće odluke i utvrđenja.
3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga u bitnome ponavljajući navode iz tužbe. Ističe da mu je trebalo priznati pravo na najnižu od 1. rujna 2019. jer je na taj dan prvi puta podnio zahtjev za preračun mirovine. Budući da je taj zahtjev odbijen zbog pogrešne primjene Zakona o mirovinskom osiguranju, smatra da je upravno tijelo moralo po službenoj dužnosti obnoviti upravni postupak, a ne isti pokrenuti tek po njegovu zahtjevu. Navodi da pogreška nadležnih tijela ne smije ići na štetu građana, a što potvrđuje i Europski sud za ljudska prava. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i riješiti upravnu stvar.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava njezinu osnovanost i predlaže istu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 27. rujna 2018. priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 7. kolovoza 2018.
8. Potvrdom Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, Područnog odsjeka za poslove obrane Požega od 29. srpnja 2019. tužitelju je utvrđen status hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
9. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 24. veljače 2021. za ponovno određivanje starosne mirovine prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19.; dalje: ZHBDR). Iz zahtjeva proizlazi da je zatražio novi izračun braniteljske mirovine za razdoblje od dana priznanja prava na starosnu mirovinu, 3. lipnja 1997. pa do dana 1. siječnja 2021.
10. U izvršenju rješenja tuženika od 13. lipnja 2023., kojim je uvažena žalba i poništeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 30. rujna 2022. te predmet vraćen na ponovni postupak zbog pogrešne primjene članka 27. ZHBDR-a, doneseno je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 31. kolovoza 2023. kojim je tužitelju priznato pravo razmjernu starosnu mirovina od 1. ožujka 2021. u skladu s člancima 27. i 49. ZHBDR-a. te mu je umjesto te mirovine kao povoljnija određena najniža mirovina hrvatskog branitelja prema članku 39. ZHBDR-a.
11. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i prvostupanjskog spora te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 139. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne Novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 19/22.; dalje: Zakon) i članak 52.a ZHBDR-a te odbio tužbeni zahtjev.
12. Razlozima navedenim u žalbi tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude.
13. Člankom 139. stavkom 1. Zakona propisano je da se pravomoćno rješenje o pravu na mirovinsko osiguranje ili iz mirovinskog osiguranja može izmijeniti novim rješenjem ako je prvim rješenjem povrijeđen zakon, uredbe Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju ili opći akt Zavoda na štetu osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se novo rješenje donijeti kada se saznaju nove činjenice koje utječu na pravo osiguranika, osigurane osobe, odnosno korisnika mirovine koje su nastale nakon donošenja pravomoćnog rješenja ili u slučaju kada je upravni sud zauzeo za stranke povoljnije pravno stajalište. Stavkom 3. istog članka propisano je da prava utvrđena novim rješenjem donesenim prema stavcima 1. i 2. toga članka pripadaju od prvoga dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja ako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, odnosno od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine.
14. Člankom 52.a stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata ili dragovoljci iz Domovinskog rata kojima je taj status ili dodatni dani sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru priznati nakon što su ostvarili mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili istome Zakonu, odnosno prijašnjem općem propisu o mirovinskom osiguranju ili prijašnjem propisu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, imaju pravo da im se ta mirovina ponovno odredi prema istome Zakonu, odnosno uz primjenu istoga Zakona, ako im je to povoljnije i ako ispunjavaju uvjete određene istim Zakonom (stavak 1.). Sukladno stavku 2. istog članka, pravo na mirovinu pod uvjetima iz stavka 1. toga članka hrvatskim braniteljima iz stavka 1. toga članka pripada od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon podnošenja urednog zahtjeva.
15. Budući da iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj zbog novoutvrđenog statusa hrvatskog branitelja - dragovoljca podnio zahtjev od 24. veljače 2021. za određivanje starosne mirovine koja mu priznata rješenjem od 27. rujna 2018., pravilno je tužitelju rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 31. kolovoza 2023. određena starosna mirovina počevši od 1. ožujka 2021., odnosno od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka.
16. Prigovor da mu je pravo trebalo priznati od 1. kolovoza 2019. kao dan podnošenja zahtjeva za izračun nove mirovine tužitelj je isticao i u upravnom postupku i u prvostupanjskom upravnom sporu te su iste otklonili tuženik i prvostupanjski sud iznoseći razloge koje su detaljno obrazložili i koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.
17. Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
18. Iz pobijane presude vidljive su sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je upravni sud utemeljio svoje pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primjene odredbi ZUS-a, a nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom na to da je upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio.
19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 11. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić