Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5659/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe BRALIĆ d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ME, koje brani Marina Malenica, odvjetnica u Vodicama, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe BRALIĆ d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ME, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 18. ožujka 2025., poslovni broj: 31 Pp-15996/2022, u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba okrivljene pravne osobe BRALIĆ d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ME odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba BRALIĆ d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ME obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura - svaki, koji su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 18. ožujka 2025., poslovni broj: 31 Pp-15996/2022, proglašeni su krivima okrivljena pravna osoba BRALIĆ d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ME, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, te je okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 660,00 eura.

2. Okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka i to svaki u iznosu od po 30,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su putem braniteljice podnijeli žalbu, navodeći da istu ulažu iz svih dopuštenih razloga, posebno zbog povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome ističu da je okrivljenik društvo Bralić d.o.o. do 2021. uredno izvršavao sve obveze u vidu pravovremenog podnošenja financijskih izvješća naslovu, pa je očigledno da je računovodstveni servis koji vodi poslovne knjige omaškom propustio dostaviti financijska izvješća za 2021. do 30. lipnja 2022. Posebno se ukazuje na činjenicu da je okrivljenik u međuvremenu uredno predao dokumentaciju za 2022. pa u trenutku izricanja prekršajnog naloga, prekršaj nije postojao, obzirom da je posljedica istog u cijelosti uklonjena na način da su okrivljenici u cijelosti izvršili svoju obvezu propisanu odredbama Zakona o računovodstvu. Okrivljenik BRALIĆ d.o.o. je društvo koje nema zaposlenih i direktor društva je zaposlen u drugom društvu, pa uz postojeće poslovne obveze, nažalost ne stigne pravovremeno provjeriti s računovodstvom jesu li isti izvršili obveze za društvo, obzirom da isti nije ekonomske struke i nema dovoljno iskustva s rokovima za predaju financijskih izvješća. Žalitelji ukazuju kako novčana kazna predstavlja veliko financijsko opterećenje za daljnje poslovanje okrivljenika i ističe se da bi provedbom i naplatom bilo ugroženo daljnje poslovanje i postojanje društva kao takvog, obzirom da nema prometa na računu društva. Žalitelji također ukazuju kako je na održanom ročištu zamjenica branitelja istaknula prigovor zastare u navedenom predmetu.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Razmatrajući žalbu okrivljenih i ispitujući pobijanu presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, u provedenom postupku, na temelju pisane obrane i materijalne dokumentacije spisa, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljena pravna osoba kao poduzetnik i odgovorna osoba poduzetnika, nisu dostavili Financijskoj agenciji do 30. lipnja 2021. za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje - bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke, za prethodnu kalendarsku 2020. Upravo je iz Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. izdanog od strane Fine 23. ožujka 2022. vidljivo da do izdavanja izvatka obveznik nije dostavio financijski izvještaj za statističke i druge potrebe za 2020. godinu, kojim Financijska agencija dokazuje da okrivljenici nisu ispunili svoju zakonsku obvezu.

8 Člankom 32. stavom 1. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20 i 47/20.) propisano je da poduzetnici pravne i fizičke osobe iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona dužni su za statističke i druge potrebe Financijskoj agenciji do 30. travnja tekuće godine dostaviti bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu. Članak 34.a stavak 1. citiranog Zakona propisao je: „»Posebne okolnosti« podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu“, a obzirom na posebne okolnosti člankom 8. Pravilnika o rokovima predaje financijskih izvještaja i računovodstvene dokumentacije u posebnim okolnostima („Narodne novine“, broj 43/20.), propisan je rok do 30. lipnja tekuće godine za dostavu bilanci, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu. Dakle, predviđeno je produljenje roka za dostavu navedenih financijskih izvještaja do 30. lipnja 2021. Sukladno tome, okrivljenici su bili dužni dostaviti bilancu, račun dobiti i gubitka te dodatne podatke za 2020. godinu najkasnije do 30. lipnja 2021., što nisu učinili. Pritom valja istaknuti da su predaja godišnjih financijskih izvještaja za potrebe javne objave (članak 30. Zakona o računovodstvu) i predaja financijskih izvještaja za statističke i druge potrebe (članak 32. istog Zakona) dva zasebna i samostalna prekršaja. Riječ je o različitim vrstama izvještaja, koji se dostavljaju za različite svrhe i u različitim rokovima. Stoga dostava jedne vrste izvještaja ne može zamijeniti drugu, niti se takva zamjena može smatrati ispunjenjem zakonske obveze. Takvo tumačenje proizlazi iz jasno izražene volje zakonodavca, koji je precizno propisao obvezu predaje određene dokumentacije za svaku pojedinu svrhu, predviđajući pri tome i zasebne prekršajne odredbe za njihovo neispunjavanje.

9. Dakle, pobijanom presudom okrivljena pravna osoba BRALIĆ d.o.o., poduzetnik i odgovorne osobe poduzetnika ME, proglašeni su krivima što nisu dostavili Fini do 30. lipnja 2021. godine u bilo koju poslovnicu Fine na području RH ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata, za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje (bilancu, račun dobiti i gubitaka i dodatne podatke) za prethodnu kalendarsku 2020. godinu, čime su počinili prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, te su im izrečene novčane kazne.

10. Kao što je vidljivo iz spisa predmeta tužitelj je izdao prekršajni nalog protiv pravne osobe BRALIĆ d.o.o. i odgovorne osobe ME, te se predmetna obveza dostave propisanih financijskih izvještaja (bilance, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke) odnosi na poduzetnika, pravnu osobu i odgovorne osobe poduzetnika, a ne na računovodstveni servis koji vodi poslovne knjige okrivljene pravne osobe, koji ne može biti prekršajno odgovaran niti je njemu izrečena novčana kazne.

11. Okrivljenici u žalbi, između ostalog, navode da je računovodstveni servis omaškom propustio dostaviti financijska izvješća za okrivljenu pravnu osobu, međutim, takav argument nije osnovan. Naime, sukladno članku 42. stavku 1. točki 35. i stavku 2. Zakon o računovodstvu, pravna osoba, poduzetnik i odgovorna osoba poduzetnika snose prekršajnu odgovornost ako Financijskoj agenciji izvještaji nisu dostavljeni u propisanom roku. Okrivljenici su bili dužni osigurati pravodobnu dostavu financijskih izvještaja Fini, čak i ako su obavljanje tog dijela posla povjerili računovodstvenom servisu, a budući je nesporno da izvještaji nisu predani u zakonskom roku, odgovornost za taj propust ostaje na okrivljenicima. Stoga izneseni žalbeni navodi okrivljenike ne mogu osloboditi prekršajne odgovornosti jer se propust računovodstvenog servisa smatra propustom samog poduzetnika vezano uz obveze dostavljanja financijskog izvješća Fini u propisanom roku za statističke i druge potrebe.

12. Za odluku o krivnji prvostupanjski sud je dao valjane razloge u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, dok navodi žalbe ne upućuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona koje bi mogle dovesti u sumnju zakonitost i pravilnost donesenog rješenja, zbog čega daljnje izvođenje dokaza nije potrebno.

13. Glede žalbenih navoda u kojima žalitelji ističu da je nastupila zastara prekršajnog progona, napominje se da je člankom 14.c Prekršajnog zakona propisano da se na zastaru prekršajnog progona i zastaru izvršenja prekršajnopravne sankcije primjenjuje rok zastare propisan za vrijeme počinjenja prekršaja. Člankom 13. stavkom 1. citiranog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine, a odredbom članka 13. stavka 2. istoga Zakona propisano je: „Prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom članka 239. stavka 1. točka 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog (obavezni prekršajni nalog), između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 1.990,84 eura za pravnu osobu i do 663,61 euro za odgovornu osobu u pravnoj osobi.

14. Slijedom navedenog, a imajući u vidu visinu propisane kazne za prekršaj za koji su okrivljenici proglašeni krivima (u iznosu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura za pravnu i od 660,00 eura do 2.650,00 eura za odgovornu osobu), očigledno je da se ne radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, dužan izdati obavezni prekršajni nalog pa obzirom da se u konkretnom slučaju okrivljena pravna i okrivljena odgovorna osoba terete za prekršaj počinjen 1. srpnja 2021., to pravilnom primjenom odredbe članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona zastara prekršajnog progona nastupa 1. srpnja 2025.

15. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne okrivljenicima pravilne i zakonite i da su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Naime, za prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u iznosu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna. U međuvremenu, 1. siječnja 2023., stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj 114/22), kojim su za isti prekršaj propisane novčane kazne u rasponu od 1.320,00 do 13.270,00 eura za poduzetnika, pravnu osobu, odnosno od 660,00 do 2.650,00 eura za odgovornu osobu poduzetnika, što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro odgovara iznosima od 9.945,54 do 99.982,82 kuna za poduzetnika, pravnu osobu te 4.972,77 do 19.966,43 kuna za odgovornu osobu poduzetnika.

16. Sukladno odredbama članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

17. Prema tome, budući da je Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, br. 114/22.), propisan blaži minimum i maksimum novčanih kazni to je prvostupanjski sud pravilno okrivljenicima izrekao novčane kazne propisane u novom Zakonu, jer je blaži za počinitelje.

18. Ispitujući odluku o izrečenim novčanim kaznama, u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljenicima izrekao novčane kazne u minimalnom zakonom propisanom iznosu, cijeneći im kao otegotno raniju prekršajnu kažnjavanost iz oblasti Zakona o računovodstvu, dok olakotnih okolnosti nije našao. Imajući u vidu da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnosti za preinaku odluke o kazni jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

19. Stoga ovaj Sud nije našao osnove za ublažavanje izrečenih novčanih kazni, smatrajući da će se kaznama u visini zakonom propisanog minimuma, kako za okrivljenu pravnu osobu, tako i za okrivljenu odgovornu osobu, ostvariti svrha kažnjavanja i na okrivljenike djelovati na način da ubuduće ne čine ovakav ili slične prekršaje, odnosno da će se izrečenim novčanim kaznama postići kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle, svrha specijalne i generalne prevencije.

20. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku koji je prvostupanjskom presudom određen za plaćanje kazni (trideset dana), plate dvije trećine izrečene im novčane kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, novčane kazne smatrat će se u cjelini plaćenima.

21. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog - „Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

22. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.