Poslovni broj: Usž-2400/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41/IV, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske (sada Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Stručne službe gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 i CG iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Vesni Škare Ožbolt, odvjetnici u Zagrebu, Masarykova 10, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-505/2018-19 od 19. rujna 2019., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se usvaja i poništava presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-505/2018-19 od 19. rujna 2019.
II. a) Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/I-362-02/21- 02/915, URBROJ: 443-02-03-20-23-14 od 10. listopada 2023.
b) Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenje, Drugi područni odsjek, KLASA: UP/I- 942-02/13-06/21, URBROJ: 251-14-11/303-14-7 od 22. rujna 2014. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.
III. Odbija se zainteresirana osoba CG sa zahtjevom za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/14-01/891, URBROJ: 514-05-02- 01-02-17-03 od 20. prosinca 2017. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenje, Drugi područni odsjek, KLASA: UP/I-942-02/13-06/21, URBROJ:251-14- 11/303-14-7 od 22. rujna 2014. te je naloženo tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi CG trošak spora u iznosu od 5.000,00 kn.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini oznake zkčbr. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99, 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02 i 81/02, dalje: Zakon o naknadi).
3. Tužitelj je podnio žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Smatra da je prvostupanjski sud, na temelju, u postupku i sporu utvrđenih činjenica, izveo pogrešan zaključak da se ne radi o imovini koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina iz članka 3. Zakona o naknadi. Ukazuje da je sporna nekretnina prešla u općenarodnu imovinu pod upravljanjem Narodnog odbora odjela za komunalno gospodarstvo u Zagrebu temeljem rješenja Kotarskog suda za II. i III. raj. Grada Zagreba, broj R-1257/47, koje je doneseno na temelju Zakona o postupanju s imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagača („Službeni list DFJ“, br. 36/45., dalje: Zakon o postupanju s imovinom) i Zakona o potvrdi i izmjenama tog Zakona („Službeni list FNRJ“, br. 64/46., 105/46., 88/47. i 99/48.), a koji Zakoni su izričito navedeni kao propisi iz članka 2. te akata i načina iz članka 3. Zakona o naknadi. Naime, predmetnim Zakonom iz 1946. bili su propisani uvjeti za vraćanje imovine oduzete od Nezavisne države Hrvatske, a ako bi se u postupku utvrdilo da navedeni uvjeti nisu bili ispunjeni, jer nije bilo osoba koje bi ispunjavale te uvjete, takva imovina je temeljem samog zakona prešla u općenarodnu imovinu, odnosno društveno vlasništvo. U prilog tvrdnji da je predmetna nekretnina na adresi [adresa], na kojoj je postojao ulični (stambeni) objekt i dvorišni (poslovni) objekt, bila predmet oduzimanja u smislu Zakona o naknadi, ukazuje i činjenica da je stambeni prostor na istoj čestici bio predmetom prodaje i to Ugovora o prodaji stana od 20. svibnja 1999., temeljem članka 24. stavka 2. Zakona o naknadi. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik se, u odgovoru na žalbu, poziva na razloge iznijete u obrazloženju rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu i predlaže žalbu odbiti.
5. Zainteresirane osobe, Grad Zagreb i CG, u odgovoru na žalbu nemaju primjedbi na utvrđeno činjenično stanje i predlažu žalbu odbiti.
6. Žalba je osnovana.
7. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 215/2020-3 od 16. prosinca 2022., odbijena je žalba tužitelja i ocijenjena zakonitom presuda prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-505/18-19 od 19. rujna 2019., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 20. prosinca 2017. i rješenja prvostupanjskog tijela od 22. rujna 2014. godine.
8. U konkretnom slučaju, tužitelj traži utvrđenje prava suvlasništa na nekretnini zk.č.br. 2458/1, kuća popisni broj 2891, dvorište i gospodarske zgrade, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], razmjerno veličini poslovnog prostora površine 606 m2, koji poslovni prostor je izgrađen na toj nekretnini i postojao je u vrijeme stupanja na snagu Zakona o naknadi.
9. Navedena zk.č.br. 2458/1 k. o. [katastarska općina] (u novoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) oduzeta je ĐG na temelju odluke Ministarstva državne riznice, Odjela državne imovine i dugova, Ureda za podržavljeni imetak, broj P-1015/44 i upisana kao vlasništvo Nezavisne države Hrvatske, a zatim na temelju rješenja Kotarskog suda za II. i III raj. Grada Zagreba broj R 1257/47 od 13. prosinca 1947. upisana kao općenarodna imovina pod upravljanjem Narodnog odbora odjela za komunalno gospodarstvo u Zagrebu. Dakle, radi se o nekretnini koja je prenesena u općenarodnu imovinu i za koju, prema podacima spisa predmeta, nije podnesen zahtjev za naknadu.
10. Presudom ovog Suda od 16. prosinca 2022. potvrđena je pravilnost zaključka upravnih tijela da je, temeljem članka 77. Zakona o naknadi, pravilno odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva, jer je u postupku utvrđeno da na zk.č.br. 2458/1 k. o. [katastarska općina], u naravi, više ne postoje poslovni prostori, oduzeti za vrijeme NDH i potom zemljišnoknjižnim rješenjem preneseni u društveno vlasništvo. Kako se navedena zakonska odredba primjenjuje samo ako se radi o nekretninama kod kojih je moguć naturalni povrat, a što ovdje nije slučaj, to iz tog razloga nije moguće utvrditi pravo vlasništva tužitelja.
11. Međutim, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U-zpz-11/2023- 14 od 10. prosinca 2024., usvojen je zahtjev tužitelja za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-215/20-3 od 16. prosinca 2022., ukinuta je navedena pravomoćna presuda i predmet vraćen Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovno suđenje.
12. U obrazloženju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedeno je: “(…)
16. Što se smatra nekretninom popisano je člankom 9. ZVDSP (Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; “Narodne novine”, broj: 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17.), Dakle, nekretnina je zemljišna čestica. Činjenica što je zgrada srušena ne znači da nekretnina ne postoji. Vlasnik srušene zgrade ima pravo vlasništva zemljišta, ima pravo prema propisima o građenju izgraditi zgradu kakva je bila na toj zemljišnoj čestici i pritom ima pravo biti oslobođen od plaćanja komunalnog doprinosa za zgradu koju može ponovno izgraditi.
17. Prema tome pogrešno je shvaćanje Visokog upravnog suda da nekretnina u naravi više ne postoji. To što više ne postoji zgrada izgrađena na predmetnoj čestici ne znači ujedno da više ne postoji ta nekretnina (čl. 9. i čl. 395. ZVDSP).
17.1. Čak i pod pretpostavkom kada bi se prihvatilo shvaćanje Visokog upravnog suda da predmetna nekretnina danas u naravi ne postoji te da se zbog toga ne može vratiti prijašnjem vlasniku, ta činjenica nije ni tada mjerodavna jer je u vrijeme kada su se prema Zakonu o naknadi ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske na toj nekretnini bila poslovni zgrada te je Republika Hrvatska stekla odgovarajući suvlasnički dio zk.č.br. 2458/1 k. o. [katastarska općina] odnosno 5441 k. o. [katastarska općina] prema vrijednosti poslovnog prostora, tj. preostalog dijela nekretnine koji ne predstavlja dio koji je otkupom stana stekla EG.
18. Dakle, Republika Hrvatska bez obzira što je zgrada koja je postojala 1. srpnja 1997. kasnije zapaljena stekla je odgovarajući suvlasnički dio na zemljištu i zgradi odnosno ostacima zgrade nakon što je zgrada zapaljena, dok je sadašnja upisana vlasnica BG stekla suvlasnički dio zemljišta koji je nužan za redovnu upotrebu stana kojeg je otkupila njezina pravna prednica EG.
19. Prema tome, pogrešno je shvaćanje drugostupanjskog suda da nekretnina koja prema odredbi ZVDSP čini zemljišnu česticu u naravi više ne postoji.
20. Stoga je Visoki upravni sud Republike Hrvatske pogrešno primijenio odredbu čl. 7.i čl. 77. Zakona o naknadi, a u vezi sa čl. 9. ZVDSP.
(…)”
13. Uvažavajući shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj Sud je u ponovnom postupku ponovno razmotrio žalbene prigovore tužitelja, te je obzirom na razloge istaknute u točki 16. do točke 20. rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, našao da su osnovani navodi tužitelja kojima se pobijaju prvostupanjska presuda i rješenja upravnih tijela, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. i II. izreke ove presude. U nastavku postupka prvostupanjsko tijelo je dužno donijeti novo rješenje, pri čemu je prilikom rješavanja u konkretnom slučaju vezano iznesenim pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.
14. Kako je tužitelj uspio u sporu, to, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, nije dužan zainteresiranoj osobi naknaditi troškove spora, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
15. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 10. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Kristina Senjak Krunić
