REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1632/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, mr. sc. Neri Radas i Ivana Vučemila članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi činidbe, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-549/2024-3 od 4. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-19/2016-7 od 27. svibnja 2016., u sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovara na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-549/2024-3 od 4. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-19/2016-7 od 27. svibnja 2016.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi sljedećeg postavljenog pitanja:

„Postupa li banka suprotno odredbi članka 19.a st. 3. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/2015, na snazi od 30. rujna 2015., dalje: ZIDZPK) kada dostavlja izračun konverzije kredita dužniku – korisniku kredita sklopljenog s CHF valutnom klauzulom sukladno odredbi članka 19c istog zakona, iako je dužnikova obveza po osnovi ugovora o kreditu sklopljenog s CHF valutnom klauzulom do dana stupanja na snagu Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (30. rujna 2015.) prestala ispunjenjem odnosno isplatom sredstava ostvarenih odobrenjem novog ugovora o kreditu?“.

3. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika predlaže da se prijedlog tuženika odbije kao neosnovan, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 79/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, s obzirom na to da je riječ o pitanju u pogledu kojeg pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda poslovni broj Rev 1691/2019-2 od 8. svibnja 2024. (koja je donesena u ovom parničnom postupku), a nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu.

5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

6. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP). Zbog toga je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević