Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-338/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac predsjednice vijeća, Marije Vetme članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzmanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Dražen Pandurević, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P-280/2025-6 od 28. travnja 2025., u sjednici održanoj 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točki I., II., III. i IV. izreke) potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-280/2025-6 od 28. travnja 2025.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

"I/ Utvrđuju se nepoštenim i ništetnim dijelovi odredbi članka 1. i članka 7. Ugovora o kreditu broj 528-50-4381957, od 14.09.2007. godine, koji je zaključen između tužitelja TH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kao Kreditora, u dijelu u kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita švicarski franak i u dijelu u kojoj je plaćanje anuiteta ugovoreno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan dospijeća, te u tom dijelu iste odredbe ne proizvode pravne učinke.

II/ Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. , OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju TH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovu ništetnih i nepoštenih odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i u dijelu u kojoj je otplata anuiteta vezana za švicarski franak, te u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, isplati iznos od 4.401,90 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

-na iznos od 42,53 eur, od 31.12.2008. godine

-na iznos od 183,70 eur, od 31.12.2009. godine

-na iznos od 475,22 eur, 31.12.2010. godine

-na iznos od 938,14 eur, od 31.12.2011. godine

-na iznos od 2.762,31 eur, od 09.03.2012. godine. do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %- tnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do 30.12.2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. godine do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III/ Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju TH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da po osnovu ništetnih i nepoštenih odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojemu je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama banke, isplati iznos od 948,81 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

- 22,67 eur, od 31.12.2007. godine

-158,73 eur, od 31.12.2008. godine

-266,18 eur, od 31.12.2009. godine

-267,47 eur, od 31.12.2010. godine

-211,39 eur, od 31.12.2011. godine

- 22,37 eur, od 09.03.2012. godine

do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do 30.12.2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. godine do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 tužitelju TH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.856,53 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 28. travnja 2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

V/ S preostalim dijelom zahtjeva za naknadnu parničnog troška tužitelj se odbija.

2. Protiv točke I, II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude tuženik je pravovremeno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Tužitelj je odgovorio na žalbu i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi članka 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 528-50-4381957 od 14. rujna 2007. (Dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, u dijelu kojim je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica i kamata, kao i zahtjev za isplatu novčane svote od ukupno 5.350,71 EUR iz osnove preplaćenih kamata i tečajne razlike, dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi Ugovora, sa zateznim kamatama koje na ukupne plaćene godišnje anuitete teku od 31. prosinca tekuće godine do dana plaćanja.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su stranke zaključile Ugovor i to tuženik kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti od 24.462,78 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren kredit u iznosu od u 24.462,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 60 mjeseci;

- da su u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZZP/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. ZZP/07;

- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud RH odbio žalbe izjavljene protiv te odluke odlukom Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.;

- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja Ugovora rastao;

- da je razlika mjesečnih uplata zbog rasta tečaja CHF, u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, 4.401,90 EUR;

- da je redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te iznosi 5,49% u vrijeme sklapanja ugovora,

- da je tužitelj iz osnove preplaćenih kamata više platio tuženiku 948,81 EUR.

8. Prvostupanjski je sud zaključio da je ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta (CHF) uz koju je vezana glavnica i kamata ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja, voditi računa i o interesima druge strane te tužitelja kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužitelj kao potrošač mogao razumjeti što mu donosi sporna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje od strane tuženika prouzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci.

9. Prvostupanjski je sud pravomoćnom presudom broj P-2400/2019-29 od 3. prosinca 2021. utvrdio ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz razloga što ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, a tuženik da nije prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja Ugovora na valjan i razumljiv način tužitelju objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

10. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 -dalje ZZP/07) i člankom 118. važećeg ZZP/14.

11. Navedenom odlukom utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja Ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime su banke postupile suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

12. U odnosu na dio zahtjeva zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ugovornih odredbi kojim je ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica i kamata, sud je zaključio da presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se ista odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni ugovor o kreditu.

13. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

13.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP-a prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio zaključivši da je zastara zahtjeva za stjecanje bez osnove iz osnove promjenjive kamatne stope počela teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu stečenog bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10, koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Kako je parnični postupak počeo tužbom 12.lipnja 2019, pravilan je zaključak o neosnovanosti prigovora zastare.

15. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više nego što bi bio platio da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i kamatnoj stopi, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.

16. Ispitujući presudu prema članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povreda odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

17. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članku 375. stavka 1. ZPP-a), valja kazati da je prvostupanjski sud pravilno zaključio o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utemeljivši taj zaključak na pravnom utvrđenju iz presude na koju se tužitelj pozvao, budući stranke nisu predložile izvođenje drugih dokaza, a u ponovljenom postupku pred prvostupanjskim sudom tuženik je odustao od saslušanja u svojstvu svjedoka tuženikovog zaposlenika.

17.1. Žalitelj u žalbi navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, čime dovodi u sumnju ulogu suda u pojedinim parnicama koje pokreću korisnici kredita. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivne presude pozivom i na članak 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihove novčane obveze, a da je potrošač, dakle, u ovom slučaju tužitelj, usprkos tome i nakon što je informiran, odlučio sklopiti Ugovor, a te činjenice tuženik nije dokazao.

18. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužitelj mogao birati u kojoj će valuti kredit uzeti, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe (prema članku 502.c ZPP-a).

19. U osvrtu na žalbene navode koji se tiču promjenjive kamatne stope valja kazati da je pravomoćnom presudom donesenom u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača utvrđeno da je nepoštena odredba ugovora o kreditu kakva je predmetna, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke, bez da su banke potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno, člancima 81., 82. i 90. ZZP/03.

19.1. Tuženik tijekom postupka nije predložio dokaze, niti u žalbi tvrdi da je tužitelju, u ugovornoj fazi dao informaciju o svim parametrima koji će utjecati na njegovu odluku o promjeni kamatne stope, jer bi tek to značilo potpunu informiranost tužitelja kao potrošača za donošenje valjane odluke. Naknadna obavijest o tome koliko iznosi kamata i kako se reflektira na tužiteljevu ugovornu obvezu otplate kredita, kada je tužitelj već zaključio ugovor s takvom ugovornom odredbom, ne može predmetnu ugovornu obvezu učiti poštenom, niti se odgovornost za nepoštenost ugovorne odredbe može prebaciti na tužitelja što tuženik pokušava tvrdeći kako tužitelj nije trebao ući u ugovorni odnos ako mu predmetna odredba nije bila razumljiva.

20. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor zastare potraživanja pravilno odredivši početak tijeka zastarnog roka od pet godina, a budući je tužba u ovom predmetu podnijeta 12. lipnja 2019. nije protekao rok zastare od pet godina.

21. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga obvezan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne.

22. Budući je tuženik u cijelosti izgubio spor pravilno mu je naloženo platiti parnične troškove, a u žalbi se odluka o troškovima konkretno ne osporava, samo se tvrdi da je odluka o troškovima pogrešna jer je pogrešna i odluka o glavnoj stvari.

23. Kako je žalba tuženika odbijena, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti (točka II. izreke ove drugostupanjske odluke).

24. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac