Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-49/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Vetmi kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja UAB „VIGIDAS PACK“, Daubos 1c, 78150 Šiauliai, Litva, OIB: 64390681146, kojeg kao punomoćnik zastupa Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika CENTAR ZA KOMBINIRANI TRANSPORT ZAGREB d.d., Zagreb, Trg Senjskih uskoka 7-8, OIB: 49800593791, kojeg kao punomoćnik zastupa Zoran Badovinac, odvjetnik u Zagrebu, radi izravne naplate, odlučujući o ovrhovoditeljevoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrv-30396/22-17, od 13. srpnja 2022., 11. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažava te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrv-30369/22-17 od 13. srpnja 2022. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

" Odgađa se prijenos novčanih sredstva zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine temeljem Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka, poslovni broj: Ovrv-30369/22 od 12. travnja 2022., do pravomoćnog okončanja postupka po prijedlogu radi ukidanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti predmetnog rješenja."

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je ovrhovoditelj " iz svih zakonom predviđenih razloga“.

3. Žalitelj u žalbi pod točkom III. ističe da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a time i pogrešno primijenio materijalno pravo (žalbeni razlozi iz čl. 355. i 356. Zakona o parničnom postupku ,"Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) . Žalitelj navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjene kumulativno propisane pretpostavke za odgodu ovrhe iz članka 65. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje:OZ). Žalitelj ne osporava da je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu, ali tvrdi da ovršenik nije dokazao niti jedan od propisanih temeljnih uvjeta za odgodom ovrhe, prijenosa novčanih sredstava,to jest da nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a niti da je učinio vjerojatnim da je potrebno odgoditi ovrhu da bi se spriječilo nasilje, što je pretpostavka za odgodu ovrhe iz članka 65. OZ-a. Žalitelj osporava opasnost nastupanja štete koja ne da nije konkretizirana, već nije ni na razini vjerojatnosti. Da iznos od skoro pola milijuna kuna predstavlja značajan iznos za ovršenika, trebao je biti potkrijepljen podacima o imovini, a posebno podacima o računima, obvezama i potraživanjima ovršenika kako bi se moglo utvrditi da će ovršenik zbog prijenosa predmetnih sredstava zaista trpjeti nenadoknadivu štetu, a da ovršenik u tom smjeru nije dostavio dokaze, već samo paušalno navodi kako postoje te okolnosti. Žalitelj ukazuje i da okolnost da je ovrhovoditelj strana pravna osoba je u cijelosti nezakonito i protivno temeljnim načelima Europske unije, propisanim čl. 63. - 66. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. To što će se ovrha provesti, predstavlja vjerojatnost buduće promjene imovine ovršenika, ali da nije dovoljan razlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, jer bi se u tom slučaju svaka ovrha mogla na prijedlog ovršenika odgoditi, a što nije bila intencija zakonodavca iz članka 65. OZ-a. Žalitelj ukazuje i na propust prvostupanjskog suda kad navodi da se ovršenik poziva na nepravilnosti prilikom provedbe ovrhe, u vidu dostave rješenja o ovrsi s obzirom da ovršenik nije dostavio relevantne dokaze u smjeru dokazivanja svojih navoda, te u nastavku obrazlaže zbog čega je ovršenikov prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave neosnovan. I konačno, tvrdeći da je dostava rješenja o ovrsi obavljena u skladu sa zakonom i da nisu ispunjeni uvjeti za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava, predlaže pobijano rješenje, jer je nezakonito ukinuti u cijelosti i odbiti prijedlog za odgodu ovrhe ili pobijano rješenje uvjetuje davanjem jamčevine u iznosu određenom rješenjem o ovrsi u roku od 15 dana prema čl. 65. stavak 3. i 4. OZ-a.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je osnovana.

6. Prvostupanjski sud prihvatio prijedlog za odgodu prijenosa novčanih sredstava utvrdivši:

- da je ispunjen uvjet iz članka 65. st. 1. točka 7;

- da je visina tražbine 499.239,66 kn;

- da ovrhovoditelj ima sjedište izvan Republike Hrvatske i

zaključivši da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi prijenosom zaplijenjenih sredstava trpio nenadoknadivu štetu.

7. Pravilno je prvostupanjski sud reproducirao čl. 210. st. 1. OZ. Opravdano žalitelj kritizira razloge zaključka suda da je ispunjen uvjet iz čl. 65. st. 1. točka 7. OZ-a.

7.1. No, neovisno o tome ovršenik je dokazao da je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavio pravni lijek. Naime ovršenik je protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, utvrdivši da to rješenje nije steklo svojstvo ovršnosti, zatražio ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, a protiv tog rješenja je izjavio i prigovor i izvandobnu žalbu. Žalitelj te činjenice ne osporava.

8. Međutim, ovršenik je trebao učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da bi učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječili nasilje.

9. U prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenik je naveo da je računima kao vjerodostojnim ispravama ovrhovoditelj zahtjeva naplatu nepostojećeg potraživanja, odnosno iskorištavanje istih u cilju pribave ovršne isprave, a koji računi nemaju pokriće u određenom pravnom poslu, predstavlja zlouporabu prava, odnosno svojevrsno nasilje nad ovršenikom, slijedom čega je odgoda prijenosa prijeko potrebna da bi se to nasilje spriječilo. Također je naveo da bi se izvansudskom ovrhom ugrozilo poslovanje ovršenika obzirom da se radi zapljene znatne svote od cca pola milijuna kuna, onemogućava podmirenja redovitih obveza i plaća zaposlenika. Ovršenik tvrdi da su kumulativno ispunjeni razlozi za odgodu ovrhe iz članka 65. OZ-a. Okolnost da je ovrhovoditelj strana pravna osoba prema ovršenikovom shvaćanju je od posebnog značaja jer bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio teško nadoknadivu štetu, obzirom da bi eventualna naplata u stranoj državi bila znatno otežana, ako ne i onemogućena. Ne samo da bi bile ugrožene plaće ovršenikovih zaposlenika, nego postoje okolnosti koje upućuju na to da ovršenik vjerojatno ne bi mogao vratiti naplaćeni iznos. Ovršenik navodi da bi prijenos zaplijenjenih sredstava predstavljalo povredu materijalnih propisa koje je protuzakonito i apsolutno neprihvatljivo.

10. Sud je u obrazloženju samo naveo da je ovrhovoditeljeva tražbina 499.239,66 kn i da ovrhovoditelj ima sjedište izvan RH i na temelju tih činjenica je zaključio da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi prijenosom predmetnih sredstava trpio nenadoknadivu štetu.

11. Zaključak prvostupanjskog suda da se ispunila i druga kumulativno predviđena pretpostavka iz članka 65. OZ-a za sada se ne može prihvatiti.

12. Naime, točno je da je ovrhovoditelj pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu, ali je njegovo sjedište u državi članici Europske unije. Kada se tražbina ima ostvariti u nekoj od država članica Europske unije, kao i Švicarskoj Konfederaciji koja je potpisnica Sporazuma o pridruživanju Ugovoru o funkcioniranju Europske unije („Službeni list Europske unije L 115/49“ 9. svibnja 2009. - dalje: UFEU), analogna primjena članka 344. stavak 3. OZ-a je protivna zabrani diskriminacije iz članka 18. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koji se primjenjuje u Republici Hrvatskoj na temelju Ugovora o pristupanju Europskoj uniji („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 2/2012., 5/2013. i 9/2013.). Sudovi u Republici Hrvatskoj dužni su nakon 1. srpnja 2013. izravno primijeniti tu ugovornu odredbu iz Ugovora o funkcioniranju Europske unije bez obzira na sadržaj nacionalnog zakona. Riječ je o hijerarhijski nadređenom izvoru prava, neovisno čak o vremenu pokretanja postupka. Članak 18. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije propisuje zabranu svake nacionalne diskriminacije na temelju državljanstva; ovlaštenici zabrane diskriminacije nisu samo fizičke, nego i pravne osobe koje imaju pripadnost neke države članice. Prema stajalištu Suda Europske unije, zabrana diskriminacije po osnovi državljanstva iz članka 18. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije predstavlja izraz općeg načela jednakosti kao jednog od općih načela prava Europske unije.

13.Dakle, kada su sjedišta stranaka u državama članicama Europske unije (kao što je to u ovom konkretnom slučaju riječ), treba imati u vidu da je riječ o jedinstvenom pravnom poretku. Zato, činjenica da ovrhovoditelj ima sjedište u inozemstvu, ali u državi članici Europske unije nije dovoljna za zaključak da bi ostvarenje budućeg ovršenikovog zahtjeva prema ovrhovoditelju bilo znatno otežano ili onemogućeno. Ovrhovoditeljev položaj koji ima sjedište u inozemstvu doveo bi se u nepovoljniji pravni položaj u odnosu na osobe koje imaju sjedište u [adresa], što bi bilo protivno zabrani diskriminacije na temelju državljanstva iz članka 18. stavka 1.

Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

14. Ocjenjuje se potrebnim navesti da odluku o ovršenikovom prijedlogu za ukidanje potvrde ovršnosti javnog bilježnika ovlašten je donijeti samo prvostupanjski ovršni sud kako to proizlazi iz članka 36. stavak 5. OZ-a. Da je o tom prijedlogu odluku dužan donijeti prvostupanjski sud može se zaključiti iz sadržaja članka 36. stavka 6. OZ-a koji propisuje da o zahtjevu za ukidanje potvrde o ovršnosti koju je dao javni bilježnik na svojoj ispravi ili odluci, podnesenom izvan ovršnog postupka, odlučuje u izvanparničnom postupku općinski sud na čijem je području sjedište javnog bilježnika. Pred prvostupanjskim je sudom u tijeku taj postupak za ukidanje potvrde pravomoćnosti odnosno ovršnosti javnog bilježnika na ovršnoj ispravi. Odluka prvostupanjskog suda o ovršenikovom zahtjevu za ukidanje potvrde ovršnosti javnog bilježnika odlučna je za ocjenu osnovanosti žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. i 2. OZ-a tj. je li isprava (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje nije bilo predmet sudske kontrole) ovršna isprava i je li ta isprava stekla svojstvo ovršnosti.

15. Sud se zbog pogrešnog pravnog pristupa tj. zbog zaključka da bi činjenica da ovrhovoditelj ima sjedište u inozemstvu, analognom primjenom članka 344. stavak 3. OZ-a, propustio ocijeniti i ostale razloge koje je naveo ovršenik u prijedlogu za odgodu prijenosa.

15.1. Naime, sama činjenica da ovrhovoditelj ima sjedište u inozemstvu i visina tražbine nisu dovoljne za zaključak o postojanju nenadoknadive ili teško nadoknadiva šteta odnosno prijetnji nasilja.

18. Stoga je žalbu valjalo uvažiti i prvostupanjsko rješenje ukinuti pa je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a. Sud će u nastavku postupka ocijeniti jesu li se ispunile pretpostavke za odgodu prijenosa imajući u vidu upute ovog drugostupanjskog suda.

Dubrovnik, 11. lipnja 2025.

Sutkinja

Marija Vetma