Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-457/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića predsjednika vijeća, Marije Vetme članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzmanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Iris i Velimira Šoštarića iz Rovinja, protiv tuženice OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić iz Pule, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, broj P- 323/2019-30 od 13. travnja 2021., u sjednici održanoj 11. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e i r i j e š i o
I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, broj P-323/2019-30 od 13. travnja 2021.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudio:
" I - Utvrđuje se da su ništetni dijelovi ugovornih odredaba ugovora o kreditu sklopljenom između tužiteljice GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita s jedne strane te Societe Generale - Splitska banka d.d. sa sjedištem u Splitu, Ruđera Boškovića br. 16, MBS: 060000488, čiji pravni slijednik je tužena OTP banka d.d. sa sjedištem u Splitu (Grad Split), Domovinskog rata br. 61, OIB: 52508873833, kao banke, sklopljenog 15. studenoga 2006. godine u Rovinju, ugovor o kreditu broj: 56020/06, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i dijelovi ugovornih odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu u kojem je tražila da sud utvrdi da su ništetne cijele ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i cijele odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke
II - Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku 15 dana plati iznose specificirane u nastavku zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos, a koje kamate teku na pojedine iznose do isplate kako slijedi:
- na iznos 167,68 kuna tekućim od 19. travnja 2007. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 16. svibnja 2007. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 16. lipnja 2007. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 17.srpnja 2007. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 15.kolovoza 2007. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 15. rujna 2007. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 16. listopada 2007. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 16. studenoga 2007. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 15. prosinca 2007. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 16. siječnja 2008. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 16. veljače 2008. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 15. ožujka 2008. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 16. travnja 2008. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 16. svibnja 2008. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 17. lipnja 2008. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 16. srpnja 2008. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 15. kolovoza 2008. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 16. rujna 2008. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 16. listopada 2008. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 15. studenog 2008. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 16. prosinca 2008. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 16. siječnja 2009. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 17. veljače 2009. godine;
- na iznos 500,00 kuna tekućim od 27. veljače 2009. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 17. ožujka 2009. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 16. travnja 2009. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 16. svibnja 2009. godine;
- na iznos 660,00 kuna tekućim od 6. lipnja 2009. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 16. lipnja 2009. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 16. srpnja 2009. godine;
- na iznos 57,54 kuna tekućim od 15. kolovoza 2009. godine;
- na iznos 510,00 kuna tekućim od 18. kolovoza 2009. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. rujna 2009. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. listopada 2009. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 17. studenoga 2009. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. prosinca 2009. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. siječnja 2010. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. veljače 2010. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. ožujka 2010. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. travnja 2010. godine;
- na iznos 425,00 kuna tekućim od 20. travnja 2010. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 15. svibnja 2010. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. lipnja 2010. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. srpnja 2010. godine;
- na iznos 680,00 kuna tekućim od 17. srpnja 2010. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 17. kolovoza 2010. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. rujna 2010. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. listopada 2010. godine;
- na iznos 600,00 kuna tekućim od 26. listopada 2010. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. studenoga 2010. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. prosinca 2010. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 15. siječnja 2011. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. veljače 2011. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. ožujka 2011. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. travnja 2011. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 17. svibnja 2011. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. lipnja 2011. godine;
- na iznos 200,00 kuna tekućim od 21. lipnja 2011. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. srpnja 2011. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 17. kolovoza 2011. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 19. kolovoza 2011. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. rujna 2011. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 15. listopada 2011. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. studenoga 2011. godine;
- na iznos 212,54 kuna tekućim od 16. prosinca 2011. godine;
- na iznos 4.551,28 kuna tekućim od 17. prosinca 2011. godine;
- na iznos 1.523,75 kuna tekućim od 17. siječnja 2012. godine;
- na iznos 589,30 kuna tekućim od 16. veljače 2012. godine;
- na iznos 573,88 kuna tekućim od 16. ožujka 2012. godine;
- na iznos 573,88 kuna tekućim od 17. travnja 2012. godine;
- na iznos 573,88 kuna tekućim od 16. svibnja 2012. godine;
- na iznos 573,88 kuna tekućim od 16. lipnja 2012. godine;
- na iznos 573,88 kuna tekućim od 17. srpnja 2012. godine;
- na iznos 573,88 kuna tekućim od 15. kolovoza 2012. godine;
- na iznos 573,88 kuna tekućim od 15. rujna 2012. godine;
- na iznos 573,88 kuna tekućim od 16. listopada 2012. godine;
- na iznos 573,88 kuna tekućim od 16. studenoga 2012. godine;
- na iznos 573,88 kuna tekućim od 15. prosinca 2012. godine;
- na iznos 573,88 kuna tekućim od 16. siječnja 2013. godine;
- na iznos 573,88 kuna tekućim od 16. veljače 2013. godine;
- na iznos 573,88 kuna tekućim od 16. ožujka 2013. godine;
- na iznos 573,88 kuna tekućim od 16. travnja 2013. godine;
- na iznos 573,88 kuna tekućim od 16. svibnja 2013. godine;
- na iznos 573,88 kuna tekućim od 15. lipnja 2013. godine;
- na iznos 508,83 kuna tekućim od 17. srpnja 2013. godine;
- na iznos 504,32 kuna tekućim od 17. kolovoza 2013. godine;
- na iznos 519,76 kuna tekućim od 17. rujna 2013. godine;
- na iznos 59,80 kuna tekućim od 27. rujna 2013. godine;
- na iznos 527,09 kuna tekućim od 17. listopada 2013. godine;
- na iznos 532,05 kuna tekućim od 19. studenoga 2013. godine;
- na iznos 553,69 kuna tekućim od 18. prosinca 2013. godine;
- na iznos 532,15 kuna tekućim od 17. siječnja 2014. godine;
- na iznos 556,02 kuna tekućim od 18. veljače 2014. godine;
- na iznos 566,88 kuna tekućim od 18. ožujka 2014. godine;
- na iznos 555,64 kuna tekućim od 17. travnja 2014. godine;
- na iznos 539,79 kuna tekućim od 17. svibnja 2014. godine;
- na iznos 545,49 kuna tekućim od 18. lipnja 2014. godine;
- na iznos 556,27 kuna tekućim od 17. srpnja 2014. godine;
- na iznos 564,20 kuna tekućim od 19. kolovoza 2014. godine;
- na iznos 565,49 kuna tekućim od 17. rujna 2014. godine;
- na iznos 575,23 kuna tekućim od 17. listopada 2014. godine;
- na iznos 792,05 kuna tekućim od 18. studenoga 2014. godine;
koje kamate se obračunavaju za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III - Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu
13.717,00 (trinaesttisućasedamstosedamnaestkuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana donošenja ove presude 13. travnja 2021. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana, a odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 382,50 kuna, zajedno sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata.
IV - Odbija se tuženičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka."
i riješio je
" Dopušta se preinaka tužbe tužiteljice kako ju je preinačila podneskom od 7. srpnja 2020. godine"
2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužiteljici naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 56020/06 od 15. studenoga 2006. kojeg su sklopile tuženikov pravni prednik Societe Generale - Splitska banka d.d. kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita i PU kao sudužnik (dalje: Ugovor), a u kojom je ugovorena valuta švicarski franak (CHF) uz koju je vezana glavnica i kamata te kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, kao i zahtjev za isplatu novčane svote od 37.418,33 kn iz osnove stečenog bez osnove radi ništetnosti valutne klauzule i odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi tj. zbog preplaćenih kamata, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja.
7. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da su tuženikov pravni prednik Societe Generale - Splitska banka d.d. kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita i PU kao sudužnik zaključili Ugovor o kreditu u iznosu kunske protuvrijednosti 21.500,00 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;
- da je na temelju ugovora tužiteljici odobren kredit na rok otplate od 84 mjeseca;
- da su tuženikov pravni prednik Societe Generale - Splitska banka d.d. kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita i PU kao sudužnik, sklopili dodatak ugovoru o kreditu broja: 56020/06 dana 2. veljače 2012. kojim je tužiteljici, kao korisnici kredita odobren dodatni iznos kredita u svoti od 489,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti uz produljenje roka otplate za 12 mjeseci uz dodatak (još) jedne riziko police s ugovorenom svotom u iznosu 3.000,00 eura na rok 34 mjeseci te da prema novom obračunu prvi anuitet dospijeva 10. veljače 2012., a zadnji dospijeva 10. studenoga 2014.
- da je redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te iznosi 6,99%;
- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja ugovora rastao,
- da razlika mjesečnih uplata, koja je proizašla zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita i pretplata zbog povećanja ugovorene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 6,99%, iznosi 37.418,33 kn.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi ništetna jer Ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanje promjene kamatne stope, a tuženikov pravni prednik nije prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja ugovora o kreditu na valjan i razumljiv način tužiteljici objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužiteljica kao potrošač mogla spoznati učinke koji će za nju u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, zbog čega zaključuje da je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi nepoštena i time i kao takva ništetna.
8.1 Pored toga zaključak o ništetnosti sud temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. rujna 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i predmetni ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača/07 i člankom 118. važećeg ZZP/14.
9. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je i ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata (švicarski franak) ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, te tužitelja kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužitelj kao potrošač mogao razumjeti što mu donosi sporna valutna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje je prouzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci i cijena jer se i kamata plaća u istoj valuti tj. u CHF, a čime su promjenljivi i neizvjesni bitni elementi ugovora pa sud zaključuje da se radi o nepoštenoj, a time i ništetnoj odredbi.
9.1 U odnosu na ovaj dio zahtjeva sud smatra da presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se iste odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni ugovor o kreditu.
10. Visinu novčane tražbine sud je utvrdio financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke, te je na ime tečajne razlike i s osnove preplaćenih kamata tužiteljici dosudio svotu od 37.418,33 kn sa zateznim kamatama od stjecanja pa do isplate.
10.1. Tražbinu iz osnove preplaćene tečajne razlike sud je prihvatio temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) primjenom instituta stjecanju bez osnove.
11. Prvostupanjski sud je zaključak o ništetnosti spornih odredbi ugovora utemeljio na utvrđenjima pravomoćnih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača. U tim postupcima odlučivalo se o zaštiti potrošača po pitanju ugovornih odredbi ugovora o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i to onih o promjenljivoj kamatnoj stopi te onih o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, koje su banke,među kojima i tuženik, sklapale s potrošačima, a tužiteljici tuženik nije osporavao status potrošača , u određenim vremenskim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora. Riječ je o odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 i Pž-6632/17, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018.
12. Navedenim odlukama utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koju je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime su banke postupile suprotno odredbama ZZP-a.
13. U odnosu na prigovor zastare prvostupanjski sud navodi da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove, stoga tužiteljičino novčano potraživanje predstavlja zahtjev za povrat onoga što je dano na temelju ništetne ugovorne odredbe. Vezano za to prvostupanjski sud dodaje da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P- 1401/12, u povodu tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, odluka postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u odnosu na kamatnu stopu, a u odnosu na nepoštene odredbe o ugovaranju valutne klauzule u valuti CHF 14. lipnja 2018. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu 7. svibnja 2019. nije protekao petogodišnji rok.
14. Odluka suda je pravilna.
15. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, s obzirom na početak postupka, pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točke 2.,4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.
16. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članak 375. stavak 1. ZPP-a) valja reći da je, protivno shvaćanju žalitelja, pravilno sud utemeljio odluku o utvrđenju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli na presudama Trgovačkog suda u Zagrebu donesenim u kolektivnom sporu jer je prvostupanjski sud u ovom postupku utvrdio da je tužiteljica potrošač i da predmetni ugovor spada u one na koje se odnosi presuda donesena povodom kolektivne tužbe. U vezi s tim valja ukazati da je člankom 502.c. ZPP-a propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju u pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. Ovakvo shvaćanje proizlazi iz obrazloženja odluke Vrhovnog suda broj Rev-3142/2018-3 od 19. ožujka 2019.
16.1. S obzirom na navedeno, tj. na vezanost parničnog suda u ovom postupku za utvrđenja iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi, brojni žalbeni navodi kojima se pokušava dokazati da ugovorna odredba nije nepoštena, a time ni ništetna, ne utječu na zakonitost pobijane presude. Osim toga radi se o okolnostima koje je žalitelj isticao tijekom postupka i koje je prvostupanjski sud argumentirano otklonio. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da se radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se ništetnost ne može isticati, jer odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zasigurno nisu manjeg značaja.
16.2. U odnosu na utvrđenje ništetnosti valutne klauzule žalitelj ističe iste razloge, pa je samo za ponoviti da je dovoljno određeno u kojem dijelu je ugovor ništetan, dakle, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a žalbeni navodi kojima se pokušava dokazati da ugovorna odredba nije ništetna se otklanjaju iz već navedenih razloga koji se odnose na ništetnost promjenljive kamatne stope.
17. prema pravnom shvaćanju ovog suda zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godine, a u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac) rok počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 pravomoćna je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018. i pravomoćnošću presude Visokog Trgovačkog suda broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. pa do dana podnošenja tužbe 7. svibnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.
17.1. U vezi žalbenog navoda da je zastario zahtjev na povećani zahtjev iz preinačene tužbe od 7.srpnja 2020., žalitelj se upućuje na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024-5 od 27.svibnja 2024. koji glasi:
"U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190.i 191. ZPP- a),zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva"
Pravilno je, dakle, odbijen prigovor zastare i za ovaj dio tužbenog zahtjeva.
18. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojima su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
19. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.
20. Pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe primjenom članka 190.stavak 2. ZPP-a prema kojemu je preinaka iznimno dopuštena do zaključenja glavne rasprave ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021, od 26. studenog 2021., zaključeno je da u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku ocijenivši je svrsishodnom.
21. U ocjeni žalbenih navoda da prvostupanjski sud nije proveo predložene dokaze, valja kazati da tuženik tijekom trajanja prvostupanjskog postupka nije predlagao dokaze na okolnost informiranja tužiteljice kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu.
22. Prvostupanjski je sud pravilno prilikom utvrđivanja uspjeha u sporu ocijenio omjer uspjeha u parnici vodeći pri tom računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva.
23. Kako je žalba tuženika odbijena, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti (točka II. izreke).
24. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i 380. točka 3. ZPP.
Dubrovnik, 11. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Emir Čustović
