REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1849/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika LMF d.o.o., Vinogradi Ludbreški 40/J, Vinogradi Ludbreški, Ludbreg, OIB 57806142615, zastupan po punomoćnici Sanji Smontara, odvjetnici u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-630/2023-2 od 8. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-37/2020-59 od 27. ožujka 2023. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-37/2020-63 od 31. ožujka 2023., u sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 2.058,72 Eur-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te je istovremeno i odbijen protutužbeni zahtjev tuženika radi isplate.
2. Ovaj sud nalazi potrebnim ukazati sudovima nižeg stupnja da u smislu odredbe čl. 189. ZPP-a ne postoji procesna uloga protutužitelja i protutuženika, već jedino institut protutužbe koju u istoj parnici podnosi tuženik, no on time ne postaje protutužitelj niti tužitelj postaje protutuženik, a činjenica što se tuženik, koristio svojim procesnim ovlaštenjem iz čl. 189. ne mijenja njegovu ulogu i on ostaje tuženik tijekom čitavog postupka.
3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:
„Ima li radnik pravo na naknadu iznosa troškova prema stvarnim izdacima ili pak neovisno o tome je li putovao ili ne i moraju li odluke sudova u tom smislu sadržavati obrazloženje o tim odlučnim činjenicama?
Može li radnik primiti nagradu u neto iznosu odnosno neoporezivu nagradu veću od 5.000,00 kn i moraju li odluke sudova u tom smislu sadržavati obrazloženje o tim odlučnim činjenicama?“,
ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP).
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Prema odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP-a prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ili 2. tog Zakona, uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. U odnosu na postavljena pitanja, tuženik je u prijedlogu propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo navedeno pitanje bilo važno ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog kojih bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. Naime, tuženik u prijedlogu samo općenito navodi da je pitanje važno za odluku u ovom sporu bez navođenja razloga kako to predviđa odredba čl. 387. ZPP-a.
7. Također tuženik se samo uopćeno poziva na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a ne navodeći čak niti određeno o koje bi to ustavno ili konvencijsko pravo bilo povrijeđeno.
8. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.a ZPP-a.
Zagreb, 11. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
