Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-480/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska društvo s ograničenom odgovornošću za usluge javnih telekomunikacija, OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, zastupanog po punomoćniku Martinu Garašiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice CZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-1999/2024-32 od dana 5. srpnja 2024. godine, dana 11. lipnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i pod točkom I. izreke te u dijelu odluke o trošku pod točkom II. izreke u kojem tužitelju nije priznat daljnji parnični trošak – potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-1999/2024-32 od dana 5. srpnja 2024. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba pod poslovnim brojem Ovrv-1902/2020 od 11. studenog 2020. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 260,15 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana 14. ožujka 2020. godine do isplate, te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka I. izreke), a tuženici je naloženo da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 382,01 eur sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude, 5. srpnja 2024. godine do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv prvostupanjske presude i to u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke, te odluke o trošku pod točkom II. izreke, u dijelu u kojem mu nije dosuđen daljnji parnični trošak, žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tuženica je navela da se protivi navodima iz žalbe, jer da sudska praksa potvrđuje pravilnost prvostupanjske presude, te da u svemu ostaje kod navoda koje je iznijela u prigovoru protiv rješenja o ovrsi.
4. Žalba nije osnovana.
5. U ovom sporu s obzirom na vrijednost predmeta spora primjenjuju se pravila u sporu male vrijednosti, te je odredbom članka 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) propisano da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. tog Zakona.
6. Slijedom navedenog, tužitelj ne može s uspjehom pobijati prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 288. a stavak 2. ZPP, na koju se referira u žalbi.
7. Nije osnovana žalba tužitelja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer je prvostupanjski sud naveo razloge o odlučnim činjenicama na kojima temelji svoju odluku, a tvrdnje tužitelja vezane za primjenu Općih uvjeta ugovora i odredbi Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08 i dr., dalje: ZEK) su prigovori pogrešne primjene materijalnog prava.
8. U postupku nije sporno da su tužitelj i tuženica (pretplatničkog broja [broj telefona]) dana 12. prosinca 2018. godine sklopili ugovor za uslugu Mobilna L. i kupovinu uređaja P20 &4 GB DS, uz obavezno trajanje ugovorne obveze od 24 mjeseca, kao i da je tužitelj otkazao ugovor tuženici zbog neplaćanja računa dana 23. srpnja 2020. godine (raskid krivnjom tuženice).
9. Sporno u ovom žalbenom postupku je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.960,07 kuna po osnovi naknade štete za prijevremeni raskid ugovora koji tužitelj temelji na odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su stupili na snagu 1. listopada 2018. godine.
10. Odredbom članka 14. Općih uvjeta poslovanja tužitelja (na listu 41 spisa) propisano je: “14.I. U slučaju da Krajnji korisnik jednostrano raskine Ugovor ili ako A1 raskine Ugovor krivnjom Krajnjeg korisnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja Ugovora (što uključuje i raskid Ugovora u slučaju prijenosa broja), Krajnji korisnik obvezan je platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za Krajnjeg korisnika“, pa je za zaključiti da je Općim uvjetima poslovanja tužitelja, koji su sastavni dio Ugovora, preuzet sadržaj članka 41. stavak 5. ZEK.
11. Člankom 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj 72/17) koji je stupio na snagu prvog dana po objavi dana 21. srpnja 2017. godine, propisano je:
"Pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku, Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. Zakona ".
12. Međutim, u konkretnom slučaju radi se o potrošačkom ugovoru na koji se s obzirom na vrijeme sklapanja primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP) – dakle ne odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09,133/09, 78/12 i 56/13) – na koji se poziva prvostupanjski sud, pri čemu odredba članka 41. stavak 5. ZEK koja propisuje mogućnost ugovaranja plaćanja mjesečne naknade za ostatak ugovorenog razdoblja ako je prijevremeni raskid uzrokovan krivnjom pretplatnika, ne isključuje primjenu ZZP. Naime, sukladno članku 49. stavak 5. ZZP da bi određena odredba ugovora bila isključena od primjene odredbi kojima se regulira nepoštenost odredbi u potrošačkim ugovorima potrebno je da je ista unesena u ugovor temeljem zakonske odredbe koja je prisilne prirode. U konkretnom slučaju, odredba članka 41. stavak 5. ZEK, nije odredba prisilne, već dispozitivne prirode, tako da ugovorna odredba koja je u ugovor unesena u skladu s odredbom članka 41. stavak 5. ZEK nije isključena od primjeni odredbi ZZP koje reguliraju nepoštenost odredbi u potrošačkom ugovoru.
13. Slijedom navedenog, sve da se o navedenoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, tuženici su stavljene u opciju dvije mogućnosti plaćanja naknade zbog prijevremenog prekida ugovornog odnosa, onako kako je to propisano zakonskom odredbom, zavisno od onog što je povoljnije za tuženicu – slijedom čega se ne bi moglo zaključiti da se radi o odredbi kojom je tuženica dovedena u neravnopravni položaj, međutim, kako je tuženica osporavala i visinu zahtjeva tužbe, a tužitelj tijekom postupka tvrdi da je izvršen obračun povoljnije naknade, potom u žalbi ističe da se u konkretnom slučaju radi o nakadi štete koja se obračunava putem ugovorenih mjesečnih naknada, a u postupku nije dostavljen obračun za pretplatnički broj tuženice – [broj telefona] (pri čemu je za primijetiti da su u obračunu tuženice na listu 176. spisa navedena dva različita pretplatnička broja i druga razdoblja, sa obračunom naknade u visini preostalih mjesečnih naknada i obračunom naknade u visini popusta na proizvode i usluge, u obje varijante različitog iznosa od utuženog), to je kod pravilne i na zakonu utemeljene odluke o parničnom trošku u dijelu u kojem tužitelju nije priznat daljnji parnični trošak – neosnovanu žalbu tužitelja trebalo odbiti i presuditi kao u izreci (članak 368. stavak 2. ZPP).
14. U dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke, jer nije pobijana žalbom, prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena.
U Šibeniku, 11. lipnja 2025. godine
S U D A C
Maja Skorić
