REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4071/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Ivana Vučemila članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja ISTRABENZ PLINI d.o.o., OIB 98426608580, Bakar-dio, Pristanište Podbok 3 i drugotužitelja S.I.A.D. S.p.A., OIB 84421350051, R. Italija, Bergamo, Via San Bernardino 92, koje zastupa punomoćnik Antonio Buhin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, protiv tuženika CALUCEM d.o.o., OIB 61418654605, Pula, Revelanteova 4, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Jurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d., Osijek, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4343/2023-4 od 10. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P- 187/2018-78 od 26. listopada 2023., na sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik CALUCEM d.o.o., Pula, je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4343/2023-4 od 10. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda (pravilno: međupresuda) Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-187/2018-78 od 26. listopada 2023. kojom je utvrđeno da je tuženik „odgovoran za štetu prvotužitelju i drugotužitelju osnovom odredbe članka 251. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima jer je 2016. vodio a 2017. vodio i prekinuo pregovore glede zaključenja ugovora o kupoprodaji tekućeg kisika sa prvotužiteljem i drugotužiteljem suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uslijed čega je prvotužitelju i drugotužitelju nastala šteta.“.
2. Prijedlog je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja važnih za odluku u sporu i radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tvrdi da odluka prvo i drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda izražene u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-1049/2021 od 21. prosinca 2022.
3. Pravna pitanja zbog kojih je izjavljen prijedlog za dopuštenje revizije glase:
„1. Može li stranka koja sudjeluje u pregovorima oko sklapanja ugovora a nesporno neće biti stranka tog ugovora biti aktivno legitimirana potraživati naknadu štete temeljem odgovornosti za štetu iz čl. 251. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (2005) od suprotne strane?
2. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi čl. 375. st.1. i čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ako na tuženikove odlučne žalbene navode nije odgovorio već je samo općenito i neobrazloženo otklonio žalbene razloge bez navođenja konkretnih razloga iz kojih bi bilo jasno zbog čega drugostupanjski sud svaki od žalbenih prigovora smatra neosnovanim odnosno koje žalbene prigovore smatra neodlučnim za ispitivanje zakonitosti presude?“.
4. Predmet spora je zahtjev za naknadom štete za koju tužitelji tvrde da im je nastala tuženikovim prekidom pregovora, suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Šteta koju tužitelji potražuju odnosi se na troškove pripreme, testiranja i uvođenja nove tehnologije u tuženikovoj tvornici u Puli, a obuhvaćaju troškove materijala za testiranje te materijalne troškove zaposlenika i suradnika uključenih u taj projekt.
5. Presudom (pravilno međupresudom) Trgovačkog suda u Pazinu, utvrđeno je da je tuženik odgovoran za štetu nastalu tužiteljima na osnovi odredbe čl. 251. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO), s time što je 2016. vodio, a 2017. godine vodio i prekinuo pregovore, glede zaključenja ugovora o kupoprodaji tekućeg kisika s tužiteljima, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uslijed čega je tužiteljima nastala šteta. Odlučeno je do pravomoćnosti te međupresude zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva, a odluku o troškovima postupka donijeti u konačnoj presudi.
6. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4343/2023-4 od 10. travnja 2024. odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-187/2018-78 od 26. listopada 2023.
7. Prvo postavljeno pitanje u sebi uključuju činjenične tvrdnje koje nisu u skladu s činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova. Nižestupanjski sudovi utvrđuju da je tuženik nastupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, u odnosu na oba tužitelja koja su u pregovorima nastupali zajednički (o čemu svjedoči ugovor o tajnosti kojim je potvrđeno da tuženik i drugotužitelj namjeravaju započeti seriju testiranja gdje će drugotužitelj pružati tehničku podršku u proizvodnji kod tuženika) i tužiteljima je prouzročio štetu. Okolnost da je u konačnici potpisnik ugovora trebao biti prvotužitelj, ne utječe na činjenicu da je šteta prouzročena i drugotužitelju, s obzirom na činjenična utvrđenja da su oba tužitelja nastupala zajednički na istoj strani koja je pregovarala.
8. Nadalje, sudska praksa koju tuženik dostavlja uz prijedlog za dopuštenje revizije ne može se primijeniti na predmetni spor, a s obzirom na to da niti u jednom od tih predmeta, u pregovorima nije sudjelovalo više osoba na istoj strani (kako to i sam predlagatelj navodi). Pregledom odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1049/2021 od 21. prosinca 2022. utvrđeno je da predmet spora nije naknada štete radi povrede odredbe čl. 251. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) već pitanje obveze izdavanja bankarske garancije, pa je jasno da stajališta u toj odluci nije moguće pravno i činjenično usporediti s predmetnim sporom.
9. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje valja reći da su i prvostupanjski i drugostupanjski sud detaljno obrazložili svoje odluke te jasno i precizno naveli sve odlučne činjenice i odredbe materijalnog prava koje su primijenjene prilikom donošenja odluka. Također, drugostupanjski sud je jasno naveo iz kojih razloga smatra tuženikovu žalbu neosnovanom te je naveo žalbene navode koji su od odlučnog značenja.
10. Na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP-a prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja je odbijen i odlučeno je kao pod I. izreke, a odluka sadržana pod točkom II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a. Naime, svi navodi iz odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije ponavljajući su i općeniti, s time da su izneseni tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, te stoga nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 11. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
