REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2312/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednika vijeća, Gordana Zubaka, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u predstečajnom postupku nad dužnikom Z i G ŽBUKE d.o.o., Knezovec, Knezovec 89, OIB 93426776382, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Blažičko, odvjetnik u Zagrebu, Masarykova ulica 10, odlučujući o dužnikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-257/2024-29 od 7. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana dužnikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-257/2024-29 od 7. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Varaždinu donio je rješenje od 7. svibnja 2025. kojim je uskratio potvrdu plana restrukturiranja i obustavio predstečajni postupak (točka I. izreke) te je odbio zahtjev dužnika za produljenje trajanja zabrane provedbe ovršnih postupaka i postupaka osiguranja protiv dužnika do konačne odluke suda u ovom postupku (točka II. izreke).
2. Tako je odlučio prvostupanjski sud jer je utvrdio da nisu postignute potrebne većine iz odredbe čl. 59. st. 2. Stečajnoga zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ), kao i da je dužnik tijekom postupka postupao suprotno odredbi čl. 29. SZ-a i čl. 67. st. 1. i 3. SZ-a. Nadalje, sud je naveo da je dvaput produljio zabranu provedbe ovršnih postupaka i postupaka osiguranja protiv dužnika pa stoga u konkretnom slučaju nije postojala zakonska mogućnost daljnjeg produženja trajanja navedene zabrane.
3. Dužnik je podnio žalbu protiv navedenog rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i potvrdi plan restrukturiranja odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Dužnik je istaknuo kako su u konkretnom slučaju u cijelosti ispunjene pretpostavke iz članka 59.a SZ-a za potvrdu plana restrukturiranja. Žalitelj je ukazao kako iz plana restrukturiranja proizlazi da je dužnik predložio vjerovnicima skupine A namirenje njihovih tražbina bez počeka uz otpis od samo 20%. Stoga je dužnik mišljenja kako su vjerovnici predloženim planom restrukturiranja stavljeni u povoljniji položaj nego što bi bili u slučaju namirenja imovine u stečajnom postupku. Također, žalitelj smatra da vjerovnici skupine A u ovom slučaju primjereno sudjeluju u gospodarskim koristima koje bi sudionicima trebale pripasti na temelju plana restrukturiranja pa su time ti vjerovnici stavljeni barem u isti položaj kao i druge skupine vjerovnika s tražbinama koje bi u slučaju otvaranja stečajnoga postupka bile istog isplatnog reda. Naglasio je kako je većina skupina vjerovnika prihvatila plan restrukturiranja s potrebnom većinom što nije sporno te da je na opisani način dokazao kumulativno ispunjenje pretpostavki iz članka 59.a SZ-a.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 1 17/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 10. SZ-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Iz spisa proizlazi da su:
- u izmijenjenom planu restrukturiranja, koji je javno obavljen na mrežnim stranicama e-Oglasna ploča Trgovačkog suda u Varaždinu od 28. travnja 2025., vjerovnici svrstani u dvije skupine i to: vjerovnike skupine A sa sedam vjerovnika čije su tražbine utvrđene u ukupnom iznosu od 85.725,21 EUR i vjerovnike skupne B s 2 vjerovnika i ukupno utvrđenim tražbinama u iznosu od 24.664,81 EUR,
- na ročištu za raspravljanje i glasovanje o izmijenjenom planu restrukturiranja od 6. svibnja 2025. vjerovnici su glasovali na način da je pet vjerovnika skupine A s tražbinama u iznosu od 38.957,35 EUR glasovalo za prihvaćanje plana restrukturiranja, a 2 vjerovnika skupine A, čije tražbine iznose 46.767,86 EUR, glasovali su protiv plana restrukturiranja te su oba vjerovnika skupine B glasovala za prihvaćanje plana restrukturiranja.
7. Dakle, u skupini A protiv plana restrukturiranja glasovali su vjerovnici čiji ukupni zbroj tražbina čini 54,55% iznosa tražbina te skupine vjerovnika i 42,37% ukupnog iznosa tražbina
8. Odredbom čl. 59. st. 1. SZ-a svaka skupina vjerovnika s pravom glasa odvojeno glasuje o planu restrukturiranja, dok je odredbom st. 2. tog članka propisano da će se smatrat da su vjerovnici prihvatili plan restrukturiranja ako je u svakoj skupini većina vjerovnika glasovala za plan te zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali za plan dvostruko prelazi zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali protiv prihvaćanja plana.
9. Prema tome, iz navedenog proizlazi kako u konkretnom slučaju, suprotno dužnikovim žalbenim navodima, nije postignuta većina iz čl. 59. st. 2. SZ-a jer nije ispunjen uvjet prema kojem je u svakoj skupini većina vjerovnika glasovala za plan te zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali za plan dvostruko prelazi zbroj tražbina koji su glasovali protiv prihvaćanja plana u smislu odredbe čl. 59. st. 2. SZ-a.
10. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi prema kojima je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu čl. 59.a SZ-a. Naime, žalitelj do donošenja pobijanog rješenja nije predložio da sud potvrdi plan restrukturiranja primjenom odredbe čl. 59.a SZ-a, a osim toga nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 59.a SZ-a zbog razloga što većina skupina vjerovnika nije prihvatila plan restrukturiranja (čl. 59.a st. 1. t. 3. SZ-a). U konkretnom slučaju bile su samo dvije skupine vjerovnika pa nije bilo moguće da većina skupina vjerovnika prihvati plan restrukturiranja jer čim jedna skupina vjerovnika nije prihvatila plan restrukturiranja, to znači da nijedna skupina vjerovnika nema većinu.
11. Stoga nisu bile ispunjene pretpostavke za potvrdu plana restrukturiranja pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 61.a st. 1. SZ-a te uskratio potvrdu plana restrukturiranja i obustavio predstečajni postupak.
12. Pored navedenog, žalitelj nije pobijao utvrđenja prvostupanjskog suda o dužnikovom plaćanju obveza koje nisu nužne za dužnikovo redovno poslovanje niti je prije donošenja pobijanog rješenja, osporio navode povjerenice o takvim plaćanjima, koji su iznesene u podnesku povjerenice od 5. svibnja 2025. i na ročištu od 6. svibnja 2025. Dužnik je trebao dokazati da su se sva plaćanja, za koje je povjerenica tvrdila da su nužna za redovno poslovanje dužnika, ipak odnosila na podmirenje obveza potrebnih za redovno poslovanje dužnika.
13. Konačno, u ovom postupku prvostupanjski sud je dva puta (zaključak od 23. siječnja 2025. i zaključak od 17. travnja 2025.) produžio zabranu pokretanja novih ovršnih postupaka i postupaka osiguranja protiv dužnika. S obzirom na to Stečajni zakon ne propisuje mogućnost dodatnog (trećeg) produženja navedene zabrane, pravilno je prvostupanjski sud odbio dužnikov prijedlog za treće produženje te zabrane.
14. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 10. SZ-a odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje.
Zagreb, 10. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Lenka Ćorić
