Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5130/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MT, kojeg brani Davorin Karačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvo Zorić & Karačić d.o.o. iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 27. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 40/16.), rješavajući o žalbi okrivljenog MT, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, VI Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/22-26/1674, URBROJ: 513-02-8002/25-24-20 od 20. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog MT i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni MT dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 8 (osam) dana računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljeni MT proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 7.500,00 eura, zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 27. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.
2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da predmetni izrijek opisuje stanje odnosno ono što je okrivljenik bio dužan učiniti ne navodeći u izrijeku oblik krivnje odnosno navode o tome zašto to nije učinio pa je izrijek manjkav i nejasan, Nadalje, žalitelj ističe da je u svojoj obrani opisao događaj, ne pokušavajući činjenično osporavati dinamiku događanja, međutim, isti je isticao određene okolnosti temeljem kojih je smatrao da ne postupa protupravno. Iako je prvostupanjsko tijelo odbilo prihvatiti argumentaciju po kojoj okrivljenik smatra da je konkretne zgode bio u zabludi o protupravnosti svojega ponašanja, okrivljenik predlaže sudu da analizom njegovog iskaza zaključi o postojanju ili nepostojanju zablude o protupravnosti u konkretnom slučaju. Žalitelj ističe kako odabirući kaznu, sud (pravilno: prvostupanjsko tijelo) nije kao olakotnu okolnosti uzeo makar i otklonjivu zabludu.
4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz članka 64. stavka 1. točke 27. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije te nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. toč.6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Okrivljenik je proglašen krivim jer nije do 31. srpnja 2021. završio provozni postupak robe FREON R134A, bruto mase 24.217,00 kg, u količini od 1.450 boca, po računu broj 13/06/021 ukupne vrijednosti 31.900,00 EUR, prema elektroničkoj provoznoj deklaraciji MRN 21HR080659T0033926 od 25. srpnja 2021. Roba nije bila podnesena odredišnom carinskom uredu Obrežje, Republika Slovenija, niti su podnesene isprave potrebne za zaključenje postupka. Time je ostvareno obilježje prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 27. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, jer okrivljenik nije podnio robu odredišnom carinskom uredu u propisanom roku niti je dostavio potrebne podatke, čime je prekršio carinske odredbe u vezi s provoznim postupkom Unije.
8. U svojoj žalbi okrivljenik navodi da izreka rješenja nije potpuna jer, prema njegovom mišljenju, ne sadrži opis oblika krivnje niti razloge zašto djelo nije izvršeno. Međutim, prema članku 185. stavku 5. Prekršajnog zakona, ako je okrivljenik proglašen krivim, izreka odluke mora obuhvatiti potrebne podatke navedene u članku 183. ovog Zakona izreka mora sadržavati: (1) 1. za koje djelo se proglašava krivim, uz naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježje prekršaja te onih o kojima ovisi primjena ovoga Zakona i propisa kojim je prekršaj propisan, 2. naziv prekršaja prema propisu kojim je propisan, 3. koja se kazna izriče ili druga mjera primjenjuje ili se prema odredbama ovoga Zakona oslobađa od kazne, 4. koja se zaštitna mjera primjenjuje i oduzima li se imovinska korist, 5. odluku o uračunavanju zadržavanja i svakom lišenju slobode, 6. odluku o troškovima prekršajnog postupka te imovinskopravnom zahtjevu. (2) Ako je okrivljeniku izrečena novčana kazna, u presudi će se odrediti rok njezina plaćanja. Okrivljenika će se također upozoriti da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena (članak 152. stavak 3.). Oblik krivnje i okolnosti počinjenja prekršaja obrazlažu se u obrazloženju rješenja. U konkretnom slučaju, ti elementi su jasno navedeni i pravilno ocijenjeni.
9. Nadalje, okrivljenik tvrdi da je postupao u zabludi o protupravnosti svojeg ponašanja, no takav navod je pravilno odbijen. Okrivljenik je profesionalni prijevoznik, vlasnik [obrt], a kao takav bio je dužan poznavati osnovne carinske propise i procedure povezane s provoznim postupkom Unije. Nije riječ o opravdanoj zabludi ili izvanrednim okolnostima koje bi mogle isključiti protupravnost ili krivnju.
10. Ovaj Sud ocjenjuje da je činjenično stanje u predmetu potpuno i pravilno utvrđeno. Prvostupanjsko tijelo državne uprave, koje vodi prekršajni postupak, provelo je glavnu raspravu 24. listopada 2024. godine, na kojoj je uredno pristupio okrivljenik u nazočnosti svog branitelja, te dao svoju obranu. Tijekom dokaznog postupka, na istoj glavnoj raspravi, izvršen je uvid u materijalnu dokumentaciju iz spisa predmeta (str. 2 zapisnika o glavnoj raspravi), a okrivljeniku je omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji idu u njegovu korist ili ga terete. Okrivljeniku je također bilo zajamčeno pravo predlaganja izvođenja dokaza, davanja prijedloga te podnošenja očitovanja o izvedenim dokazima, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona. Okrivljenik, međutim, nije stavio primjedbe na pročitane dokaze, već je predložio ispitivanje svjedoka GT, vozača koji je istoga dana prevozio robu drugim kamionom, s ciljem utvrđivanja da nije bio u dogovoru s drugim osobama, niti s pošiljateljem ili primateljem, osim s okrivljenikom, te da je prijevoz robe obavio isključivo do Zagreba. Prvostupanjsko tijelo državne uprave odbilo je ovaj prijedlog kao nepotreban i odugovlačeći, obrazlažući da je iz i bez njega, dakle, iz dosada provedenog dokaznog postupka, moguće donijeti zakonitu odluku.
11. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno je uvidom u provoznu carinsku deklaraciju MRN 21HR080659T0033926 od 25. srpnja 2021., utvrdio da je toga dana, na otpremnom carinskom uredu Metković–Nova Sela, roba – FREON R134A, bruto mase 24.217,00 kg (1.450 boca), po računu broj 13/06/021, ukupne vrijednosti 31.900,00 EUR – stavljena u postupak vanjskog provoza Unije (T1), s krajnjim rokom predaje do 31. srpnja 2021. odredišnom carinskom uredu SI001123 Obrežje, Republika Slovenija. Pošiljatelj robe bilo je trgovačko društvo PRO TRADE d.o.o., Ulica Matice Hrvatske 2, 80101 Livno iz Bosne i Hercegovine, primatelj trgovačko društvo Grant & Bowman Ltd, I st Floor, Sheraton House Lower Roda WD3 5LHm 550104 London, Ujedinjeno Kraljevstvo, prijevoznik [obrt], [obrt], Vl. MT, a korisnik provoznog postupka trgovačko društvo Centar za kombinirani transport Zagreb d.d. Međutim, iz Zapisnika o obavljenom nadzoru od 22. rujna 2021. proizlazi kako predmetna roba nije bila predana odredišnom carinskom uredu, čime postupak provoza nije valjano zaključen. Slijedom navedenog, 9. kolovoza 2021., Odjel za potrage i zaključenje postupka pokrenuo je postupak potrage, upućujući potražnicu nadležnom slovenskom carinskom tijelu te Zahtjev za informacijama korisniku provoznog postupka, zahtijevajući od navedenih dostavu podataka koji omogućavaju završetak i zaključenje provoznog postupka, u skladu s člankom 310. stavkom 4. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447. Dana 13. kolovoza 2021., korisnik provoznog postupka obavijestio je Carinsku upravu kako je od navodnog primatelja robe zaprimio informaciju da isti nije naručio robu, da nije u poslovnom odnosu s pošiljateljem te da su podaci na računu i otisak pečata na CMR dokumentu broj 03180 od 23. srpnja 2021. krivotvoreni. Dana 1. rujna 2021., slovensko carinsko tijelo obavijestilo je hrvatsku stranu elektroničkom porukom s oznakom: „Kretanje nepoznato na odredištu“, čime je potvrđeno da pošiljka nije podnesena odredišnom carinskom uredu.
12. Okrivljenik nije osporavao činjenicu da roba obuhvaćena provoznim postupkom nije predana odredišnom carinskom uredu, niti da provozni postupak u kojem je sudjelovao kao prijevoznik nije zaključen. Nakon detaljne analize svih zakonito provedenih dokaza i relevantnih činjenica od kojih ovisi postojanje prekršaja, prvostupanjsko tijelo državne uprave pravilno je i temeljito utvrdilo činjenično stanje. Svoja utvrđenja i pravna stajališta potkrijepilo je valjanim, jasnim, razumljivim i logičnim razlozima koji su u potpunosti prihvatljivi i ovom drugostupanjskom Sudu. Navodi iz žalbe ne upućuju na postojanje novih činjenica ili okolnosti u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona koje bi mogle dovesti u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, niti su takve činjenice iznijete tijekom postupka. S obzirom na to, izvođenje dodatnih dokaza nije opravdano niti potrebno.
13. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju u dijelu odluke o kazni, ovaj Sud utvrđuje da je izrečena novčana kazna razmjerna težini počinjenog djela i stupnju odgovornosti okrivljenika. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak izreklo je kaznu u okviru zakonom propisanih granica. Obrazlažući odluku o kazni, prvostupanjsko tijelo dalo je dostatne i prihvatljive razloge, uzimajući u obzir dosadašnju prekršajnu osuđivanost okrivljenika za prekršaj iz članka 64. stavka 1. točke 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije. Kazna je određena imajući u vidu značaj povrede i potrebu ostvarivanja generalno preventivnog učinka. U konkretnom slučaju, ne postoji razlog za preinaku odluke o kazni, budući da se opća svrha prekršajno-pravnih sankcija propisana člankom 6. Prekršajnog zakona, kao i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, ne bi mogla ostvariti blažim kažnjavanjem. Također, okrivljenik u svojoj žalbi ne navodi niti jednu naročito olakotnu okolnost koja bi opravdala preinaku ili blaže kažnjavanje od one koju je odredilo prvostupanjsko tijelo.
14. Izrečena novčana kazna, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri, držeći da će se istom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati u smislu generalne i specijalne prevencije.
15. Također, treba napomenuti da je za prekršaj iz članka 64. stavka 1. točke 27. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, u vrijeme počinjenja prekršaja, bila propisana novčana kazna za fizičku osobu obrtnika u iznosu od 3.000,00 kuna do 600.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 29. ožujka 2025. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 52/25.), a koji za navedeni prekršaj propisuje nešto blažu novčanu kaznu (u iznosu od 390,00 do 66.360,00 eura, a što je prema fiksnom tečaju konverzije – 7,53450, niži iznos od kazne propisane u kunama, kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u RH – 2.938,46 kuna do 499.989,46 kuna).
16. Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio u vrijeme počinjenja prekršaja iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj Sud smatra da je novčana kazna okrivljeniku fizičkoj osobi obrtniku pravilno odmjerena i izrečena prema svim okolnostima slučaja, zbog čega bi ovako izrečena novčana kazna bila izrečena i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona.
17. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
18. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 11. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, VI Vijeću za prekršaje u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.