Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10493/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe ASAN ŠABANI j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe TV, koju brani Jasminka Trubelja, odvjetnica iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), odlučujući o žalbama okrivljene pravne osobe te okrivljene odgovorne osobe po braniteljici, podnesenim protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, VI Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/22-26/148, URBROJ: 513-02-8002/25-22-11 od 31. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljene pravne osobe ASAN ŠABANI j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe TV i potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22,), okrivljenici pravna osoba ASAN ŠABANI j.d.o.o. i odgovorna osoba Asan Šabani dužni su naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki, u roku od 8 (osam) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, za koji je na temelju istog propisa, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi ASAN ŠABANI j.d.o.o. izrečena novčana kazna u iznosu od 12.000,00 kuna, a okrivljenoj odgovornoj osobi TV, novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna.

2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenici su dužni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, svaki.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljena pravna osoba, te okrivljena odgovorna osoba putem braniteljice, podnijeli su žalbe navodeći u bitnome istovjetno da u obrazloženju izreke pobijanog rješenja o prekršaju VI Vijeće za prekršaje ponavlja slijed događaja kako je to napisano u prekršajnom nalogu broj: 70/2021 od 1. prosinca 2021., a iz obrazloženja nije razvidno da je VI Vijeće za prekršaje uzelo u obzir navode pisanog prigovora protiv prekršajnog naloga u kojem su pravna i odgovorna osoba detaljno obrazložili da nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Opreza radi, okrivljenici smatraju da su izrečene novčane kazne suprotne zakonskim propisima jer je VI Vijeće za prekršaje trebalo uzeti u obzir činjenicu da okrivljena pravna i odgovorna osoba nisu do sada kažnjavani, te je trebalo uzeti u obzir mali novčani iznos od 150,00 kuna, koji zaista ne opravdava izricanje visoke kazne pa je trebalo izreći opomenu ili uvjetnu osudu.

4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u nastavku: ovaj Sud) utvrdio je da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljene pravne i odgovorne osobe povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Razmatrajući dalje žalbe i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalbi kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja nisu osnovani. Ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, budući je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak provelo glavnu raspravu 11. svibnja 2022. na kojoj je predstavnik okrivljene pravne osobe, ujedno okrivljena odgovorna osoba TV, iznio obranu te je tijekom dokaznog postupka na istoj glavnoj raspravi izvršen uvid i pročitana je materijalna dokumentacija spisa (str. 4 zapisnika o glavnoj raspravi), time da je okrivljenicima omogućeno da se očituju o svim činjenicama i dokazima koji terete okrivljenu pravnu i odgovornu osobu i koje im idu u korist te su imali pravo na glavnoj raspravi predlagati izvođenje dokaza, davati druge prijedloge i očitovanja o izvedenim dokazima, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona. Međutim, na pročitane dokaze okrivljena odgovorna osoba, ujedno ovlašteni predstavnik okrivljene pravne osobe, nije imao primjedbe niti je imao daljnjih dokaznih prijedloga, te je slijedom navedenog, ispunjeno ostvarenje prava na obranu iz članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona.

8. Prema stajalištu ovog Suda, s obzirom na to da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, nije postojala potreba za daljnjim provođenjem dokaza. Prvostupanjsko tijelo državne uprave, koje vodi predmetni prekršajni postupak, pravilno je utvrdilo sve relevantne i odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke, oslanjajući se na vjerodostojnu dokumentaciju. Osobito se to odnosi na Zapisnik o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa i izdavanja računa kod poreznog obveznika – obveznika fiskalizacije, KLASA: 471-01/21-20/1867, URBROJ: 513-02-8025/1-21-1, od 10. kolovoza 2021. godine (u daljnjem tekstu: Zapisnik o nadzoru), kao i na Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, KLASA: 471-01/21-20/1867, URBROJ: 513-02-8025/1-21-3, od istog datuma. Ove su zapisnike sačinili ovlašteni carinski službenici koji su osobno proveli nadzor, te predstavljaju valjan dokaz u smislu članka 158. stavaka 5. i 6. Prekršajnog zakona. U Zapisniku o ispitivanju osumnjičenika jasno je naznačeno da je okrivljenik, tada u svojstvu osumnjičenika, prije davanja izjave propisno upozoren na pravo na branitelja (članak 158. stavak 6. Prekršajnog zakona), kao i na to da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja (članak 171. stavak 2. Prekršajnog zakona). Navedeni zapisnici izrađeni su u skladu sa zakonom, te nije bilo razloga dovoditi u sumnju njihovu vjerodostojnost. Nadalje, okrivljena odgovorna osoba, tada u svojstvu osumnjičenika, bio je nazočan prilikom provođenja nadzora, te nije imao nikakvih primjedbi ni na postupanje ovlaštenih službenika ni na sadržaj zapisnika o nadzoru i zapisnika o ispitivanju. To dodatno potvrđuje zakonitost i pravilnost provedenog postupka i prikupljenih dokaza.

9. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika kojima se nastoji izbjeći prekršajna odgovornost, osobito s obzirom na to da su isti u izravnoj suprotnosti s izjavom odgovorne osobe danom u Zapisniku o ispitivanju osumnjičenika. Naime, odgovorna osoba je tada izjavila kako mu „nije bila namjera neevidentirati promet, bio bih to odmah napravio nakon isporuke robe, ali zbog otežanih uvjeta velike vrućine i gužve oko štanda desio se navedeni propust.“ Nadalje, okrivljena odgovorna osoba nije imala nikakvih primjedbi na činjenične navode ovlaštenih carinskih službenika sadržane u Zapisniku o nadzoru, koji je ujedno potpisala bez ikakvih primjedbi, kao i Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika U konkretnom predmetu nesporno je utvrđeno da se na prodajnom štandu na sajmištu u Benkovcu obavljala djelatnost trgovine tekstilnom robom, i to u ime i za račun okrivljene pravne osobe, koja zajedno sa svojom odgovornom osobom snosi odgovornost za zakonitost cjelokupnog poslovanja. Sukladno tome, okrivljenici su bili dužni osigurati da se poslovne aktivnosti provode u skladu s važećim propisima, uključujući i odredbe Općeg poreznog zakona.

10. Slijedom navedenog, navodi koje žalitelji ističu u žalbi nisu od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje, niti ih oslobađaju prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj. U žalbi nisu iznesene nove činjenice ni predloženi novi dokazi koji bi mogli dovesti u sumnju zakonitost ili pravilnost prvostupanjske odluke, odnosno koji već nisu bili predmetom ocjene tijekom prvostupanjskog postupka. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, provelo je sve relevantne dokaze i u cijelosti utvrdilo činjenično stanje, na temelju čega je donijelo pravilnu i zakonitu odluku. Iz obrazloženja te odluke jasno proizlazi koje su činjenice i dokazi uzeti u obzir, te je na njima utemeljen zaključak o počinjenju prekršaja od strane okrivljenika. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka, za svoja utvrđenja i pravna stajališta dalo je valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Žalbeni navodi ne ukazuju na postojanje bilo kakvih posebnih okolnosti koje bi opravdale drukčiju ocjenu dokaza, drugačije utvrđenje činjeničnog stanja ili drugačiju primjenu materijalnog prava.

11. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne okrivljenicima pravilne i zakonite i da su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona) te primjenom odredbe o ublažavanju novčane kazne, odmjerena ispod zakonom propisanog posebnog minimuma. Obrazlažući svoju odluku o kazni, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dostatne razloge, a sve odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne u dovoljnoj su mjeri cijenjene u korist okrivljenika.

12. Imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnost za preinaku odluke o kazni jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Također, žalitelji ne ističu (i ne dokumentiraju) nikakve nove olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje novčanih kazni na blaže od izrečenih.

13. Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22.), koji za predmetni prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. propisuje blažu najnižu i najvišu novčanu kaznu (za počinitelja pravnu osobu od 2.650,00 do 66.360,00 eura, a za počinitelja odgovornu osobu u iznosu od 660,00 do 5.300,00 eura), a što prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450 iznosi 19.966,43 kuna do 499.989,42 kuna za pravnu osobu, te 4.972,77 kuna do 39.932,85 kuna za odgovornu osobu, kao posljedicu uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku. Opći porezni zakon (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao je za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u rasponu od 20.000,00 do 500.000,00 kuna za pravnu osobu te od 5.000,00 do 40.000,00 kuna, za odgovornu osobu,). Prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

14. Međutim, ovaj Sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o izmjeni Općeg poreznog zakona kao blažeg propisa, budući da je po ocjeni ovog Suda prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, pravilno odmjerilo novčane kazne i okrivljenicima izreklo novčane kazne u iznosu od 12.000,00 kuna pravnoj osobi, te u iznosu od 3.000,00 kuna odgovornoj osobi, koje su svakom okrivljeniku, ublažene ispod minimalne novčane kazne propisane zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjena prekršaja, a koje su i ispod okvira minimalne novčane kazne propisane novim, izmijenjenim zakonom (Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona, „Narodne novine“ broj: 114/22.). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog Suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22.). u izmijenjenoj odredbi članka 8., ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenike u konkretnom slučaju pravilno odmjerenih novčanih kazni.

15. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku određenom prvostupanjskim rješenjem o prekršaju, računajući od primitka ove presude, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se plaćenima u cijelosti.

16. U vezi s žalbenim navodima da je VI Vijeće za prekršaje trebalo primijeniti uvjetnu osudu, treba istaknuti kako je, sukladno članku 44. stavku 1. Prekršajnog zakona, uvjetna osuda prekršajnopravna sankcija koja se, kao mjera upozorenja, sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora te roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod određenim uvjetima. Slijedom navedenoga, ne postoji zakonska mogućnost primjene ove mjere upozorenja uz novčanu kaznu, već isključivo uz kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora.

17. Također, treba naglasiti kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona. Naime, mjera upozorenja u obliku opomene može se izreći isključivo počinitelju prekršaja za koji je propisana jedino novčana kazna u iznosu do 663,61 eura. U ovom predmetu riječ je o prekršaju za koji je, za pravnu osobu, propisana novčana kazna do 66.360,00 eura, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi do 5.300,00 eura, čime je mogućnost izricanja navedene sankcije isključena.

18. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

19. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, VI Vijeću za prekršaje u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.