REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-86/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća, te dr. sc. Branka Brkića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika ŠM, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 2. u st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine”, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-757/2022-9 od 6. veljače 2024. i presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-720/2024-6 od 28. siječnja 2025., u sjednici održanoj dana 10. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika ŠM.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-757/2022-9 od 6. veljače 2024., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž- 720/2024-6 od 28. siječnja 2025., optuženik ŠM proglašen je krivim za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 2. u st. 1. KZ/11, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i jedanaest mjeseci, pa mu je na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da se kazna ima izvršiti u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, dok se preostali dio kazne neće izvršiti ako isti u roku od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Istom presudom na temelju članka 77. KZ/11, u sv. članka 560. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP) od optuženika je, u korist Republike Hrvatske, oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu 110.741,85 eura.
2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik po branitelju Ivi Farčiću, odvjetniku u Zagrebu, „…zbog članka 517. stavak 1. točka 1. ZKP-a, povrede odredaba kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u članku 469. točki 1. do 4. ovog Zakona ili zbog povrede iz točke 5. toga članka ako se prekoračenje ovlasti odnosi na odluku o kazni...oduzimanju imovinske koristi...“ uz prijedlog da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjske presuda.
2.1. Po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 518. stavak 4. ZKP-a, dostavio je zahtjev državnom odvjetniku koji se na isti očitovao podneskom broj Ksm-Do-80/2025 od 8. travnja 2025., a to očitovanje je dostavljeno osuđeniku i njegovom branitelju.
3. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika ŠM nije osnovan.
4. Iako podnositelj prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu nominalno pobija „…zbog članka 517. stavak 1. točka 1. ZKP-a, povrede odredaba kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u članku 469. točki 1. do 4. ovog Zakona ili zbog povrede iz točke 5. toga članka ako se prekoračenje ovlasti odnosi na odluku o kazni...oduzimanju imovinske koristi...“, u obrazloženju zahtjeva ističe samo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka te povredu kaznenog zakona, a posljedično tome osporava i odluku o oduzimanju imovinske koristi.
4.1. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka podnositelj obrazlaže tvrdnjom da su „...povrijeđeni propisi kaznenog postupka o pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja..., odnosno odobrenje nadležnog tijela, kao i da je optužba prekoračena, čime je ispunjen zakonski opis iz članka 468. stavak 1., 5. i 9. ZKP-a...“.
4.2. Međutim, suštinski podnositelj prigovara da je državni odvjetnik više puta mijenjao činjenični opis optužnice na način da je „...od prvobitnog optuženja u vremenu od ožujka 2001. do rujna 2009. vrijeme počinjenja kaznenog djela koje je presuđeno ovom presudom određeno od 23. srpnja 1999. do 31. prosinca 2018. ... pa da se nije moglo odlučivati o postojanju kaznene odgovornosti u razdoblju od 30. rujna 2009. do 30. prosinca 2018. obzirom da presuda u tom dijelu nije potvrđena od strane optužnog vijeća...“ Istovjetnu povredu odredaba kaznenog postupka podnositelj isticao i u žalbi protiv prvostupanjske presude na koje žalbene navode mu je drugostupanjski sud odgovorio u točkama 10. - 12. svoje presude.
4.3. Po stanovištu ovog Suda podnositelj pogrešno tumači pravo državnog odvjetnika da tijekom kaznenog postupka mijenja činjenični opis optužnice, sukladno činjeničnim utvrđenjima koji proizlaze iz izvedenih dokaza. Ovlast državnog odvjetnika da tijekom rasprave do zaključenja dokaznog postupka može izmijeniti optužnicu (uz pravo optuženika da se na tako izmijenjenu optužnicu može očitovati), propisana je odredbama članka 441. stavak 1. - 6. ZKP-a. Stoga ne stoji tvrdnja podnositelja da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje podnositelj.
5. Povredu kaznenog zakona, koja se ističe kao osnova za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, podnositelj obrazlaže tvrdnjama da su odlučne činjenice pogrešno utvrđene, pri čemu polemizira sa ocjenom dokaza po prvostupanjskom sudu, postavljajući pitanje zašto protiv podnositelja nije pokrenut postupak za kaznena djela iz članka 278. ili članka 279. KZ-a (krivotvorenje isprave i krivotvorenje službene ili poslovne isprave), tvrdeći da se ne radi o kaznenom dijelu prijevare.
5.1. Iste ove navode podnositelj je iznosio i u žalbi protiv prvostupanjske presude na što mu je drugostupanjski sud također odgovorio u toč. 20. -23. svoje odluke.
5.2. Podnositelj suštinski smatra da nije dokazano da je isti počinio kazneno djelo za koje je oglašen krivim i u tome vidi povredu kaznenog zakona, što nije zakonski razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. Naime, odredbom članka 517. stavak 1. točka 1., 2. i 3. i stavak 2. ZKP-a taksativno su navedeni razlozi zbog kojih se može podnijeti ovaj pravni lijek, a među takvim razlozima nema pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5.3. Budući da iz činjeničnog opisa djela za koje je optuženik proglašen krivim proizlaze sva bitna obilježja kaznenog djela prevare, to se isticanje povrede kaznenog zakona ukazuje neosnovanom.
6. Podnositelj neosnovano pobija i odluku oduzimanje imovinske koristi što obrazlaže time da „...uslijed gore opisanih navoda donesena je nezakonita odluka o oduzimanju imovinske koristi...“, ne obrazlažući u čemu bi se eventualno sastojalo prekoračenje ovlasti suda u donošenju odluke oduzimanju imovinske koristi. Štoviše, prvostupanjski sud, a što prihvaća i drugostupanjski sud, dostatno je obrazložio zbog čega se oduzima imovinska korist koje je optuženik ostvario kaznenim djelom i zbog čega ista pripada Republici Hrvatskoj.
7. Iz izloženih razloga zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika ŠM nije osnovan, pa je na temelju odredbe članka 519. u svezi sa člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.) odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 10. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos
