REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4562/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grahovac i partneri u Zagrebu, protiv prvotuženika Henkel Croatia d.o.o., Zagreb, Budmanijeva 1, OIB 09730191730, kojeg zastupa zakonski zastupnik zastupan po punomoćnici Dori Horvat, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ilej & partneri u Zagrebu i drugotuženika Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB 75665455333, kojeg zastupa zakonski zastupnik zastupan po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tuželjičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-744/2022-2 od 20. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-551/2019-47 od 31. ožujka 2022., u sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev prvotuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-744/2022-2 od 20. ožujka 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj Pn-551/20219- 47 od 31. ožujka 2022. pozivajući se na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je navela da prijedlog podnosi zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1. Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je svoju odluku temeljio na nalazu i mišljenju građevinskog vještaka, u kojem vještak nije dao parametre kojima se služio prilikom izrade nalaza i mišljenja niti je koristio izvore i statističke podatke?
2. Smatra li se povredom prava na pravično suđenje te bitnom povredom odredbi parničnog postupka odluka suda kojom odbija dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na umanjenje vrijednosti nekretnine (u vidu imovinske štete), iako je tužiteljica kao svoj dokazni prijedlog dostavila mišljenje stručnjaka – arhitekte koje ide u korist tužiteljice te isto mišljenje kao dokaz nije vrednovano niti obrazloženo?".
1.2. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje također navela da prijedlog podnosi zbog povrede temeljnog ljudskog prava – prava na pošteno suđenje jer smatra da su prvostupanjski i drugostupanjski sud počinili osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno primijenili materijalno pravo.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije prvotuženik je osporio tužiteljičine navode iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije i predložio isti odbaciti ili odbiti, a tužiteljicu obvezati na naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Drugotuženik nije podnio odgovor na tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Polazeći od odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP prijedlogu za dopuštenje revizije osim dokaza iz čl. 91.a ZPP, treba priložiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi, žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje stranka poziva.
4.2. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica uz prijedlog za dopuštenje revizije dostavila samo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, ali ne i druge dijelove spisa na koje se pozivala u prijedlogu za dopuštenje revizije.
4.3. Tužiteljica opširnim navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog tog razloga nije dopušteno podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije.
4.4. Osim toga, tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije propustila u odnosu na postavljena pitanja jasno naznačiti razloge zbog kojih smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. U odnosu na navode tužiteljice iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da su joj pobijanom drugostupanjskom i prvostupanjskom odlukom povrijeđena temeljna prava i to pravo na pravično suđenje, zajamčeno odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP) vijeće je ocijenilo da predlagateljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno navedeno temeljno ljudsko pravo.
6.1. U odnosu na navode tužiteljice kojima obrazlaže povredu temeljnih ljudskih prava treba navesti da u primjeni čl. 385.a st. 2. ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ta zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna revizija) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povreda temeljnih ljudskih prava na koje se ukazuje u prijedlogu za dopuštenje revizije, koje se tiču pogrešne primjene materijalnog prava.
6.2. Nadalje, u odnosu na navode tužiteljice valja istaći da odredba čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva pa do povrede prava na pravično suđenje ne može doći zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, osim ako je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, o čemu nije riječ u konkretnom slučaju jer su presude nižestupanjskih sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
6.3. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima protivnih stranaka, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće tužiteljičine navode. Presude nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da predlagateljica nije imala pravično suđenje.
7. Slijedom navedenog vijeće je ocijenilo da tužiteljica navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna ljudska prava pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
8. Zahtjev prvotuženika za naknadu troška sastava odgovora na tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer pa postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice.
Zagreb, 11. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić
