Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-771/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sanje Bađun kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Štefanoviću, odvjetniku iz Ivanić-Grada, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 71, Zagreb, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić- Gradu poslovni broj Pn-12/2023-23 od 5. travnja 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Tuženikova žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pn-12/2023-23 od 5. travnja 2024.:
- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama
- potvrđuje u cijeloj točki II. izreke
- preinačuje u dijelu točke I. izreke u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 1.160,00 EUR sa zateznim kamatama na način da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija
- potvrđuje u točki III. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.400,84 EUR sa zateznim kamatama
- preinačuje u točki III. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 679,02 EUR na način da se taj dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška odbija.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 224,12 EUR (dvjesto dvadeset četiri eura i dvanaest centi) u roku od 15 dana.
III. Odbija se dio tuženikovog zahtjeva za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 225,28 EUR (dvjesto dvadeset pet eura i dvadeset osam centi).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB 38922958547, naknaditi štetu tužitelju DS, OIB [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 5.151,81 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počev od 5. travnja 2024. do isplate; sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tuženik Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 71, Zagreb, OIB: 38922958547 sa svojim zahtjevom za plaćanje troškova ovog parničnog postupka; kao neosnovanim.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 71, Zagreb, OIB: 38922958547 platiti tužitelju DS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.079,86 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počev od 5. travnja 2024. do isplate; sve u roku od 15 dana.»
2. Protiv presude žali se tuženik i to u točki I. izreke preko iznosa od 2.991,81 euro, protiv točke II. izreke kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova i protiv dijela točke V. izreke (ispravno bi bilo: točke III. izreke) preko iznosa od 350,00 eura, sve zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Tuženik se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u obrazloženju žalbe ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.
6. Prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da je tužitelj stradao kao putnik u autobusu kada je došlo do prometne nesreće zbog naleta vozila strane registarske oznake na zadnji dio autobusa te je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.
6.1. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži naknadu pretrpljene imovinske i neimovinske štete.
6.2. Između stranaka nije sporna odgovornost tuženika.
6.3. Prvostupanjski sud je proveo vještačenje po liječničkom vještaku ortopedu – traumatologu te je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Zbog zadobivene ozljede tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju od pet dana te slabog intenziteta u trajanju od 30 dana. Tužitelj je također pretrpio primarni strah koji se javio u trenutku ozljeđivanja i bio je intenzivan i kratkotrajan te sekundarni strah jačeg intenziteta koji je trajao jedan dan, srednjeg intenziteta u trajanju od tri dana, a nakon toga se javio period kasnog straha koji je trajao daljnjih 15 dana. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u razdoblju od 10 dana po 1 sat dnevno.
6.4. Na temelju tih činjenica prvostupanjski sud je tužitelju na temelju članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.; dalje: ZOO) dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 3.320,00 eura nalazeći da bi tužitelju po kriteriju fizičkih bolova pripadao iznos od 772,77 eura, a po kriteriju straha iznos od 2.547,23 eura.
6.5. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud tužitelju utvrdio previsoku novčanu naknadu po kriteriju straha.
6.6. Imajući na umu utvrđenu duljinu trajanja i intenzitet fizičkih bolova i straha koje je tužitelj pretrpio ovaj sud nalazi da bi tužitelju pravilnom primjenom materijalnog prava i to članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a za pretrpljenu neimovinsku štetu pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 2.200,00 eura.
6.7. Prvostupanjski sud je tužitelju također dosudio naknadu imovinske štete i to za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 40,00 eura, izgubljenu zaradu u iznosu od 1.169,49 eura i za troškove vuče oštećenog vozila iznos od 582,32 eura. Tuženik žalbom ne osporava dosudu tih iznosa, ali navodi da je ukupan iznos naknade štete kojeg je tužitelj potraživao podneskom od 1. ožujka 2024. bio 5.111,81 euro, a prvostupanjski sud je tužitelju dosudio ukupno 5.151,81 euro čime je tužbeni zahtjev prekoračen za iznos od 40,00 eura pa tuženik smatra da je na taj način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Tužitelj je tužbom tražio dosudu naknade štete u ukupnom iznosu od 5.840,86 eura, a podneskom od 1. ožujka 2024. je povukao tužbu u odnosu na izgubljenu zaradu za iznos od 689,05 eura pa proizlazi da je tužitelj u konačnici zatražio dosudu ukupnog iznosa od 5.151,81 euro, a ne 5.111,81 euro kako to tuženik navodi u žalbi pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a.
6.8. Iz navedenog proizlazi da bi tužitelju pripadala ukupna naknada štete u iznosu od 3.991,81 euro. Tuženik žalbom ne osporava dosudu iznosa od 2.991,81 euro već osporava dosudu iznosa od 2.160,00 eura. Stoga je zbog gore navedenih razloga na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđen dio prvostupanjske presude u točki I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 1.000,00 eura, a primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a je preinačen dio prvostupanjske presude u točki I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 1.160,00 eura na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.
7. Tužitelj je tražio dosudu iznosa od 5.151,81 euro, a uspio je za iznos od 3.991,81 euro pa je na taj način u postupku s visinom tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 77,48 %, a s osnovom u omjeru od 100 % pa je tužitelj u ovoj parnici uspio u omjeru od 88,74 %. Od tog postotka primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a treba oduzeti uspjeh tuženika koji iznosi 11,26 % pa primjenom te zakonske odredbe tužitelju pripada naknada parničnog troška u omjeru od 77,84 %.
7.1. Tužiteljev parnični trošak se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura po Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu od 1. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 eura po Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 10. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura po Tbr. 9.1. Tarife, trošak podneska od 1. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura po Tbr. 8.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 12. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura po Tbr. 9.1. Tarife te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura po Tbr. 9.3. Tarife, što daje iznos od 1.100,00 eura odnosno 1.350,00 eura s PDV-om, a tužitelju pripada 77,84 % ili iznos od 1.050,84 eura. Tom iznosu treba pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 350,00 eura u cijelosti pa ukupni tužiteljev parnični trošak iznosi 1.400,84 eura koliko mu je i dosuđeno, a odbijen je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 679,02 eura.
7.2. Tuženik se neosnovano žali da tužitelju ne pripada trošak zastupanja na ročištu od 1. ožujka 2023. s obzirom da na to ročište tuženik uopće nije bio pozvan i koje je moralo biti odgođeno jer nisu ispunjeni uvjeti za njegovo održavanje. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik bio uredno pozvan na to ročište, koje je održano, ali neopravdano nije pristupio. Tuženik se nadalje neosnovano žali da tužitelju ne pripada trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer tužitelj ima pravo i na taj trošak. Međutim, tužitelju ne pripada trošak podneska od 19. listopada 2023. jer se ne radi o podnesku koji bi u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a bio potreban za vođenje postupka.
7.3. Tuženik je žalbom osporavao dosudu iznosa od 2.160,00 eura, a uspio je za iznos od 1.160,00 eura pa uspjeh njegove žalbe iznosi 53,70 % i odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a u tom omjeru mu pripada naknada parničnog troška drugostupanjskog postupka.
7.4. Tuženik je zatražio naknadu parničnog troška sastava žalbe s PDV-om što iznosi 312,50 eura sukladno Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa). Nadalje, tuženik je također zatražio i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 136,90 eura. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik platio pristojbu na žalbu u iznosu od 104,86 eura pa ukupni trošak tuženika iznosi 417,36 eura. Tuženiku pripada 53,70 % navedenog parničnog troška drugostupanjskog postupka slijedom čega je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 224,12 eura, a odbijen je preostali dio njegovog zahtjeva u iznosu od 225,28 eura.
Koprivnica, 11. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić