Poslovni broj: Us I-66/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu, Domovinskog rata 10/1, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Drugostupanjski disciplinski sud, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenik VO, diplomirani pravnik i zaposlenik tuženika, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice ovog Suda, radi težih povreda službene dužnosti, nakon javne rasprave zaključene dana 25. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja ŽO, odvjetničke vježbenice kod Kruna Peronje, odvjetnika u Splitu te opunomoćenika tuženika, dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: UP/II- 114-04/24-02/92, URBROJ: 511-01-158-24-5 od dana 31. listopada 2024. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: UP/II-114-04/24-02/92, URBROJ: 511- 01-158-24-5 od dana 31. listopada 2024., tužitelj je, u bitnom, naveo da pripadnik interventne policije od 3. svibnja 2001., a ne od 2018. Također, danije točno da je u vrijeme vođenja ovog disciplinskog postupka tužitelj već raspoređen na drugo radno mjesto jer je rješenje na koje se poziva tuženik poništeno. Dakle, da je tužitelj preko 20 godina pripadnik interventne policije i da nikad nije bio raspoređen na drugo radno mjesto. Štoviše, da je čak pet puta bio pohvaljen od strane načelnika policijske uprave i da je disciplinski nekažnjavan. U konkretnom slučaju, da je tužitelj volontirao u projektu-Split Maraton. Riječ da je o jednoj od značajnijih sportskih manifestacija na području Splitsko-dalmatinske županije koja da u posljednjem vikendu veljače u Grad Split i okolicu dovodi više tisuća gostiju. Split Maraton da je volonterski projekt sportskog kluba Split Maraton. Koliko je cijela situacija bizarna da najbolje dokazuje činjenica da se u jednom od brojnih novinskih članaka o Split Maratonu pojavljuje upravo slika tužitelja te tekst „nekoliko dana prije početka maratona razgovarali smo s voditeljem volontera staze SPLIT MARATONA BO“. Iz gore navedenog da nedvojbeno proizlazi kako je predmetna kazna prestroga odnosno suprotna načelu razmjernosti i svrhovitosti jer da drugostupanjsko tijelo pri odmjeravanju kazne potpuno neosnovano ignorira činjenicu da se ovdje ne radi o profesionalnoj ni gospodarskoj djelatnosti te pružanju usluga od kojih je tužitelj imao financijsku korist, već o humanitarnoj djelatnosti odnosno volontiranju obavljanom iz ljubavi prema sportu, a koji sport predstavlja velik dio tužiteljeva privatnog života. Naime, da je tužitelj smatrao da radi nešto što bi moglo dovesti do ovog postupka da se ne bi slikao po novinskim člancima niti ponosno svima predstavljao projekt Split Maraton, već da bi svoje sudjelovanje skrivao. Tužitelj da nije taj koji je bio zadužen za upis i provjeru podataka, već studenti koji sami upisuju sate te ih predaju nadređenima koji su ih dužni provjeriti. Studenti da su ugovore ispunili te predali tužitelju koji nije mogao znati koliko točno sati su odradili studenti, nego su ugovori morali proći kontrolu predsjednika, odnosno tajnice udruge, odnosno ovlaštene osobe. Dakle, da je tužiteljeva uloga bila isključivo posrednička i to na način da fizički preuzme ugovore i preda ih dalje za to nadležnim osobama iz udruge. Iz točke 2. prvostupanjskog disciplinskog suda razvidno je kako je „žalitelj obračunao satnice i isplate za studente i učenike te iste liste predao na daljnje postupanje“. Dakle, da nije tužitelj taj koji je bio zadužen za ikakve transakcije, uplate i sl. Njegova dužnost daje bila korigirati rad „mlađeg“ kadra i unositi odgovarajuće podatke o broju sati rada. Koliko je zapravo bila banalna uloga tužitelja da se najbolje ogleda u činjenici da se navedeno odvijalo putem grupe u w.a. aplikaciji. Notorna da je laž da je tužitelj znao da su podatci lažni te da su studenti radili na tuđe studentske ugovore, a da nije ni bila njegova dužnost da iste podatke provjerava. Apsurdne da su tvrdnje tuženika da je u ovoj situaciji tužitelj, kao policijski službenik, dužan otkrivati i sprječavati ovakvo ponašanje studenata. Niti je tužitelj porezna ili kakva druga financijska institucija koja raspolaže stručnim znanjem za takvo nešto niti je ovdje riječ o nekakvoj vrsti kriminalnog ponašanja, naprotiv da je riječ o studentima. Niti protiv tužitelja niti protiv studenata da nije vođen bilo kakav kazneni ili prekršajni postupak, stoga da je ovakvom odlukom drugostupanjskog tijela povrijeđeno načelo presumpcije nevinosti jer je tužitelj sankcioniran na temelju činjenice da je protiv njega podnesena kaznena prijava od strane udruge Split Maraton, bez obzira što nakon podnošenja prijave nije bilo nikakvih daljnjih postupanja. Nadalje, u odnosu na zadržavanje oduzete imovine, odnosno 15 zviždaljki, da se ističe kako je navedena situacija postojala u vidu verbalnog sukoba i nesporazuma između tužitelja i udruge Split Maraton vezano za zadržavanje određene imovine odnosno zviždaljki koje tužitelj smatra bagatelnim činom i potrošnom robom iz prosto higijenskih razloga, dok udruga ne. Također, da je tužitelj nakon drugog poziva (jer prvi put nije vidio e-mail) navedene predmete vratio iz čega da je jasno razvidno da isti nije imao namjeru predmete zadržati za sebe. Navedeno da ni na koji način ne utječe na ugled i čast policijske službe niti je relevantno za ovaj postupak. Zaključno, da se u konkretnom slučaju može raspravljati samo i jedino o pisanoj suglasnosti koju tužitelj nije imao obzirom da je čak i u pobijanom rešenju navedeno „da vijeće smatra da činjenica što je netko obnašao dužnost člana uprave ne predstavlja samo po sebi ponašanje kojim bi se ostvarila bitna obilježja povrede službene dužnosti iz čl. 96. st. 6. i 7. Zakona o policiji“. Sukladno tom navodu drugostupanjskog tijela da je razvidno kako tužitelj nije svojim ponašanjem učinio ništa što je naštetilo ugledu policije, već je sporno što nije imao pisanu suglasnost. Pozivajući se na odredbu čl. 93. st. 2. Zakona o policiji navodi da jasno proizlazi kako kod policijskog službenika - tužitelja nije postojala nikakva namjera da „povrijedi“ službenu dužnost. Slijedom navedenog, da ovdje eventualno možemo govoriti o nepažnji jer nije znao da za volontiranje treba dobiti pisanu suglasnost, ali da je i u tom slučaju sankcija prestroga. Citirajući odredbu čl. 111. st. 1. Zakona o policiji naveo je da je u konkretnom slučaju težina počinjene povrede je neznatna, a nastalih posljedica da nema niti za žalitelja niti za udrugu, kao ni za policiju. Na strani tužitelja da nema otegotnih okolnosti. S druge strane, olakotne okolnosti da se ogledaju u tome što je tužitelj disciplinski nekažnjavan te da je čak pet puta bio pohvaljen od strane načelnika policijske uprave. Stoga, da je disciplinski sud cijeneći olakotne okolnosti imao prostora i trebao izreći neku od lakših kazni propisanih člankom 110. Zakona o policiji za teže povrede službene dužnosti. Ovaj postupak da nije ništa drugo nego šikaniranje tužitelja da bi mu se onemogućio daljnji rad unutar interventne policije PUSD čiji je uzorni djelatnik oduvijek bio. Isto da se najviše ogleda u činjenici da su tijekom postupka isključivo ocjenjeni dokazi koji su dostavljeni od strane podnositelja zahtjeva te da nije izveden nijedan dokaz koji je predložio tužitelj niti je saslušan nijedan od 28 predloženih svjedoka, a takvo nezakonito i arbitrarno postupanje da argumentira tvrdnjom da su isti nepotrebni i nevažni za utvrđivanje činjeničnog stanja što da nije istina. Postupak zbog povrede službene dužnosti da se provodi na temelju odredaba Zakona o policiji i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena tim propisima da se primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuje opći upravni postupak. Podredno, da se ističe prigovor zastare, imajući u vidu da je tužitelj od 7. prosinca 2019. do 23. veljače 2023. obnašao dužnost člana uprave u udruzi Split Maraton što da nije skrivao od nadređenih i koja se lako mogla provjeriti jer se u tom svojstvu pojavljivao u medijima već od 2019. godine, stoga da nije vjerojatno da nitko od nadređenih nije bio upoznat s volontiranjem tužitelja. Prema tome, da se ističe prigovor zastare u skladu s čl. 109. st. 2. Zakona o policiji. Sukladno navedenim razlozima tužbe, da se predlaže naslovnom sudu da donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika te ga se obvezuje naknaditi trošak upravnog spora tužitelju.

2. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je na ročištu kod ovog Suda dana 25. travnja 2025. navela da izlaže i predlaže kao u tužbi. Posebno da ističe kako tužitelj nikada nije raspoređen na drugo radno mjesto jer je rješenje tuženika čak četiri puta poništeno. Također, da se ističe opetovano da je disciplinski postupak tuženik proveo arbitrarno, samovoljno po svojim pravilima i uvjetima ne uvažavajući tužitelja kao zaposlenika i uskraćujući mu sva ustavom i zakonom predviđena prava. Na te okolnosti da se predlaže saslušati tužitelja. Podredno, da se ističe kako je s obzirom na tužiteljev radni vijek, radnu etiku i mnoštvo pohvala i olakotnih okolnosti svakako bilo mjesta za izricanje blaže sankcije kao što je npr. opomena ili novčana kazna.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se, sukladno čl. 4. ZUS-a, upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke (izabrane odnosno izrečene disciplinske kazne) donesene primjenom slobodne (diskrecione) ocjene javnopravnog tijela disciplinskog suda (VUS RH, Už-4197/21-2 od 10. veljače 2022. i Usž-3649/18-2 od 24. listopada 2019.). Tužitelj da je počinio tri povrede službene dužnosti te da mu je za svaku utvrđena primjerena kazna i izrečena jedinstvena kazna. Pogrešna da je tvrdnja tužitelja da je došlo do povrede načela presumpcije nevinosti na njegovu štetu. Protiv tužitelja da je proveden disciplinski postupak i da su utvrđene povrede službene dužnosti pa da je irelevantno je li u vezi sa događajima, radi kojih mu je izrečena disciplinska kazna, pokrenut ili proveden kazneni ili prekršajni postupak, jer da se radi o različitim i odvojenim vidovima pravne odgovornosti (čl. 93. Zakona o policiji). Netočna da je tvrdnja tužitelja da je disciplinski sud postupao nezakonito i arbitrarno jer nije izveo dokaze predložene po tužitelju. O odbijanju dokaznih prijedloga da je disciplinski sud dao valjano obrazloženje, a ni sam tužitelj da ne navodi da bi uslijed navedenog odbijanja dokaznih prijedloga bila neutvrđena neka relevantna činjenica. Neutemeljen da je prigovor zastare jer da je ovlašteni tužitelj, po saznanju o počinjenim povredama službene dužnosti, u zakonskom roku pokrenuo disciplinski postupak. Treba ponoviti da policijski službenici za obavljanje poslova kod fizičke ili pravne osobe, uključujući i volontersku djelatnost, trebaju pribaviti prethodno odobrenje glavnog ravnatelja ili osobe koju on ovlasti (čl. 37. Zakona o policiji; ovako i Upravni sud u Osijeku, Usl- 195/2024-7 i Upravni sud u Zagrebu, Usl-3080/2023-8). Glede netočne tvrdnje tužitelja da je u odnosu na studentske ugovore imao samo posredničku ulogu, da se upućuje na obrazloženje osporenih akata i dokaznu građu u spisu, uključujući i očitovanja tužitelja prije pokretanja i tijekom disciplinskog postupka. Također, da se ponavlja da uređaje koji su vlasništvo udruge tužitelj nije vratio kada je to od njega zatraženo, već da su mu oduzeti od strane policije. Budući da je tužitelj nesporno ostvario obilježja težih povreda službene dužnosti, za koje mu je u provedenom postupku, uz poštovanje postupovnih odredbi, zakonito i pravilno izrečena propisana kazna, da se predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

4. Opunomoćenik tuženika je na ročištu kod ovog Suda dana 25. travnja 2025. naveo da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja te da predlaže zaključiti raspravu.

5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: UP/II-114-04/24-02/92, URBROJ: 511- 01-158-24-5 od dana 31. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja uložena na rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja u Splitu KLASA: UP/I-114-04/24-02/304, URBROJ: 511-01-158-24-11 od dana 23. kolovoza 2024., a kojim rješenjem je policijski službenik: BO (OIB: [osobni identifikacijski broj]), od oca pok. B i majke V, rođene Ž, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimanju policajac, u zvanju samostalni policajac, neoženjen, bez djece, zaposlen u MUP-u RH od 2000. godine, za 2021. godinu ocijenjen ocjenom „dobar“, a za 2022. i 2023. godinu neocijenjen, po osobnom kazivanju loših imovinskih prilika, upitan iskazuje da ne obavlja nikakvu funkciju u policijskim sindikatima, u ovom postupku nije udaljen iz službe, disciplinski nekažnjavan, što je u sportskoj udruzi „Split maraton“ u vremenu od 7. prosinca 2019. godine do 23. veljače 2023. obnašao dužnost člana uprave iako za to nije pribavio pisano odobrenje glavnog ravnatelja ili osobe koju on za to ovlasti pa je time počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. t. 6. Zakona o policiji, opisanu kao „obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti suprotno odredbama članka 37. ovog zakona“, pa mu se temeljem članka 110. st. 2. t. 4. Zakona o policiji utvrđuje disciplinska kazna premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja - radno mjesto policijskog s službenika (C545) u II. policijskoj postaji Split. Zatim je prijavljeni policijski službenik BO, ovdje tužitelj, odgovoran šte je kao osoba zadužena za organizaciju i rad sa studentima, te ujedno direktor staze 23. splitskog maratona koji se održavao u vremenu od 25. do 26. veljače 2023., po završetku maratona, u ugovore studenata i učenika koji nisu obavljali poslove na navedenom maratonu, unio neistinite podatke o broju sati/količini posla kao i cijenu satnice od 6,64 eura, te neto iznos koji se trebao isplatiti navedenim osobama na ime obavljenih poslova na navedenom maratonu i to na način da je: - u ugovor o obavljanju studenskog posla br. 205473/23-4 na ime JO, na koji je trebala raditi AO, naveo 50 odrađenih sati; - u ugovor o obavljanju studenskog posla br. 3057/23-2 na ime RO naveo 50 odrađenih sati; - u ugovor o obavljanju studenskog posla br. 205403/23-4 na ime TO naveo 50 odrađenih sati; - u ugovor o obavljanju studenskog posla br. 3023/23-2 na ime LO naveo 50 odrađenih sati; - u ugovor o obavljanju studenskog posla br. 205401/23-4 na ime ČO naveo 50 odrađenih sati;

- u ugovor o obavljanju studenskog posla br. 205253/23-4 na ime ĐO naveo 56 odrađenih sati; - u ugovor o obavljanju studenskog posla br. 205488/23-4 na ime GO naveo 50 odrađenih sati; - u ugovor o obavljanju studenskog posla br. 205484/23-4 na ime IO naveo 47 odrađenih sati; - u ugovor o povremenom radu redovnog učenika br. 56 na ime KO naveo 50 odrađenih sati; - u ugovor o obavljanju studenskog posla br. 3278/23-2 na ime ZO, na koji je stvarno radio UO, naveo 50 odrađenih sati; u ugovor o obavljanju studenskog posla br. 205236/23-4 na ime ĆO naveo 56 odrađenih sati; u ugovor o obavljanju studenskog posla br. 205446/23-4 na ime NO naveo 50 odrađenih sati; u ugovor o obavljanju studenskog posla br. 3022/23- 2 na ime MO naveo 50 odrađenih sati; u ugovor o obavljanju studenskog posla br. 205498/23-4 na ime FO naveo 50 odrađenih sati; - u ugovor o obavljanju studenskog posla br. 205351/23-4 na ime OO naveo 68 odrađenih sati; u ugovor o povremenom radu redovnog učenika br. 3 na ime HO naveo 49 odrađenih sati; - u ugovor o obavljanju studenskog posla br. 3064/23-2 na ime BOI naveo 50 odrađenih sati; - u ugovor o povremenom radu redovitog učenika br. 20/23-2 na ime SO naveo 49 odrađenih sati; - u ugovor o obavljanju studenskog posla br. 32142/23-2 na ime DO naveo 50 odrađenih sati; - u ugovor o obavljanju studenskog posla br. 32346/23-2 na ime EO naveo 50 odrađenih sati, a takve ugovore, temeljem kojih je navedenim učenicima i studentima trebalo biti isplaćeno 5.697,12 eura, je radi obračuna satnice i isplate studentima i učenicima predao sredinom ožujka 2023. CO, volonteru sportske udruge „Split maraton“ iz Splita, Makarska 46, koji je od strane predsjednika udruge „Split maraton“, J Sindika i tajnice navedene udruge PO, zamoljen da preuzme iste od prijavljenog, sve s ciljem da se navedenim učenicima i studentima omogući stjecanje ne pripadajuće imovinske koristi za iznose navedene u predmetnim ugovorima, a na štetu udruge „Split maraton“ pa je time počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. t. 7. Zakona o policiji, opisanu kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“, pa mu se temeljem članka 110. st. 2. t. 4. Zakona o policiji utvrđuje disciplinska kazna premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja - radno mjesto policijskog službenika (C545) u II. policijskoj postaji Split. Prijavljeni policijski službenik BO, ovdje tužitelj, odgovoran je što je što je od tajnice Sportske udruge „Split maraton“, PO, **.**.2023., preuzeo 150 komada nautičkih zviždaljki, 03. veljače 2023. 12 komada radio uređaja „Baofeng BF-888S i tri radiouređaja „Baofeng UV-S“, a 16. veljače 2023. godine, još 24 radio uređaja „Baofeng BF-888S“, koje je zadržao za sebe, iako je od strane Udruge 25. ožujka 2023. godone, putem e-maila pozvan da navedenu opremu vrati što nije učinio, a navedena oprema je od predmetnog oduzeta 19. prosinca 2023. i vraćena PO pa je time počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. t. 7. Zakona o policiji, opisanu kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“, pa mu se temeljem članka 110. st. 2. t. 4. Zakona o policiji utvrđuje disciplinska kazna premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja - radno mjesto policijskog službenika (C545) u II. policijskoj postaji Split. Prijavljenom policijskom službeniku BO, ovdje tužitelju, za povrede činjenično i pravno opisane pod točkama 1., 2. i 3. izreke ovog rješenja, temeljem članka 18. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, izriče se jedinstvena disciplinska kazna premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja - radno mjesto policijskog službenika (C545) u II. policijskoj postaji Split.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu upravnog spora dok je odbijen dokazni prijedlog tužitelja da se isti sasluša u svojstvu stranke u ovom upravnom sporu, cijeneći da se s obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.

7. U sporu je dana 25. travnja 2025. održana rasprava na kojoj je dana mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Odredbom čl. 96. toč. 6. Zakona o policiji („Narodne novine“, br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19, dalje: Zakon) propisano da je teža povreda službene dužnosti obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti suprotno odredbama čl. 37. ovog zakona, dok je pod toč. 7. istog članka propisano da je teža povreda službene dužnosti nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.

11. Člankom 97. st. 2. Zakona propisano je da za teže povrede službene dužnosti postupak vodi i odluku donosi disciplinski sud.

12. Sukladno odredbi čl. 110. st. 2. Zakona za teže povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne:1. novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci, 2. zaustavljanje promicanja u zvanju od 2 do 4 godine, 3. zaustavljanje napredovanja u službi u trajanju od 2 do 4 godine, 4. premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja, 5. uvjetna kazna prestanka državne službe i 6. prestanak državne službe.

13. Prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona pri određivanju vrste kazne uzimaju se u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika.

14. Shodno odredbi čl. 93. st. 3. Zakona kaznena, odnosno prekršajna odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti ako djelo koje je predmet kaznenog ili prekršajnog postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti. Stavkom 4. istog članka propisano je da oslobođenje od kaznene, odnosno prekršajne odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti i za povredu službene dužnosti ako je počinjeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti.

15. Člankom 37. st. 1. Zakona o policiji propisano je da policijski službenik ne smije obavljati samostalnu gospodarsku ili profesionalnu djelatnost niti obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi, dok je stavkom 2. istog članka propisano da samo iznimno, policijski službenik smije, izvan redovitog radnog vremena i po prethodno pribavljenom pisanom odobrenju glavnog ravnatelja ili osobe koju on za to ovlasti, obavljati samostalno ili kod pravne ili fizičke osobe samo poslove koji ne utječu na zakonito i pravilno obavljanje policijskih poslova.

16. Odredbom čl. 17. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika ("Narodne novine". br. 114/11, dalje: Pravilnik) propisano je da Disciplinski sud može odlučiti: 1.da prijavljeni policijski službenik nije odgovoran za težu povredu službene dužnosti, 2. da je prijavljeni policijski službenik odgovoran za težu povredu službene dužnosti u cijelosti ili djelomice te mu izreći kaznu.

17. Ovdje valja napomenuti da se prema odredbi čl. 4. st. 2. ZUS-a upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana, pa ocjena o zakonitosti odluke ovisi o kvaliteti danog obrazloženja.

18. U obrazloženju osporenog rješenja, u bitnom, je navedeno da je u žalbenom postupku vijeće tog suda po službenoj dužnosti utvrdilo da u prvostupanjskom rješenju nema nepravilnosti koje ga čine ništavim prema odredbama članka 128. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine” br. 47/09, 110/21). Neosnovanim da se ukazuje žalbeni navod da se u odnosu na djelo pod točkom 1. izreke pobijanog rješenja nije radilo o profesionalnoj niti o gospodarskoj djelatnosti, a podredno želitelj ističe da je nastupila zastara pokretanja disciplinskog postupka za to djelo, budući ga se tereti da je djelo počinjeno u razdoblju od 7. prosinca 2019. godine do 23. veljače 2023. kada je obnašao dužnost člana uprave što je protivno članku 109. stavak 2. Zakona o policiji. Uvidom u činjenični opis teže povrede službene dužnosti opisane u točki 1. izreke pobijanog rješenja razvidno je da se prijavljeni policijski službenik BO tereti da je „u sportskoj udruzi „Split maraton“ u vremenu od 7. prosinca 2019. do 23. veljače 2023. obnašao dužnost člana uprave iako za to nije pribavio pisano odobrenje glavnog ravnatelja ili osobe koju on ovlasti“ odnosno da je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točka 6. Zakona o policiji opisanu kao „obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti suprotno odredbama članka 37. Zakona o policiji. Nadalje, Pravilnikom o postupku izdavanja odobrenja policijskom službeniku za obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti ili pružanje usluga pravnoj ili fizičkoj osobi („Narodne novine“ br. 75/12) propisano je da postupak izdavanja odobrenja započinje podnošenjem zahtjeva za davanje odobrenja, koji zahtjev između ostalog obavezno sadrži naziv ili vrstu posla kojeg policijski službenik namjerava obavljati, te naznaku vremenskog razdoblja u kojem se taj posao namjerava obavljati. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, ovo vijeće drži da je samim zakonom određena zabrana policijskim službenicima da obavljaju samostalnu gospodarsku ili profesionalnu djelatnost ili obavljaju poslove ili pružaju usluge pravnoj ili fizičkoj osobi, te da samo iznimno to mogu, ali po prethodno pribavljenom pisanom odobrenju glavnog ravnatelja ili osobe za koju on za to ovlasti i to pod uvjetima propisanim zakonom. To vijeće da drži potrebnim istaknuti da činjenica što je netko obnašao dužnost člana uprave u sportskoj udruzi ne predstavlja samo po sebi ponašanje kojim bi se ostvarila bitna obilježja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. stavak 1. točka 6. Zakona o policiji opisano kao „obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti suprotno odredbama članka 37. istog Zakona“. Naime, za predmetni disciplinski postupak da je relevantno da prijavljeni policijski službenik tijekom cijelog terećenog razdoblja, odnosno od 7. prosinca 2019. godine do 23. veljače 2023. godine nije imao niti je prethodno zatražio valjano pisano odobrenje u smislu članka 37. Zakona o policiji, slijedom čega da je nesporno da je ostvario sva obilježja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točka 6. Zakona o policiji opisane kao „obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti suprotno odredbama članka 37. ovog Zakona“. Isto tako, budući zastara počinje teći od trenutka prestanka protupravnog stanja te da je disciplinski postupak protiv prijavljenog policijskog službenika pokrenut danom podnošenja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka od strane načelnika PU splitsko-dalmatinske nadležnom disciplinskom sudu, odnosno dana 26. lipnja 2024. to da je nesporno da je predmetni disciplinski postupak pokrenut sukladno odredbama članka 109. stavka 2. Zakona o policiji. Slijedom svega gore navedenog da se neosnovanim ukazuje i žalbeni navod da je Split Maraton jedan od značajnijih sportskih manifestacija na području Splitsko-dalmatinske županije, da se radi o velikoj humanitarnoj neprofitabilnoj manifestaciji kojom se ponosi cijeli grad Split te da se stoga sudjelovanje žalitelja ne može nikako ocijeniti kao „obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti“ niti kao bilo kakvo ponašanje koje može „teško štetiti ugledu policije“, već da se radi o ponašanju čime se Ministarstvo unutarnjih poslova može ponositi. Neosnovanim da se ukazuju i žalbeni navodi da se prvostupanjski disciplinski sud upustio samo i isključivo u ocjenu dokaza koji su dostavljeni od strane podnositelja zahtjeva te da nije izveo niti jedan dokaz koji je predložio žalitelj, niti je saslušan niti jedan svjedok od čak 28 predloženih od strane žalitelja, čime su povrijeđena žaliteljeva prava. Uvidom u Zapisnik o usmenoj raspravi održanoj dana 23. kolovoza 2024. godine pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom u Splitu da je razvidno da je prijavljeni policijski službenik predložio saslušanje poimence pobrojanih svjedoka na okolnosti da je on osobno i neposredno sudjelovao kako u organizaciji, tako i u neposrednoj provedbi Split Maratona i to 2023. godine, tako i prethodnih godina, koje poslove da je obavljao kao i druge okolnosti vezane uz predmetni maraton. S obzirom na to da se prijavljenog policijskog službenika tereti da se ponašao suprotno odredbama članka 37. Zakona o policiji, što da niti sam prijavljeni ne spori, to da vijeće drži da je pravilno prvostupanjski disciplinski sud odbio prijedloge za saslušanjem poimence predloženih svjedoka budući su iskazi imenovanih nevažni i nebitni za utvrđivanje činjeničnog stanja, te time niti na koji način nisu povrijeđena prava žalitelja. Naime, da je prijavljeni policijski službenik osobno pristupio na usmenu raspravu održanu dana 23. kolovoza 2024. pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom u Splitu, da se očitovao o djelu te iskazao da se ne osjeća odgovornim, nakon što je upoznat s dokaznim materijalom da je aktivno sudjelovao u raspravi, te iznio svoju obranu. Isto tako, da se prijavljeni policijski službenik pisano očitovao na zahtjev i izmjenu zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, slijedom čega da je nesporno da disciplinski sud nije postupao arbitrarno niti je na bilo koji način povrijedio prava prijavljenog policijskog službenika. S obzirom na sve naprijed navedeno u odnosu na točku 1. izreke pobijanog rješenja da se u potpunosti neosnovanim ukazuje žalbeni navod da pobijana odluka predstavlja presedan koji bi se mogao negativno odraziti na buduće postupanje policijskih službenika, jer da iz iste proizlazi kako policajci ne mogu obavljati volonterske i humanitarne poslove. Naime, da je nesporno da policijski službenici iznimno smiju izvan redovitog radnog vremena i po prethodno pribavljenom pisanom odobrenju glavnog ravnatelja ili osobe koju on ovlasti obavljati samostalno ili kod pravne ili fizičke osobe poslove koji ne utječu na zakonito i pravilno obavljanje policijskih poslova. Stoga, da je pravilno prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da obavljanje bilo kakve djelatnosti izvan okvira službenih zadaća MUP-a, bilo ono na dobrovoljnoj bazi, volontersko, plaćeno ili bilo kakve druge vrste povlači za sobom prethodno traženje pisanog odobrenja. Uvidom u žalbene navode vezane uz točku 2. izreke pobijanog rješenja u kojima između ostalog žalitelj ističe da je „uredno obračunao satnice, a studenti da su radili i zaradili svoj novac, ali su prilikom zaposlenja donijeli tuđi ugovor, što iako ilegalno, isto nije dovelo do nikakve štete za samu udrugu terećenje iz predmetne točke može za sobom povlačiti jedino pitanje zakonske sankcije studenata koji prodaju, kupuju i posuđuju studentske ugovore, a nikako ne može biti predmet povrede službene dužnosti žalitelja“ ovo vijeće drži da prijavljeni policijski službenik BO nakon provedenog prvostupanjskog disciplinskog postupka i nadalje ne razumije i ne uviđa nezakonitost svojih postupaka, odnosno u čemu se ogleda njegovo nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kojim teško šteti ugledu policije. Imajući u vidu da se točkom 2. izreke pobijanog rješenja prijavljeni policijski službenik u bitnom tereti da je u ugovore studenata i učenika koji nisu obavljali poslove na maratonu, unio neistinite podatke o broju sati/količini posla kao i cijenu satnice od 6,64 eura s ciljem da navedenim učenicima i studentima omogući stjecanje ne pripadajuće imovinske koristi na štetu udruge „Split maraton“, da je prijavljeni potvrdio da je upravo on unosio sve podatke u sporne ugovore (novčani iznos satnice, količinu i vrstu obavljenog posla, te neto iznos koji je trebao biti isplaćen po svakom pojedinom ugovoru), kao i da je znao da osobe na koje glase ugovori nisu obavljali nikakve poslove na maratonu (navodeći da je tako postupio kako bi omogućio isplatu osobama koje su zaista radile, a nisu imale ugovor) tom vijeću da je nesporno da je takvo ponašanje policijskog službenika apsolutno neprofesionalno, neprihvatljivo i nespojivo s obavljanjem policijske službe. Naime, jedna od glavnih zadaća policijskih službenika da je sprečavanje i otkrivanje kaznenih djela i prekršaja, prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima tih djela i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, te da je tom vijeću potpuno neshvatljivo da prijavljeni policijski službenik čini radnje koje je kao policijski službenik dužan otkrivati i sprječavati te da istovremeno ne uviđa nezakonitost i neprihvatljivost svog ponašanja, već drži da se radi o „uobičajenom načinu poslovanja“. Kada se sami policijski službenici ponašaju na način koji ima obilježja kaznenog djela ili prekršaja na čijem suzbijanju policijska služba svakodnevno radi, da je nesporno da se radi o ponašanju koje je nedolično i u potpunosti nespojivo s policijskim službenicima ove službe. Budući je protiv policijskog službenika BO podnesena kaznena prijava sportske udruge „Split maraton“ i da je od strane Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije PU splitsko-dalmatinske Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu podneseno Posebno izvješće povodom podnesene kaznene prijave saznanje o nedoličnom ponašanju osobe koja je policijski službenik dobile su i osobe koje su službeno postupale povodom predmetnog događaja, a koje nisu pripadnici policije, čime je imenovani narušio vlastiti ugled kao policijskog službenika, a time i ugled policijske službe u cjelini. Također, s obzirom da su protiv BO postupali i djelatnici kriminalističke policije, s njegovim nedoličnim ponašanjem da su upoznati i njegovi kolege koji su sudjelovali u službenom postupanju, čime da je narušen ugled službe i u očima ostalih pripadnika službe koji svoju službu shvaćaju odgovorno i u profesionalnom i privatnom životu se pridržavaju profesionalnih, društvenih i pravnih normi ponašanja, izbjegavajući upravo ona ponašanja koja policijska služba sprječava i sankcionira. Iz navedenog da je nesporno da je prijavljeni policijski službenik BO, ponašajući se na način opisan u točki 2. izreke pobijanog rješenja, ostvario obilježja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točka 7. Zakona o policiji opisanu kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“, a što da je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. U odnosu na točku 3. izreke pobijanog rješenja neosnovanim i netočnim da se ukazuje žalbeni navod da se radi o bagatelnom činu ne vraćanja 150 komada nautičkih zviždaljki i 15 komada radio uređaja, koje je žalitelj vratio nakon drugog poziva, te da drži da je njegovo ponašanje životno, logično i zdravo razumno, te da u njemu nema protupravnosti. Netočan je navod prijavljenog policijskog službenika da je predmetnu opremu vratio sportskoj udruzi „Split maraton“, budući je ista od prijavljenog policijskog službenika oduzeta od strane djelatnika Službe gospodarskog kriminaliteta PU splitsko-dalmatinske uz Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, slijedom čega da se njegovo ponašanje ne može okarakterizirati kao životno, logično i zdravo razumsko. To vijeće da drži da se ni u kojem slučaju ne radi o bagatelnom djelu u kojem nema protupravnosti, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je ponašanjem opisanim u činjeničnom opisu djela iz točke 3. izreke pobijanog rješenja prijavljeni policijski službenik počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točka 7. Zakona o policiji opisanu kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“.

19. Ocjena je ovog Suda da je u obrazloženju osporenog rješenja, kako se prethodno iznosi, na jasan i nedvojben način obrazloženo koji su razlozi uslijed kojih tuženik smatra da je tužitelj odgovoran za teže povrede službene dužnosti na način pobliže naveden u izreci prvostupanjskog upravnog rješenja te zbog čega tuženik drži da je tužitelj svojim postupanjem kritične zgode počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. toč. 6. Zakona o policiji (obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti suprotno odredbama čl. 37. ovog zakona) te dvije teže povrede službene dužnosti iz čl. 96. toč. 7. Zakona (nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije) na način kako je pobliže opisano u izreci prvostupanjskog upravnog rješenja.

20. Nadalje, tuženik je prilikom odlučivanja o primjerenosti vrste i visine disciplinske kazne naveo da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja vrste i visine disciplinske kazne za svaku od počinjenih povreda službene dužnosti imao sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o policiji u vidu težinu počinjene povrede, nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskog službenika (namjeru), okolnosti pod kojima je povreda počinjena, kao i olakotne i otegotne okolnosti. Pravilno da je prvostupanjsko vijeće prijavljenom policijskom službeniku cijenilo kao olakotne okolnosti disciplinsku nekažnjavanost i pohvaljivanost od strane načelnika PU, dok posebnih otegotnih okolnosti nije našlo te se neosnovanim ukazuje žalbeni navod da nije postojala njegova namjera da povredi službenu dužnost. Neosnovanim da se ukazuje i žalbeni navod da je težina počinjenih povreda neznatna, da nastalih posljedica nema niti za žalitelja niti za udrugu niti za policiju, da na strani žalitelja nema otegotnih okolnosti, već samo olakotnih, slijedom čega da mu je trebala biti izrečena neka od lakših kazni propisanih za teže povrede službene dužnosti člankom 110. stavkom 2. točkama 1. do 3. Zakona o policiji. To vijeće da drži da je prvostupanjski sud pravilno i u cijelosti proveo dokazni postupak, analizirao izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti i iz činjeničnog stanja utvrđenog tijekom provedenog postupka nesporno utvrdio da je prijavljeni policijski službenik počinio tri teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točka 6. i 7. Zakona o policiji. Isto tako, da to vijeće drži da je na tako utvrđeno činjenično stanje prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne prvostupanjski sud uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja, pravilno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti te izrekao odgovarajuće pojedinačne disciplinske kazne za svaku od težih povreda službene dužnosti koje se na teret stavljaju prijavljenom policijskom službeniku. Nadalje, da to vijeće drži da je pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 110. stavak 2. točka 4. Zakona o policiji, a u svezi članka 18. stavak 1. alineja 2. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, policijskom službeniku BO izrekao jedinstvenu disciplinsku kaznu - premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja - radno mjesto policijskog službenika (C545) u II PP Split. Stoga, da to vijeće drži neosnovanim žalbeni navod da ovaj postupak nije ništa drugo do šikaniranje i onemogućavanje žalitelja da radi unutar interventne policije PU splitsko-dalmatinske čiji je djelatnik oduvijek bio. Naime, uvidom u službene evidencije Ministarstva da je utvrđeno da je prijavljeni policijski službenik u vrijeme vođenja disciplinskog postupka raspoređen na radnom mjestu C530-vođa ophodnje u II PP Split, dok je djelatnik Interventne jedinice policije bio u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 25. svibnja 2023. pa je, prema ocjeni ovog Suda, tuženik pravilno obrazložilo izbor kazne za težu povredu službene dužnosti (od onih propisanih gore citiranom odredbom čl. 110. st. 2. Zakona). Na drugačije utvrđenje nije od utjecaja činjenica što je tužitelj u ovom upravnom sporu dostavio rješenje kojim je poništeno njegovo rješenje o premještaju.

21. Dakle, u skladu s gore citiranom odredbom čl. 4. st. 2. ZUS-a, ovaj Sud ne može ulaziti u pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene, već samo u njezinu zakonitosti, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana, pa kako ocjena zakonitosti odluke ovisi o kvaliteti danog obrazloženja to je u ovom upravnom sporu nedvojbeno utvrđeno da je tuženik valjano obrazložio razloge za donošenje rješenja kojim je tužitelju utvrđena stegovna odgovornost kao i izbor stegovne sankcije koja je u navedenom primijenjena spram tužitelja.

22. Što se tiče navoda kako je tuženik pogrešno ocijenio izvedene dokaze te da nije izveo dokaze predložene po tužitelju, kraj pravilno provedenog postupka, ovaj Sud u to ne može posebno niti ulaziti, jer je osporena odluka donesena primjenom slobodne ocjene, a svoju ocjenu provedenih dokaza je tuženik na valjan način i argumentirano obrazložio dajući iscrpno obrazloženje uslijed kojeg je donio upravo odluku sadržanu u izreci osporenog rješenja, a to što tuženik nije izveo dokaze koje je tužitelj predložio, nije samo po sebi razlog da se osporeno rješenje tuženika ocijeni nezakonitim jer je tuženik dao jasne razloge uslijed kojih smatra da takve dokaze drži suvišnim.

23. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori koje je tužitelj iznio u tužbi i tijekom ovog upravnog spora nisu od utjecaja na drugačije presuđenje iz razloga jer je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu tuženik donio zakonitu odluku u granicama svojih ovlasti i svrhe radi koje mu je takva ovlast dana, vodeći računa o težini kršenja propisa te prevenciji takvog ponašanja ubuduće, a za što je tuženik dao u cijelosti prihvatljivo obrazloženje.

24. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir gore navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), na koje ovaj Sud, temeljem članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, a radi čega je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je tužiteljev zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužbeni zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 10. lipnja 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu, Domovinskog rata 10/1

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za ljudske potencijale, Službi disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskom disciplinskom sudu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

- u spis