Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-259/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Josite Begović kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ES, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d. OIB 52508873833, Domovinskog rata 61 Split kojeg zastupa po punomoćni Boris Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić & Anić u Splitu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj:

P-3258/19 od 19. siječnja 2023. i odlučujući o žalbi tuženika protiv dopunskog rješenja Općinskog suda u Splitu broj: P-3258/19 od 5. ožujka 2024. u sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,

presudio i riješio je

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana dok se žalba tuženika prihvaća te se u pobijanom dijelu (točka I., II.3 i točka III. izreke - pogrešno označena kao točka II. izreke) presuda Općinskog suda u Splitu broj: P-3258/19 od 5. ožujka 2024.:

a) potvrđuje:

- u točki I. izreke

b) ukida:

- u točki II. podtočka 3. i točki III. izreke- troškovi parničnog postupka (pogrešno označena kao točka II. izreke) i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Ukida se dopunsko rješenje Općinskog suda u Splitu broj: P-3258/19 od 5. ožujka 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj: P-3258/19 od 5. ožujka 2024. suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 16331/08, od 16.4.2008. godine, kojeg su zaključili ES, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i SOCIETE GENERALE - SPLITSKA BANKA d.d., R. Boškovića 16, OIB 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, a ovjeren kod Javnog bilježnika Borice Kovačević iz Splita, pod brojem OV- 2251/08, dana 18.4.2008. godine. 2.Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati iznos od 233.208,09 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate" kao neosnovan.

II. Usvaja se podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: 1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 16331/08 od 16.4.2008. godine, kojeg su zaključili ES, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d., R. Boškovića 16, OIB 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoreno kako se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti 190.000,00 CHF te se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, u članku 2. u dijelu u kojem se sve obveze iz ugovora obračunavaju i iskazuju u izabranoj stranoj valuti (CHF – kao valuta ugovora), u članku 2. u dijelu u kojem se sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na ugovoru vrše u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja, članak 2., podtočke 5., 6., u cijelosti, članak 10., a), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u valuti CHF, članak 10., d), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se mjesečni anuiteti izraženi u CHF – valuti ugovora podmiruju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća, d), 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako će u ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta kreditora na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad je kreditoru omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, d), 3., u kojem je ugovoreno kako će se na prijevremene uplate će se primijeniti tečaj koji vrijedi na dan redovnog dospijeća, d), 4., u dijelu u kojem kreditor zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih uplata.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 11. Ugovora o kreditu broj 16331/08 od 16.4.2008. godine, kojeg su zaključili ES, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d., R. Boškovića 16, OIB 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 2.564,32 EUR / 19.320,90 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi: na iznos od 2,94 EUR, / 22,12 kn od 10.06.2008.

na iznos od 22,75 EUR / 171,41 kn od 10.10.2008.

na iznos od 42,78 EUR / 322,34 kn od 10.11.2008.

na iznos od 35,33 EUR / 266,20 kn od 10.12.2008.

na iznos od 77,88 EUR / 586,78 kn od 12.01.2009.

na iznos od 94,10 EUR / 709,02 kn od 10.02.2009.

na iznos od 113,99 EUR / 858,86 kn od 10.03.2009.

na iznos od 79,07 EUR / 595,79 kn od 10.04.2009.

na iznos od 72,86 EUR / 548,94 kn od 11.05.2009.

na iznos od 69,36 EUR / 522,58 kn od 10.06.2009.

na iznos od 76,39 EUR / 575,58 kn od 10.07.2009.

na iznos od 62,34 EUR / 469,72 kn od 02.09.2009.

na iznos od 68,72 EUR / 517,80 kn od 10.09.2009.

na iznos od 20,44 EUR / 154,00 kn od 07.10.2009.

na iznos od 57,77 EUR / 435,30 kn od 12.10.2009.

na iznos od 67,51 EUR / 508,65 kn od 10.11.2009.

na iznos od 61,93 EUR / 466,58 kn od 10.12.2009.

na iznos od 84,59 EUR / 637,31 kn od 11.01.2010.

na iznos od 67,69 EUR / 510,00 kn od 05.02.2010.

na iznos od 166,74 EUR / 1.256,34 kn od 10.02.2010.

na iznos od 6,64 EUR / 50,00 kn od 12.02.2010.

na iznos od 163,36 EUR / 1.230,84 kn od 10.03.2010.

na iznos od 176,94 EUR / 1.333,13 kn od 12.04.2010.

na iznos od 196,47 EUR / 1.480,27 kn od 10.05.2010.

na iznos od 213,87 EUR / 1.611,43 kn od 10.06.2010.

na iznos od 247,25 EUR / 1.862,91 kn od 12.07.2010.

na iznos od 214,61 EUR / 1.617,00 kn od 10.08.2010.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.732,53 EUR / 20.588,25 kuna sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana i prijetnjom ovrhe."

2. Rješenjem Općinskog suda u Splitu broj: P-3258/19 od 5. ožujka 2024. odlučeno je:

" Odbacuje se tuženikov prigovor radi prebijanja kao nedopušten."

2. Protiv navedene presude žalbu su izjavili tužitelj i tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Tužitelj pobija presudu točki I izreke, a tuženik u dijelu pod točkom II i III. izreke . Predlažu prihvatiti žalbe i preinačiti pobijanu odluku u smislu žalbenih navoda. Ujedno potražuju trošak žalbe.

3. Protiv navedenog dopunskog rješenja žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana. Žalba tuženika izjavljena protiv presude je osnovana.

5.1. Osnovna je i žalba tuženika izjavljena protiv dopunskog rješenja.

6. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu koji su parnične stranke zaključile dana 16. travnja 2008. godine (dalje: Ugovor), kao i zahtjev za povrat svega što je tuženik, temeljem tog ništetnog ugovora, primio od tužitelja.Tužitelj ističe i eventualni kumulirani, odnosno podredni zahtjev za utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, konkretno onih koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak (CHF) te na kamatnu stopu, uz povrat iznosa plaćenih na temelju tih ništetnih odredbi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, računajući ih od dana pojedine uplate do dana povrata. U okviru ovog postupka ujedno se odlučuje se i o prigovoru tuženika radi prebijanja tražbine koju isti navodno ima prema tužitelju na temelju raskinutog Ugovora.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke zaključile Ugovor za kupnju nekretnine po kojem je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 190.000,00 CHF, a obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, a ujedno je bilo ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na dan plaćanja.

8. Prvostupanjski je sud odbio glavni, a prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pozivajući se na pravna utvrđenja iz odluka sudova na koje se pozvao tužitelj, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, za koja je sud vezan na temelju članka 502.c ZPP-a. Riječ je o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž 7129/13-14 Pž-6632/17-10, te odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/18-11 i Revt-249/14.

9. Prvostupanjski sud ujedno smatra da ništetne odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu i kamatnu stopu nisu bitni sastojci ugovora o kreditu prema članku 324 i 1021. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) i članka 1022. ZOO te da ugovor može opstati i bez tih ništetnih odredbi u smislu članka 324. ZOO i članka 107. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09 – dalje ZZP – dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora.

10. Ranije navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama ZZP važećim u vrijeme sklapanja Ugovora.

10.1 Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi utemeljio pozivajući se na članak 502 c ZPP kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

11. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da je zastara počela teći ponovno od trenutka pravomoćne sudske odluke donesene u predmetu broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, obzirom da je tužba podnesena 11. lipnja 2019, čime je sukladno članku 241 ZOO prekinut tijek zastare.

12. Na temelju financijskog vještačenja utvrđeno je da je tužitelj više plaćao s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja Ugovora, kao i s obzirom na povećanje kamatne stope, 19.320,90 kn pa je u skladu s vještačenjem prvostupanjski sud za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev jer on predstavlja korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit koju je tuženik ostvario zbog ništetnih odredbi Ugovora, a za koju ništetnost je sam tuženik kriv jer je tu odredbu sastavio.

13. U odnosu na tuženikov prigovor prijeboja, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi je naveo da, budući da ne postoji utuženo potraživanje tužitelja za isplatu zbog ništetnosti cijelog Ugovora, otpada procesno-pravna osnova za odlučivanje o prigovoru tuženika radi prebijanja jer takav prigovor ima procesno-pravne posljedice jedino ukoliko se utvrdi da je tužiteljevo potraživanje osnovano.Tuženik je uz žalbu podnio i prijedlog za donošenje dopunske presude. Prvostupanjski sud je utvrdio da je navedeni zahtjev osnovan te je pobijanim dopunskim rješenjem odbacio tuženikov prigovor prijeboja kao nedopušten.

14. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja i članka 324., 1111 i 1115.

ZOO prihvatio podredni tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, ali počinjena je povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje tuženik jer u pobijanim odlukama, presudu i rješenju nisu dati jasni i dostatni razlozi u pogledu odluke o tuženikovom prigovoru radi prebijanja.

16. Ocjenjujući ostale važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

17. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da utvrđenje ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštenom nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora iako visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi. Ranije citirani Zakon o zaštiti potrošača propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe (članak 102 ZZP/07). Dakle, preostali dio ugovora može i dalje biti obvezujući za stranke budući može opstati i bez nepoštenih odredbi, jer se i bez tih nepoštenih odredbi može ostvariti svrha ugovora te se mogu ispuniti obveze iz ugovora. Bitni sastojci ugovora o kreditu (članak 1021. ZOO) je obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, dok je člankom 324. stavak 1. ZOO-a propisano da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen pa činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati, kao i utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke nema učinak nemogućnosti opstanka ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen. Ovakav pravni stav zauzet je i u odluci Vrhovnog sud Republike Hrvatske broj Rev- 259/2022-3 od 9. listopada 2024. i odluci Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024.

18. Žalitelj žalbom ne osporava prvostupanjsku presudu u dijelu kojim su utvrđene ništetne odredbe o ugovornoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Međutim, smatra da nema pravo na preplatu po osnovi Ugovora, jer iz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja proizlazi da je tužitelj do dana otkaza kredita, 10. listopada 2011., tuženiku ukupno platio manje za iznos od 20.980,81 kuna. Ovaj prigovor tuženika nije relevantan, jer tužitelj potražuje iznos koji je stekao višekratno kao preplaćene anuitete uslijed ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Neplaćanje određenih anuiteta ne znači da je tužitelj izgubio pravo na povrat preplaćenih iznosa niti da se njegovo potraživanje automatski umanjuje za dugovanja tužitelja prema tuženiku po osnovi Ugovora, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj tuženiku uplatio viši iznos od 19.320,90 kuna zbog povećanja tečaja švicarskog franka u odnosu na početni tečaj važeći u trenutku sklapanja Ugovora, kao i zbog povećanja kamatne stope u odnosu na početnu dok tuženik nije iznio prigovore niti primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

18.1 Tuženik u žalbi ponavlja prigovor da je tužitelju trebalo ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe CHF o valutnoj klauzuli umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kad nije uzeo u obzir negativne tečajne razlike te se ovim putem ukazuje na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. godine koje glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita."

19. Tuženik je pravovremeno, u odgovoru na tužbu, iznio procesnopravni prigovor prijeboja, navodeći da ukoliko prvostupanjski sud prihvati glavni ili podredni zahtjev za isplatu, tada ističe prigovor radi prebijanja svoje dospjele tražbine po osnovi otkazanog Ugovora u ukupnom iznosu od 1.465.484,26 kuna. Taj iznos obuhvaća dospjelu glavnicu u iznosu od 616.792,11 kuna, dospjele redovne kamate od 590,46 kuna te dospjele zatezne kamate u iznosu od 848.101,69 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na dospjelu glavnicu koje teku od 9. lipnja 2021. godine. U pobijanoj presudi, prvostupanjski sud nije odlučio o prigovoru prijeboja, obrazlažući to činjenicom da je glavni zahtjev tužitelja za isplatu neosnovan, zbog čega nije postojala procesnopravna osnova za odlučivanje o prigovoru prijeboja. Naknadnim dopunskim rješenjem sud je odbacio prigovor prijeboja kao nedopušten. U obrazloženju pobijanog rješenja navedeno je da je prigovor prijeboja neosnovano istaknut u odnosu na tražbinu za koju je podredni tužbeni zahtjev usvojen.

19. Tuženik je u odgovoru na tužbu, dakle pravovremeno, istaknuo procesnopravni prigovor prijeboja u kojem navodi da ukoliko prvostupanjski sud prihvati ili glavni ili podredni zahtjev za isplatu tada ističe prigovor radi prebijanja svoje dospjela tražbine po osnovi otkazanog Ugovora u ukupnom iznosu od 1.465,484,26 kn od čega s osnova dospjele glavnice 616,792,11 kn, dospjele redovne kamate u iznosu od 590,46 kn, dospjele zatezne kamate u iznosu od 848.101,69 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na dospjelu glavnicu koje teku od 9. lipnja 2021. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud nije odlučio o prigovoru prijeboja uz obrazloženje da je glavni zahtjev tužitelja za isplatu neosnovan zbog čega se ne može odlučiti o procesno pravnom prigovoru prijeboja, a zatim je dopunskim rješenjem odbacio procesnopravni prigovor kao nedopušten, a potom je u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da se u odnosu na tražbinu na koju je usvojen tužbeni zahtjev (podredni) neosnovano ističe prigovor prijeboja. Ujedno je navedeno da, kada tuženik ističe prigovor svoje tražbine uz osnovanu tužiteljsku tražbinu, budući da se nije uspio u cijelosti naplatiti u ovršnom postupku, a imajući u vidu da se prigovor radi prebijanja pravno tretira jednako kao i tužbeni zahtjev, trebalo je prije svega odbaciti tuženikov prigovor prijeboja kao neosnovan.

19.1 Tuženik je osnovano naveo da su razlozi na kojima se temelji odluka o prigovoru prijeboja nejasni i proturječni, te da se odluke prvostupanjskog suda (presuda i rješenje) o procesnopravnom prigovoru prijeboja ne mogu u ispitati. Naime, prvostupanjski sud pogrešno smatra da je tužitelj istaknuo prigovor prijeboja samo u odnosu na glavni zahtjev, dok iz spisa jasno proizlazi da je tuženik prigovor prijeboja uložio i u odnosu na podredni zahtjev, kojeg je sud prihvatio. Zbog ovog pogrešnog pristupa, prvostupanjski sud nije utvrdio postoji li tuženikova tražbina prema tužitelju na temelju otkazanog Ugovora, odnosno je li ta tražbina prestala namirenjem u ovršnom postupku koji se zbog naplate vodio pred sudom, odnosno temeljem tuženikovog zahtjeva za izravnu naplatu pred FINA-om.

20. Prigovor radi prebijanja (compensatio per iudicem) je procesnopravni institut. U slučaju izjavljivanja procesnopravnog prigovora prijeboja, uzajamne tražbine ne prestaju, one egzistiraju sve do pravomoćnosti odluke suda kojom se tražbine, do visine tužiteljevog potraživanja, prebijaju, u kojem slučaju, odluka suda ima konstitutivan karakter (odredba članka 333. stavak 3. ZPP-a). Iz tog razloga, u slučaju ispunjenja pretpostavki za odlučivanje o prigovoru radi prebijanja, odluka o postojanju ili nepostojanju tražbine tuženika istaknute radi prijeboja, čini sastavni dio izreke presude, temeljem odredbe članka 338. stavak 3. ZPP-a. Ukoliko je pak tražbina tuženika utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, a nije u cijelosti ili djelomično prestala postojati tad izreka ne treba sadržavati odluku o postojanju tuženikove tražbine istaknute radi prijeboja, ali nužno je utvrditi postojanje tužiteljeve tražbine te istu prebiti s prethodno utvrđenom tuženikovom tražbinom do visine tužiteljevog zahtjeva te u dijelu u kojem je tražbina tužitelja prebijena odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

20.1. U predmetnom slučaju nije utvrđeno postoji li tuženikova tražbina prema tužitelju iz otkaza Ugovora, je li ta tražbina pravomoćno utvrđena sudskom odlukom te, ukoliko postoji, u kojem iznosu.

20.2 Zbog načina na koji se odlučuje o tuženikovom procesnopravnom prigovoru prijeboja, potrebno je pobijanu presudu ukinuti i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo vratiti tužitelju iznose primljene na ime preplaćenih anuiteta, budući da se ta tražbina, ukoliko tuženikova tražbina postoji, konstitutivnom odlukom može prebiti s tražbinom tuženika te se tužitelju može dosuditi samo onaj dio tražbine koji nakon prebijanja s tuženikovom tražbinom preostane. Iz tog razloga odlučeno je kao u točki I.b) izreke, na temelju članka 369. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

20.3. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ispitati jesu li ispunjene pretpostavke za odlučivanje o tuženikovom procesno pravnom prigovoru prijeboja, te će ovisno o tome, o istome odlučiti unutar izreke odluke, kako je to određeno člankom 338. stavka 3. ZPP-a i ukazano ovom odlukom.

21. U nastavku postupka prvostupanjski sud će donijeti i novu odluku o parničnom trošku.

22. U preostalom dijelu prvostupanjsku je presudu valjalo potvrditi i odlučiti kao pod točkom I. a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

23. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluči pa je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 166. stavak 3. i 4. ZPP-a.

Dubrovnik, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić