REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2460/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Boško Kordić, odvjetnik u Sesvetama, protiv I. tužene PF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Mučnjak, odvjetnik u Zagrebu, II. tužene mlt. DF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa majka i z.z. PF, a nju punomoćnik Tomislav Mučnjak, odvjetnik u Zagrebu, III. tužene MF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Bojan Šupuković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković, Zagreb i IV. tuženika mlt. UF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa majka i z.z. NF, a nju punomoćnik Vjekoslav Rimac, odvjetnik u Vinkovcima, radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu I. i II. tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda Dubrovniku poslovni broj Gž-745/2024-3 od 15. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6360/2018-59 od 6. rujna 2024., u sjednici održanoj 10. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije I. i II. tužene se odbacuje.
Obrazloženje
1. I. i II. tužena su protiv presude Županijskog suda Dubrovniku poslovni broj Gž- 745/2024-3 od 15. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6360/2018-59 od 6. rujna 2024., podnijele prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) postavivši dva pravna pitanja za koja smatraju da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Je li Sud, pored činjenice da je odredbom članka 240 stavak 1 alineja 8 Obiteljskog zakona propisana obveza suda da maloljetnim osobama postavi posebnog skrbnika u slučajevima kada je to potrebno radi zaštite prava i interesa djeteta, ovlašten provesti parnični postupak bez postavljanja posebnog skrbnika maloljetnom tuženiku, iako je Sud uvidom u Odgovor na tužbu maloljetnog tuženika utvrdio da bi zakonski zastupnik maloljetnog tuženika, odnosno punomoćnik maloljetnog tuženika, već u Odgovoru na tužbu, dakle prije provođenja predloženih dokaza, priznao u ime tuženika tužbeni zahtjev postavljen na štetu tuženika, a koje priznanje tužbenog zahtjeva je u suprotnosti sa pravima i interesima maloljetnog tuženika?
2. Je li Sud, pored činjenice da je odredbom članka 6 Zakona o obveznim odnosima propisana zabrana ostvarivanja prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato, ovlašten raskinuti ugovor nesavjesnoj strani koja skrivljenim ponašanjem, i to na način da svojim postupcima i sklapanjem pravnih poslova protivnih prisilnim propisima i moralu društva, uzrokuje stvaranje narušenih odnosa u cilju raskida ugovora, a kojim postupanjem Sud pruža sudsku zaštitu zlouporabi prava na strani nesavjesne ugovorne strane?".
2. Tužiteljica u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije ističe da je prijedlog u odnosu na oba postavljena pravna pitanja neosnovan te predlaže prijedlog za dopuštenje revizije odbiti.
3. Predmet spora je raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju nakon smrti pravnog prednika tuženih.
4. I. i II. tužene nisu jasno naznačile razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja, jer su samo naznačile da u postavljenim pravnim pitanjima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske te da je praksa drugostupanjskih sudova nejedinstvena, ali bez naznake suprotnih odluka drugostupanjskog suda.
5. S obzirom da I. i II. tužene nisu naznačile jasne razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 10. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
