Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-885/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Medvedu, odvjetniku iz Osijeka, Šetalište kardinala Franje Šepera 13/II, protiv tuženika ABC [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-2502/2019-23 od 19. lipnja 2024., u sjednici održanoj dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tuženika ABC [adresa] kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 2502/2019-23 od 19. lipnja 2024. u toč. I/ i II/ izreke te djelomično u dijelu pod točkom III/ izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka do iznosa od 1.532,29 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 19. lipnja 2024. pa do isplate.

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 2502/2019-23 od 19. lipnja 2024 u toč. III/ izreke preko iznosa od 1.532,29 eura, do iznosa od 1.664,58 eura, odnosno za iznos od 132,29 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja ( 19. lipnja 2024.) pa do isplate i sudi tako da se u tom dijelu, za iznos od 132,29 eura odbija zahtjev tužitelja FĐ za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

„I/ Utvrđuje se ništetnim: - dio odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-3890009, sklopljenog između tužitelja FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], dana 24.01.2007. godine koji je dana 25.01.2007. potvrđen kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem Ou-64/07, i to dio odredbe koji je sadržan u članku 2. predmetnoga ugovora, a glasi: „u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“; - dio odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-3890009, sklopljenog između tužitelja FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ABC, Zagreb, OIB: 53056966535, dana 24.01.2007. godine koji je dana 25.01.2007. potvrđen kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem Ou-64/07, i to dio odredbe koji je sadržan u članku 1. predmetnoga ugovora, a glasi: „Kunska protuvrijednost CHF“ … „po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“; - dio odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-3890009, sklopljenog između tužitelja FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], dana 24.01.2007. godine koji je dana 25.01.2007. potvrđen kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem Ou-64/07, i to dio odredbe koji je sadržan u članku 7. predmetnoga ugovora, a glasi: „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.“; - dio odredbe Ugovora o kreditu broj 528-503890009, sklopljenog između tužitelja FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], dana 24.01.2007. godine koji je dana 25.01.2007. potvrđen kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem Ou-64/07, i to dio odredbe koji je sadržan u članku 9. predmetnoga ugovora, a glasi: „Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“

II/ Nalaže se tuženiku ABC, [obrt], [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.594,55 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 1,18 EUR od 20.04.2007. pa do isplate,

- na iznos od 1,18 EUR od 18.05.2007. pa do isplate,

- na iznos od 1,18 EUR od 20.06.2007. pa do isplate,

- na iznos od 1,18 EUR od 20.07.2007. pa do isplate,

- na iznos od 1,18 EUR od 20.08.2007. pa do isplate,

- na iznos od 1,18 EUR od 20.09.2007. pa do isplate,

- na iznos od 1,18 EUR od 19.10.2007. pa do isplate,

- na iznos od 1,18 EUR od 20.11.2007. pa do isplate,

- na iznos od 1,18 EUR od 20.12.2007. pa do isplate,

- na iznos od 2,51 EUR od 18.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 2,51 EUR od 23.02.2008. pa do isplate,

- na iznos od 2,51 EUR od 20.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 2,51 EUR od 18.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 2,51 EUR od 20.05.2008. pa do isplate,

- na iznos od 2,51 EUR od 20.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 2,51 EUR od 18.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 5,16 EUR od 20.08.2008. pa do isplate,

- na iznos od 5,16 EUR od 19.09.2008. pa do isplate,

- na iznos od 5,16 EUR od 20.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 15,11 EUR od 20.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 15,11 EUR od 19.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 15,11 EUR od 20.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,11 EUR od 20.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 27,06 EUR od 20.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 27,06 EUR od 20.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 27,06 EUR od 20.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 27,06 EUR od 19.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 27,06 EUR od 20.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 27,06 EUR od 20.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 27,06 EUR od 18.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 27,06 EUR od 20.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 27,06 EUR od 20.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 27,06 EUR od 21.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 27,06 EUR od 20.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 27,06 EUR od 19.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 27,06 EUR od 19.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 27,06 EUR od 20.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 27,06 EUR od 20.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 27,06 EUR od 18.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 46,97 EUR od 20.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 46,97 EUR od 20.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 46,97 EUR od 20.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 46,97 EUR od 20.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 46,97 EUR od 19.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 53,60 EUR od 20.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 61,57 EUR od 20.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 61,57 EUR od 21.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 61,57 EUR od 21.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 61,57 EUR od 20.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 61,57 EUR od 20.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 74,84 EUR od 20.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 74,84 EUR od 20.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 102,71 EUR od 19.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 18.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 18.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 19.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 18.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 19.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 19.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 18.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od 20.01.2014. pa do isplate,

a sve po stopi koja se do 31. prosinca 2007. godine određuje u visini od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

III/ Nalaže se tuženiku ABC, [obrt], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi ovom parnicom prouzročene mu troškove u iznosu od 1.664,58 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana 19. lipnja 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga. Tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i provedenim dokazima. Sud prvog stupnja pogrešno primjenjuje odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku koja se u konkretnome ne može primijeniti. Isto tako je pogrešno primijenio i odredbu čl. 338. st. 4. istog Zakona jer nije naveo činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, odnosno propustio je navesti sve ono što obrazloženje presude mora sadržavati. Sporne odredbe su tužitelju bile razumljive, o njima se pojedinačno pregovaralo i nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik je u postupku predlagao konkretne materijalne i personalne dokaze na te okolnosti, ali ih je sud prvog stupnja u potpunosti zanemario. U presudi nije navedeno zašto bi sporne odredbe bile nejasne, nerazumljive ili neuočljive, iako se radi o pretpostavkama koje moraju biti ispunjene prije provođenja testa poštenosti. Parnične su stranke pojedinačno pregovarale o valuti uz koju će tužitelj vezati svoj Ugovor o kreditu. Tužitelj je imao mogućnost izbora između kredita vezanog za valutu EUR ili CHF ili pak kredita bez valutne klauzule. Na te je okolnosti u spis dostavio isprave i predložio saslušanje tužitelja. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju nisu bile nerazumljive, odnosno nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Prvostupanjska presuda nema nikakvih razloga u odnosu na utvrđenje djelomične ništetnosti odredbe čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu, pa se pobijana presuda u tom dijelu ne može ispitati. Sud prvog stupnja ni na koji način ne obrazlaže razloge zbog kojih je dosudio tužitelju zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta, odnosno razloge zbog kojih smatra da bi tuženik bio nesavjestan, u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima. Sud prvog stupnja nije utvrđivao jesu li sporne odredbe o valuti i kamati tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive i jesu li uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Propušteno je utvrditi i da li su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o valuti kredita. Na te je okolnosti predloženo saslušati tužitelja i javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni Ugovor o kreditu, ali niti jedan dokaz predložen od tuženika nije izveden. Pobijana je presuda posljedica pogrešne primjene odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača jer sud smatra da je ništetnost konkretnih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite. Još je u odgovoru na tužbu ukazao na nemogućnost neposredne primjene odluka donesenih na kolektivnoj razini u pojedinačnom potrošačkom sporu, s obzirom na način provođenja kolektivnog postupka, dokazivanja u tom sporu i svrhe kolektivne zaštite. U kolektivnom mu postupku nije bilo omogućeno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo niti postojanje neravnoteže ili postupanja sukladno načelu savjesnosti i poštenja. Takvim se postupanjem tuženik dovodi u začarani krug jer mu niti u jednom od postupaka nije omogućeno dokazivati odlučne činjenice za donošenje odluke o (ne)poštenosti konkretnih ugovornih odredbi. Pravilnom primjenom odredbe čl. 96. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. trebalo je najprije utvrditi jesu li sporne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, a u slučaju da jesu, uopće nije dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Tijekom postupka je tvrdio da se o valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu pojedinačno pregovaralo te je na te okolnosti predložio dokaze koje je prvostupanjski sud zanemario. Prvostupanjski sud ne provodi test poštenosti, već na temelju paušalnih i dokazima nepotkrijepljenih utvrđenja samo neosnovano utvrđuje da su sporne odredbe nepoštene, odnosno ništetne. Da je pravilno primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Direktivu 93/13/EZ utvrdio bi kako u konkretnome ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu potrošača, jer je valutna klauzula ugovorena kao dvostrana, koja prati kretanje švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu u oba smjera; jer je tužitelj dobio nižu kamatnu stopu nego da je ugovorio neku drugu valutu te da je tuženik kamatnu stopu mijenjao sukladno promjenama troškova financiranja o kojima ona ovisi. Predmetni Ugovor o kreditu u cijelosti je ispunjen i pravilnom je primjenom odredbe čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, jer se ništetnost više ne može isticati. Tužitelj nikad nije iskoristio pravo da Ugovor raskine dok je tuženik tijekom ugovornog odnosa u cijelosti postupao sukladno svim propisima koji reguliraju njegovo poslovanje. Sve do 2016. valutna klauzula u CHF pravomoćno je smatrana valjanom i u kolektivnom sporu. Prigovara odluci o troškovima postupka. Smatra da se tužitelju pogrešno sve poduzete radnje dosuđuju prema vrijednosti boda od 2,00 eura, iako je ta vrijednost boda na snagu stupila tek 25. studenog 2023. Smatra neopravdanim trošak sastava podneska tužitelja od 30. travnja 2024. jer njime tužitelj samo izražava svoj zahtjev u euru, što nije bio dužan učiniti, jer je riječ o materijalnom pravu kojeg primjenjuje sud. Trošak pristupa na ročište za objavu nije nužan za vođenje postupka, jer se sve presude objavljuju na e-oglasnoj ploči suda. Osim toga, dosuđen mu je trošak sudske pristojbe na presudu, iako je oslobođen njezinog plaćanja, sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti je i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st 1. u svezi čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11. –pročišćeni tekst i 25/13, dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19), na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer presuda sadrži sve što sukladno navedenoj odredbi mora sadržavati.

6. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upire žalba tuženika, jer je izreka presude razumljiva, u obrazloženju su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati.

7. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud, po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba tuženika iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti dijela odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu od 24. siječnja 2007. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, dio odredbe čl. 1.; dio odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te dio odredbe čl. 9. Ugovora kojim je ugovorena primjena općih akata kreditora " sa svim izmjenama", kao i isplata iznosa od 3. 594,55 eura, s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

9. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio slijedeće:

- da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu broj 528-50-3890009 od 24. siječnja 2007. na iznos od 18.550,67 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da je Ugovor o kreditu sklopljen za kupnju osobnog vozila marke Chevrolet,

- da je u odredbi čl. 2. ugovorena redovna kamata od 5,20 % godišnje kao promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke kao kreditora,

- da je Ugovor sklopljen vezano uz valutnu klauzulu CHF sadržanu u odredbi čl. 1. i 7. Ugovora,

- da je u dijelu odredbe čl. 9. ugovoreno da se na sve što nije regulirano Ugovorom primjenjuju opći akti kreditora " sa svim njihovim izmjenama i dopunama",

- da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit,

- da je tijekom otplate kredita došlo do povećanja anuiteta kako uslijed povećanja prvotno ugovorene kamatne stope na temelju odluka tuženika tako i uslijed povećanja tečaja CHF,

- da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014., pravomoćno utvrđeno da su banke mijenjale kamatne stope bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe,

- da je u tom postupku presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018., pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženik promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,

- da se učinci naprijed navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu protežu i na konkretni Ugovor o kreditu, a učincima koje presude da je vezan sud u ovom slučaju, u smislu odredbe čl. 502.c ZPP i

- da je tužitelj tijekom trajanja Ugovora o kreditu, zbog povećanja tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita te zbog ugovorenih promjenjivih kamatnih stopa preplatio iznos od 3.594,55 eura, koja visina nije bila sporna.

10. Na temelju iznesenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da su sporne odredbe Ugovora o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nepoštene u smislu odredbe čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.; dalje ZZP) koji se primjenjuje na konkretan slučaj te posljedično tome ništetne pa prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te utvrđuje ništetnim dijelove odredbe čl. 2. Ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema Odluci o kamatnim stopama tuženika, dio odredbe čl. 1. i 7. Ugovora vezano uz ugovorenu valutnu klauzulu vezanu za CHF te dio odredbe čl. 9. istog Ugovora kojim je ugovorena primjena općih akata kreditora sa svim izmjenama i dopunama donesenim tijekom trajanja Ugovora.

11. Kao posljedicu ništetnosti tih ugovornih odredbi prvostupanjski sud prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih anuiteta u iznosu od 3.594,55 eura, sa zakonskom zateznom kamatom zaključujući da je tuženik prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) dužan tužitelju vratiti sve iznose koje je naplatio na temelju tih ništetnih odredbi. Pritom prvostupanjski sud vezano uz istaknute zahtjeve za isplatu po osnovi ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi cijeni neosnovanim po tuženiku istaknuti prigovor zastare zaključujući da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu "potrošač" gdje je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2245/17 donesena 20. ožujka 2018, a odluka Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 dana 13. lipnja 2014. a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od pet godina, iz odredbe čl. 225. ZOO.

12. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda. Naime, na ročištu od 9. travnja 2024. sam je tuženik, iako je osporavao pravnu osnovu tužiteljeve tražbine, odustao od saslušanja svjedoka EĐ, kojeg je predložio saslušati na okolnosti pregovaranja tužitelja i tuženika o valutnoj klauzuli za koju će se vezati Ugovor o kreditu, dok je visinu tužbenog zahtjeva učinio nespornom, pa je tužitelj odustao od prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja. (l. s. 111.)

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio nevaljanost dijela odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema Odluci tuženika kao i dijelova odredbi čl. 1. i 7. Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te dijela odredbe čl. 9. kojom je ugovorena primjena svih općih akata kreditora s izmjenama i dopunama tijekom trajanja ugovornog odnosa te je pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe ZZP, uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

14. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

15. Isto tako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u odnosu na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

16. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju vezan učincima presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

17. Naime, odredbom čl. 502.c ZPP koji je bio na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Dakle, ta odredba propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude.

19. S obzirom da se odluka o ništetnosti odredaba spornog potrošačkog Ugovora o kreditu s obzirom na utvrđenja iz kolektivne presude temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tuženik je bio ovlašten utvrditi i dokazivati da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, kao što je Ugovor od 24. siječnja 2007., ipak na drugi način dao odgovarajuću obavijest potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obavijesti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora koje okolnosti tuženik u ovom postupku nije dokazao.

20. Spornim odredbama Ugovora o kreditu od 24. siječnja 2007. način promjene redovne kamatne stope te valutna klauzula ugovoreni su na sadržajno identičan način kao i u onima koje su u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, pri čemu u ovom postupku tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je ponašanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjivosti kamatne stope te valutne klauzule između stranaka bilo drugačije od onog utvrđenog u tom postupku.

21. Nadalje, neosnovano tuženik u žalbi smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u vezi s tijekom zateznih kamata te da se ne može smatrati nepoštenim stjecateljem. Naime, tuženik je kao trgovac, kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu, bio svjestan rizika u odnosu na korisnika kredita kao potrošača ugovarajući kredite u CHF time da potrošače nije upozorio o mogućnosti promjene vrijednosti te valute i promjenjive kamatne stope. S obzirom na izloženo pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tuženiku naloženo isplatiti zakonsku zateznu kamatu od stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, jer je tuženik u smislu odredbe čl. 1115. ZOO nepošteni stjecatelj, pa je obvezan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

22. Odlučujući o trošku postupka prvostupanjski sud je tužitelju pravilno dosudio trošak na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, priznavši mu i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude koje ročište je predviđeno kao procesna radnja na koju se pozivaju stranke i na kojoj se prisutnim strankama uručuje presuda sukladno čl. 335. st. 8. ZPP. O pravu stranke na trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu presude svoje pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br. Rev-1121/2022 od 12. rujna 2023.

23. Isto je tako sud prvog stupnja tužitelju pravilno dosudio trošak prema vrijednosti boda od 2,00 eura, jer je Tbr. 48. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) propisano da se prilikom odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

24. Međutim, osnovano tuženik prigovara da je sud prvog stupnja tužitelju priznao trošak sastava podneska od 30. travnja 2024. u iznosu od 100 bodova. Riječ je o podnesku za koji mu je trebalo priznati trošak sukladno Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odnosno 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife odnosno 25, a ne 100 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, kako je to učinio sud prvog stupnja jer nije riječ o sastavu odgovora na tužbu, prigovoru protiv platnog naloga niti o obrazloženom podnesku u smislu Tbr. 8. toč.1. spomenute Tarife.

25. Tužitelju nije trebalo priznati trošak sudske pristojbe na presudu, jer u spisu nema dokaza da je tužitelj tu pristojbu platio. Osim toga, odredbom čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23) propisano je da su potrošači kao tužitelji u postupcima koji se vode na temelju sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja pristojbi, pa tužitelj i nije u obvezi platiti je.

26. Slijedom iznesenoga trebalo je, po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u toč. I/ i II/ izreke, te djelomično u toč. III/ izreke do iznosa od 1.532,29 eura, odnosno istu presudu djelomično preinačiti u odluci o troškovima postupka u toč. III/ izreke po čl. 373. toč. 3. ZPP i odlučiti kao u toč. II izreke ove drugostupanjske presude.

27. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka, jer je žalbom uspio tek u neznatnom dijelu odluke o troškovima postupka, slijedom čega je odlučeno kao u toč. III izreke ove drugostupanjske presude.

Zadar, 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov