REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1991/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Ivana Vučemila članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice CŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugotužiteljice UŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Sanji Barbarić, odvjetnici u Oroslavju, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojega zastupa punomoćnik Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1152/2024-2 od 14. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1216/2023-23 od 19. srpnja 2024., na sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1152/2024-2 od 14. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1216/2023-23 od 19. srpnja 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja pitanja glase:
„(i.) Dovodi li tužba potrošača podnesena u pojedinačnom postupku, a radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) do prekida tijeka zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.)?
(ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(iii.) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(iv.) Je li odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) jasna, razumljiva i lako uočljiva u smislu članka. 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da su tužitelji u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe, odnosno ukoliko proizlazi da su u dovoljnoj mjeri obaviješteni o učincima ugovaranja iste?
(v.) Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022) u slučaju kada nižestupanjski sud utvrdi da je odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) nejasna i nerazumljiva, ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi kako je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe, odnosno ukoliko proizlazi da je u dovoljnoj mjeri obaviješten o učincima ugovaranja iste?“.
2. Nadalje, tuženik je naveo da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđeno pravo na jednakost svih pred zakonom, pravo na djelotvoran pravni lijek i pravično suđenje zajamčeno čl. 14. st. 2., čl. 18. st. 1. i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) te čl. 13. toč. 1. i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine- Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, predlagatelja se upućuje na objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.
6. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, predlagatelja se upućuje na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. prema kojem, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi, Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.
7. U odnosu na treće i četvrto postavljeno pitanje, ovaj sud nalazi da ista nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer odgovor na pitanje uzrokuje li naknada za obradu kreditnog zahtjeva o kojoj se nije pojedinačno pregovarala suprotno načelu savjesnosti i poštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovisi o okolnostima svakog pojedinačnog slučaja.
8. Konačno, peto pitanje je pitanje bitne povrede odredaba parničnog postupka koji samo za sebe nije pitanje koje ima na umu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
9. Slijedom navedenoga, u odnosu na postavljena pitanja, valjalo je prijedlog tuženika odbiti, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.
10. Nadalje, prema ocjeni ovoga suda tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava, povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom. Tvrdnje o povredi temeljnih ljudskih prava tuženik obrazlaže tek svojim viđenjem odgovora na naznačena pravna pitanja, odnosno, neosnovanim shvaćanjem da su ta pitanja važna jer da je u vezi, kako sa postupovno- pravnim tako i materijalno-pravnim pitanjima, drugostupanjski sud zauzeo pogrešna pravna shvaćanja.
11. Slijedom navedenoga, valjalo je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, odnosno u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom i Konvencijom, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 11. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
