REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2335/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HUK-COBURG a.G. Willi-Husung Str. 2, Coburg, Njemačka, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2239/2020-61 od 28. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se tuženikova žalba, ukida presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2239/2020-61 od 28. travnja 2025. u točki I. izreke preko nespornog iznosa od 5.782,69 eura do dosuđenog iznosa od 30.928,69 eura sa zateznim kamatama, dakle, za iznos od 25.146,00 eura sa zateznim kamatama, kao i u točki II. izreke preko iznosa od 3.000,00 eura do dosuđenog iznosa od 12.613,60 eura sa zateznim kamatama, dakle, za iznos od 9.613,60 eura sa zateznim kamatama, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom presudio:
„I Tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747 nalaže se da tužitelju HUK-COBURG, a.G., Will-Hosung Str. 2, 96442 Coburg, Republika Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 30.928,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 2.000,00 Eur teče od 30.03.2016. do isplate;
- na iznos od 1.750,00 Eur teče od 06.11.2017. do isplate;
- na iznos od 35,00 Eur teče od 11.12.2015. do isplate;
- na iznos od 35,00 Eur teče od 22.11.2016. do isplate;
- na iznos od 19,83 Eur teče od 28.11.2017. do isplate;
- na iznos od 2.500,00 Eur teče od 30.03.2016. do isplate;
- na iznos od 7.500,00 Eur teče od 23.05.2017. do isplate;
- na iznos od 12.500,00 Eur teče od 06.07.2018. do isplate;
- na iznos od 40,22 Eur teče od 08.12.2015. do isplate;
- na iznos od 35,00 Eur teče od 11.12.2015. do isplate;
- na iznos od 35,00 Eur teče od 09.12.2016. do isplate;
- na iznos od 72,40 Eur teče od 23.05.2017. do isplate;
- na iznos od 468,53 Eur teče od 23.05.2017. do isplate;
- na iznos od 2.098,77 Eur teče od 29.09.2017. do isplate;
- na iznos od 171,99 Eur teče od 28.11.2017. do isplate;
- na iznos od 1.666,95 Eur teče od 06.07.2018. do isplate;
i to do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi određenoj uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.613,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na troškove postupka teku od dana donošenja prvostupanjske presude do namirenja po stopi određenoj uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.“
2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je, u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja, ocijenio da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja od 10. listopada 2015. jer osiguranik tužitelja nije imao tehničku mogućnost kočenjem izbjeći nalet. Jednako tako, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da su oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Isto se odnosi na zadobivene ozljede oštećenika tužitelja i tijek liječenja, kao i na daljnju imovinsku štetu. Prema ocjeni tog suda, tuženik neosnovano osporava visinu štete koju je tužitelj naknadio svojim osiguranicima. Naime, tužitelj je u prilogu tužbe dostavio sve relevantne dokaze kojima je dokazao kako nastanak tako i visinu štete i to: procjenu vrijednosti oštećenog motocikla s foto elaboratom; medicinsku dokumentaciju oštećenika iz koje su vidljive zadobivene ozljede, tijek liječenja te zaostale trajne posljedice; račune iz kojih je vidljiva visina troškova liječenja, nabavna vrijednost oštećenih stvari te detaljno pojašnjenje ostalih izdataka koje su oštećenici imali vezano uz posljedice štetnog događaja. Uz navedeno, provedeni su dokazi prometnim i medicinskim vještačenjem kojim su potvrđeni navodi iz priložene dokumentacije. Člankom 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku. Budući da je tužitelj isplatio utužene iznose kako je naznačeno, a što proizlazi iz isprava u spisu, te imajući u vidu da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. stavaka 1. i 2. ZOO-a, a koja se odnosi na ostale odnose.
3. Tuženik u žalbi kojom pobija prvostupanjsku presudu u točki I. izreke preko nespornog iznosa od 5.782,69 eur i u točki II. izreke preko iznosa od 3.000,00 eur, navodi kako smatra da je presuda suda prvog stupnja nezakonita u pobijanom dijelu i to zbog slijedećih nezakonitosti:
- Nezakonita je odluka suda prvog stupnja da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za predmetnu prometnu nesreću
- Nezakonita je odluka suda prvog stupnja u odnosu na visinu neimovinske štete koju je dosudio tužitelju
- Nezakonita je odluka suda prvog stupnja vezano za dosuđene imovinske troškove
- Nezakonita je odluka suda prvog stupnja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata
- Nezakonita je odluka suda prvog stupnja i vezano i u odnosu na parnične troškove koje je dosudio tužitelju u točki II. izreke presude.
Detaljno obrazlaže svaku pojedinu stavku (osim parničnih troškova koji ovise o odluci o glavnoj stvari). Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.132,29 eura.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava sve žalbene navode tuženika. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 eura.
5. Žalba je osnovana.
6. Presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbama članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te ocijenio da je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, s tim da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz članka 373.a ZPP-a.
7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja sa sjedištem u [adresa] koji potražuje naknadu isplaćenih iznosa njegovim osiguranicima i ujedno oštećenicima u predmetnoj prometnoj nesreći u mjestu Pakoštane, od tuženika, osiguratelja sa sjedištem u [adresa] koji je osiguravao osobno vozilo kojim je upravljao AN, prema tužiteljevim tvrdnjama, odgovorna osoba za predmetni štetni događaj, jer je oduzeo prednost prolaska oštećenicima.
8. Pravilna su pravna shvaćanja prvostupanjskog suda u pogledu primjene mjerodavnog prava, što uostalom niti tuženik ne osporava u žalbi.
9. No, osnovan je tuženikov žalbeni navod da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije iznio razlog o odlučnoj činjenici - zašto drži da je tuženikov osiguranik isključivo odgovoran za predmetnu prometnu nesreću, usprkos tome što je sudski vještak prometne struke u nalazu i mišljenju, na kojeg niti jedna od stranaka nije imala primjedbi, naveo da se prije nezgode motocikl osiguranika tužitelja kretao brzinom od 50 km/h, a da je primjerena brzina kretanja motocikla kroz zavoj koji je neposredno prethodio mjestu sudara u konkretnim kišnim uvjetima iznosila oko 36 km/h. Naime, sudski vještak je zaključio da je osiguranik tužitelja - vozač motocikla mogao izbjeći sudar forsiranim kočenjem da se kretao navedenom primjerenom brzinom, ali je, neovisno o tome, logično i da čak u slučaju sudara (izostanka forsiranog kočenja) ne bi bila počinjena istovjetna šteta da se osiguranik tužitelja kretao 14 km/h sporijom brzinom.
10. S tim u vezi, vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (članak 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, „Narodne novine“ broj 67/08 i dr.), pa postoji protupravnost u postupanju osiguranika tužitelja - vozača motocikla, neovisno o tome što je ograničenje brzine na mjestu prometne nesreće iznosilo 50 km/h.
11. Osnovan je i tuženikov žalbeni navod da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i u odnosu na visinu neimovinske štete, s čim u vezi valja, prije svega, istaknuti da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude uopće nije naveo koji se pojedini dijelovi dosuđenog ukupnog iznosa tužitelju od 22.500,00 eura (s osnove isplaćenog iznosa oštećeniku NN) odnosno 2.500,00 eura (s osnove isplaćenog iznosa oštećenici CN) odnose na svaki pojedini, od strane sudskog vještaka medicinske struke, utvrđeni oblik nematerijalne štete u vidu smanjenja životnih aktivnosti, fizičkih bolova i straha. Pritom, orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete ne predstavljaju matematičku formulu u koju se uvrštavaju, od strane sudskog vještaka, utvrđeni parametri, ali to ne znači da ih treba u potpunosti zanemariti i uopće ne uzeti u obzir, a još manje da može izostati ocjena tih parametara na način da ih se iskaže u određenim iznosima, kao što se to dogodilo u konkretnom slučaju.
12. Zatim, netočno je da je tuženik imao primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke, kako je to navedeno u obrazloženju pobijane presude, budući da iz stanja spisa proizlazi da ih je imao samo tužitelj, s čim u vezi je nadalje nejasno zašto je prvostupanjski sud u potpunosti prihvatio tužbeni zahtjev u iznosima koje je tužitelj naznačio još u tužbi i koje nije mijenjao tijekom postupka, ako je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke na kojeg je tužitelj imao brojne primjedbe (i tako npr., kao najbitnije, smatrao da je sudski vještak trebao utvrditi postojanje smanjene životne aktivnosti oštećenika ŠN u omjeru od 23-25%, a ne u omjeru od 10-12%), očito imajući pritom u vidu i Orijentacijske kriterije. Valja dodati i da je tužitelj, nakon što je navedeni sudski vještak prilikom davanja usmenog iskaza otklonio sve njegove primjedbe, i dalje smatrao “da je ocjena vještaka preniska“, ali nije predlagao novo vještačenje po drugom vještaku nego je, kao i tuženik, naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga i predložio zaključenje glavne rasprave.
13. I konačno, pobijana presuda je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i u odnosu na visinu imovinske štete jer ni iz tužbe niti iz pobijane presude nije vidljivo kakve su to odvjetničke troškove (u iznosu od 1.666,95 eura) imali oštećenici i ujedno osiguranici tužitelja.
14. No, neosnovan je žaliteljev navod u odnosu na zateznu kamatu jer je prvostupanjski sud pravilno naveo da osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je npr. i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 643/2022-2 od 6. prosinca 2023. Suprotno tome, u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 538/2022-2 od 25. travnja 2023., na kojega se tuženik poziva u žalbi, radi se o sporu između oštećenika i osiguratelja.
15. Slijedom svega navedenog, primjenom članka 369. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu sva pravna shvaćanja ovoga suda sadržana u točkama 8. do 14. obrazloženja ove odluke, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
17. Uputa iz točke II. izreke utemeljena je na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.
Zagreb, 10. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Davor Pustijanac