REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2093/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, mr. sc. Neri Radas i Ivana Vučemila članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LF, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Saša Pufler, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici Miroslav Leko, Hrvoje Ljubljanović, Krešimir Ljubić, Mihaela Vlašić Lajh, Tihana Svetec, Željka Zrnčić, Sanja Rodek, Ana Majcen, Đina Lukac Novaković, Marija Bartoluci, Jakov Delipetar, Gordana Adamović, Katarina Prelec, Sara Stjepanović i Sanja Krišto, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1971/2024-2 od 3. prosinca 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1121/2021-19 od 27. ožujka 2024., u sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1971/2024-2 od 3. prosinca 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1121/2021-19 od 27. ožujka 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica postavlja pitanje za koje navodi da je važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenog pitanja:
„Je li tužiteljici kao potrošaču koji je radi zaštite svojih prava bio primoran pokrenuti postupak radi utvrđenja ništetnosti nepoštenih odredbi Ugovora o kreditu u CHF, te zahtijevati restituciju nastalu temeljem utvrđenja takve ništetnosti, dosudom razmjernog djela troškova i određivanjem obveze naknade parničnog troška onemogućen pristup sudovima, te povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje?“.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tužiteljica je navela da pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda te se pozvala na odluku broj Rev-1014/2018-3 od 18. rujna 2024., kao i da praksa viših sudova nije jedinstvena te se pozvala na odluke Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1346/2024-3 od 18. rujna 2024. i Gž- 544/2023-2 od 6. lipnja 2023.
2.2. Nadalje, tužiteljica je predmetni prijedlog za dopuštenje revizije podnijela i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.- proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 79/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), navodeći da su joj povrijeđena ustavna prava i to pravo na pristup sudu iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, pravo na jednakost u postupanju, te pravo vlasništva iz čl. 48. Ustava Republike Hrvatske.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Pitanjem naznačenim u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica prigovara drugostupanjskoj presudi u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka. Naime, drugostupanjski sud je prihvaćajući prigovor zastare tuženika, djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je bio prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa od 573,27 EUR-a (s pripadajućim zateznim kamatama) po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom, te je s obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u sporu, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. u svezi sa čl. 166. st. 2. ZPP drugostupanjski sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i u dijelu odluke o naknadi troškova postupka, na način da je djelomično odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka (preko iznosa 1.073,44 EUR-a) za iznos 828,35 EUR-a.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. Navedeno stoga što pitanje koje postavlja tužiteljica u prijedlogu ne sadržava element univerzalnosti zbog kojih bi bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, s obzirom da na postavljeno pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima, jer odgovor na postavljeno pitanje ovisi o posebnim okolnostima i činjenicama svakog konkretnog spora.
6. Osim toga, treba reći da se tužiteljica, u pogledu postavljenog pitanja, kao na razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP pozvala na odluke sudova koje nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pa ista nije dokazala ni razloge važnosti postavljenog pitanja u smislu navedene odredbe.
7. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Nadalje, tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije navela da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost u postupanju i pravo vlasništva.
9. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužiteljica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.
9.1. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
9.2. Što se tiče tvrdnje tužiteljice da je u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka došlo do neprihvatljivog ograničavanja njezinog prava na pristup sudu, valja reći da je drugostupanjskom presudom djelomično potvrđena i djelomično preinačena i odluka o trošku parničnog postupka sadržana u prvostupanjskoj presudi (zbog djelomično preinačenja prvostupanjske presude i odbijanja dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom) na način da je tužiteljici u konačnici dosuđen trošak parničnog postupka sukladno njenom uspjehu u sporu, što ne upućuje na to da bi u danim okolnostima tužiteljici bio nametnut prekomjeran teret.
9.3. Uzimajući u obzir sve izneseno, ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14. - dalje: Ustav RH)) ili da bi pobijanom odlukom tužiteljici bilo povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom (čl. 14. Ustava), a ne postoje ni okolnosti iz kojih bi proizlazilo da bi pobijanom odlukom bilo ograničeno pravo vlasništva tužiteljice (čl. 48. Ustava). Stoga, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
10. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 11. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
