Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-499/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić- Aračić kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Milas, odvjetnik iz Splita, Gundulićeva 26a/III, protiv tuženika ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Edvard Sušac, odvjetnik iz Splita, Velebitska 71, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, posl.br. Pn-401/2021-23 od 8. svibnja 2024., u sjednici održanoj 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tužitelja se djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Splitu, posl.br. Pn-401/2021-23 od 8. svibnja 2024. u pobijanom dijelu – dijelovima točaka I. i II. u kojima je tužbeni zahtjev odbijen, te točki IV. se:

a) preinačuje:

- u dijelu točke I. u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatom 400,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tako da se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju, povrh dosuđene svote od 1.100,00 eura s pripadajućim kamatama, još 400,00 eura (ukupno 1.500,00 eura) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 22. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

- u točki IV. tako da glasi:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.058,17 eura sa zateznim kamatama koje teku od 8. svibnja 2024. do isplate, a koje se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine. u roku od 15 dana."

b) potvrđuje:

- u preostalom odbijajućem dijelu točke I. u kojem je tužitelj odbijen s daljnjim zahtjevom za isplatu 2.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama,

- u odbijajućem dijelu točke II.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbe u svoti od 137,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. lipnja 2025. do isplate a koje se određuju određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 1.100,00 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 22. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine. Za više traženo na ime potraživanja neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 2.400,00 eura, kao i za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata po ovoj osnovi od 28. siječnja 2017. do 21. ožujka 2020., tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime tuđe njege i pomoći iznos od 46,45 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 8. svibnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine. Za više traženo na ime potraživanja tuđe njege i pomoći u iznosu od 92,81 eura, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova liječenja iznos od 101,53 eura za zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 30. siječnja 2017. pa do 30. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 573,75 eura. Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 2.238,75 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan."

2. Ovu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u dijelu u kojem nije uspio u sporu – odbijajućim dijelovima točaka I. i II., te točki IV. (odluci o troškovima), zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, dakle onih propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti, uz nalog tuženiku da mu naknadi troškove postupka, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za naknadom imovinske i neimovinske štete koja je tužitelju nastala zbog ozljede koju mu je nanio tuženik.

6. U odnosu na ono što je za žalbu relevantno (odluka o dosuđenim troškovima liječenja nije predmet žalbe) prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tuženik ozlijedio tužitelja na način da mu je, nakon verbalnog i fizičkog sukoba i naguravanja, a u cilju da ga teško tjelesno ozlijedi, prišao s leđa i preklopnim nožem dva puta uboo u gornju stranu leđa zadavši mu dvije ubodno rezne rane radi čega je nad tužiteljem istog dana izvršen operativni zahvat, zbog čega je bio 2 dana hospitaliziran,

- da je tuženik pravomoćno oglašen krivim za kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda u pokušaju,

- da je tužitelj zbog ozljede jedan dan trpio bolove jakog intenziteta, tri dana srednjeg intenziteta te 7 dana blagog intenziteta,

- da je tužitelj zbog ozljeđivanja morao ići na HKP, radiološku obradu, biti izložen ionizirajućem zračenju, dolaziti na previjanja, primati infuziju, uzimati lijekove,

- da je zbog ozljede, do skidanja šavova, tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć za održavanje osobne higijene i pripomoć u obavljanju kućanskih poslova, 10 dana po 1 sat dnevno,

- da su zaostali ožiljci ali minimalni, kozmetski,

- da je tužitelj trpio jaki primarni strah nekoliko minuta, a potom sekundarni strah jakog intenziteta 2dva dana, srednjeg tjedan dana, te blažeg intenziteta u različitim intervalima u trajanju 2 do 3 tjedna,

- da je cijena sata tuđe njege i pomoći 35,00 kuna po satu.

7. Na temelju navedenih utvrđenja, te članaka 19. stavak 2., 1085. stavaka 1. i 4., 1090., 1095. stavak 1. te 1100. i 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) prvostupanjski je sud na ime neimovinske štete (povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje) dosudio tužitelju 1.100,00 eura, a na ime imovinske štete (tuđa njega i pomoć) 46,45 eura, dok je s viškom tužbenog zahtjeva tužitelja odbio.

8. Prvostupanjski je sud o troškovima odlučio na temelju članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a, navodeći da je sporna bila smo visina tužbenog zahtjeva, pa je uspjeh stranaka mjerio vodeći računa samo u odnosu na uspjeh o spornom pitanju (visini).

9. Ispitujući pobijanu presudu u ožalbenom dijelu, na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od onih bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

9.1. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj jer je prvostupanjski sud dao razloge zašto dosuđuje svote koje je dosudio, odnosno zašto samo djelomično prihvaća tužiteljeve zahtjeve kada je riječ o naknadi neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći. Prvostupanjski sud nije bio dužan novčano vrednovati pojedinu manifestaciju povrede prava osobnosti, kako to navodi žalitelj, već je prema kvalifikatornim okolnostima, a uvažavajući i okolnosti cijelog slučaja, bio dužan dosuditi pravičnu novčanu naknadu (članak 1100. ZOO).

10. Žalbenim navodima konkretno se napada prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi neimovinske štete i u bitnom tvrdi da dosuđena naknada, s obzirom na sve okolnosti slučaja, nije adekvatna, dok o naknadi imovinske štete, one za tuđu njegu i pomoć, žalba ne sadrži nikakav konkretni navod, pa kako je prvostupanjski sud ovu naknadu dosudio pravilno je izračunavši s obzirom na utvrđeno vrijeme trajanja i utvrđenu visinu naknade po satu, to je žalba u odnosu na ovu naknadu neosnovana radi čega je odlučeno kao pod točkom I.b) alineja druga ove drugostupanjske presude.

11. Djelomično je osnovana žalba u odnosu na odluku o naknadi neimovinske štete, naknade za povredu prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, jer je prema ocjeni ovog suda, pravična novčana naknada za ovu štetu, s obzirom na kvalifikatorne okolnosti pretrpljene povrede, kao i sve ostale okolnosti slučaja, a uvažavajući i inflatorna kretanja od donošenja Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda, koji su, kako im i naziv govori, samo orijentacijski, 1.500,00 eura, a ne 1.100,00, kako smatra prvostupanjski sud, radi čega je prvostupanjsku presudu, u pobijanom dijelu, trebalo djelomično preinačiti, a djelomično potvrditi te odlučiti kao pod točkom I.a) alineja prva na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a, te točkom I.b) alineja prva na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

12. Osnovano žalitelj napada i odluku o troškovima jer, kako žalitelj osnovano ukazuje, neovisno što se raspravljalo samo o visini naknade a ne i o odgovornosti za štetu budući je odgovornost bila nesporna, tužitelj uspjeh s osnovom kod odmjeravanja troškova ne može se zanemariti. I kod presude na temelju priznanja tužitelj će naknaditi troškove tuženiku samo ako tuženik nije dao povod tužbi a tuženik prizna tužbeni zahtjev i prije nego se upusti u raspravljanje (članak 157. ZPP), pa se kod odmjeravanja troškova mora voditi računa o logici i svrsi, a ne samo strogo gramatički i usko primjenjivati (jednu) zakonsku odredbu koja uređuje pitanje troškova.

12.1. Stoga, budući tuženik, koji nije osporavao da bi tužitelju nastala šteta za koju je on odgovoran, ali nije istu naknadio niti bio spreman naknaditi, barem u visini u kojoj je on smatra da tužitelju pripada, ne može imati beneficij u računanju troškova na način kako to čini prvostupanjski sud. Tužitelj je s osnovom upio 100%, a s visinom 44% (ukupno mu je dosuđeno 1.647,98 eura od ukupno zatraženih 3.740,79 eura), dakle njegov je uspjeh 72% (144 podijeljeno sa 2) što čini uspjeh tuženika od 28%, pa je tužitelju trebao dosuditi razliku odnosno 44% troškova koji su, kada su u pitanju troškovi zastupanja po odvjetniku, bili potrebni za vođenje postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te ukupne troškove vještačenja jer oni ne ovise o uspjehu stranaka u sporu.

12.2. Tužitelju je tako trebalo priznati trošak sastava tužbe, zastupanje na ročištima

12.10.2020, 13.12.2021., 13.02.2023., 13.11 2023., 27.03.2024., te sastav podneska od 18.03.2024., po 100 bodova svaka radnja, zastupanje na ročištu 17.02.2021. 50 bodova (raspravljalo se o procesnim pitanjima), te zastupanje na ročištu 10.11.2020. 25 bodova (odgođeno prije početka raspravljanja), sveukupno 725 bodova odnosno 1.500,00 eura, a 44% od toga čini 660,00 eura. Tome je valjalo dodati trošak vještačenja od 398,17 eura što ukupno iznosi 1.058,17 eura, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. a) alineja druga na temelju članka 166. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

13. Pod točkom II. izreke odlučeno je o troškovima žalbe sukladno uspjehu stranaka u sporu (članak 166. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 2. u vezi članka 155. stavak 1. ZPP-a), tužitelju je trošak žalbe dosuđen prema uspjehu od 44% za zastupanje po odvjetniku za sastav žalbe od 312,50 eura što čini 137,50 eura.

U Dubrovniku, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić-Aračić