Republika Hrvatska
Gž-664/2022-3
Županijski sud u Šibeniku
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca: Ane Jeleč-Pecirep, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Dubravke Ćurko Ventrić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupaju po punomoći odvjetnici iz OD "Lacković & Rukavina" iz Koprivnice, protiv tuženice: ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Porobija & Porobija" iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tuženice i tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj P-335/2019 od 27. travnja 2022. godine, u sjednici održanoj 10. lipnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se djelomično žalba tuženice kao neosnovana, te se u dijelu pod točkom I. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-335/2019 od 27. travnja 2022. godine.
II. Uvažava se djelomično žalba tuženice, preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 68.103,14 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.
III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se u dijelu pod točkom III. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.184,69 kuna sa pripadajućim kamatama - potvrđuje prvostupanjska presuda.
IV. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe članaka 1., 2., 3., 7. i 23. K) Ugovora o namjenskom kreditu broj 308/05, kreditna partija 7102791427, sklopljenog 21. listopada 2005. godine između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranom odlukom banke (točka I. izreke), naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 68.103,14 kuna na ime preplate s osnova ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 10.184,69 kuna sa pripadajućim kamatama (točka III. izreke). Ujedno je obvezana tuženica nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.259,14 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 27. travnja 2022. godine do isplate (točka IV. izreke).
2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je u dosuđujućem dijelu (točke I., II. i IV. izreke), zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
2.1. Žali se i tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama III. i IV. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba tuženice je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana, dok je žalba tužitelja neosnovana.
Na žalbu tuženice:
5. Neutemeljeno tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba spornog ugovora o kreditu
- zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer u tom dijelu pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni ni proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava i samih tih isprava.
5.1. Nije u pravu tuženica ni kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 201. ZPP, s tvrdnjom da sudužnik DT tužbom nije obuhvaćena, a kao ugovorna strana da je jedinstveni suparničar u smislu odredbe članka 201. ZPP, a ujedno i nužni suparničar, što da predstavlja procesnu smetnju za vođenje postupka u odnosu na tužiteljev tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti.
5.2. Budući da nisu počinjene u žalbi istaknute bitne postupovne povrede, a kako prvostupanjski sud u tom dijelu prvostupanjske presude nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tuženice podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.
6. Nije u pravu žaliteljica ni kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor dana 21. listopada 2005. godine sklopili potrošački kredit u svrhu kupnje stana - Ugovor o namjenskom kreditu broj: 308/05 (dalje: Ugovor), kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 100.860,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 300 mjeseci,
- da je u članku 7. Ugovora određeno da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF,
- da je u članku 2. Ugovora ugovorena redovna kamata od 4,50% godišnje, te je određeno da je kamata promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatnim stopama,
- da je tuženica nakon sklapanja Ugovora višekratno i jednostrano mijenjala visinu kamatne stope, kao i da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu su istovremeno mijenjani (povećani) anuiteti kredita,
- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.
6.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).
7. Žalbeni navodi tuženice da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, na koju se prvostupanjski sud pozvao, ne može primijeniti u konkretnom slučaju nisu osnovani, jer se navedena presuda odnosi na potrošačke ugovore o kreditu, kakav je i sporni ugovor koji su stranke sklopile.
7.1. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je sporni Ugovor - potrošački ugovor, te da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno čl. 502.c ZPP, s tim da pojam naknade štete u smislu odredbe članka 502.a ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, a time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, a što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac u Izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19) proširio učinak odredbe članka 502.a ZPP i na tužbe za isplatu. Tome treba dodati, a u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
8. Zbog svega navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu tuženice djelomično je valjalo odbiti, u dijelu pod točkom I. izreke – kojim su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženice i valutnoj klauzuli u CHF - potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.
9. Međutim, osnovano tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosa od 68.103,14 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Naime, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su stranke dana 23. prosinca 2015. godine sklopile Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a -19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, utvrđen iznos preplate i ugovoren način njezina korištenja, tj. da su stranke u članku 2. toga Dodatka utvrdile da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine, u članku 5. utvrdile ukupni iznos pretplate u iznosu od 1.082,99 kuna, kao i da će se navedeni iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja Dodatka na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos 50 % dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenog u novom otplatnom planu namirivati preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi s tim da za to razdoblje preostalih 50 % iznosa dospjelog anuiteta plaća korisnik kredita.
10.1. Tuženica je pak, tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi) isticala da je tužitelj svojom slobodnom voljom, prihvatio konverziju, te su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom, pa da tužitelj koji je prihvatio konverziju nema pravo na isplatu eventualne razlike između plaćenih iznosa i onih iznosa koje bi platio pod pretpostavkom primjene početno ugovorene kamatne stope i početnog CHF tečaja.
10.2. Iz razloga presude i podataka spisa predmeta, proizlazi da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prvostupanjski sud utvrdio da visina preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatnih stopa visina preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene tečaja CHF od početka vraćanja kredita pa do izračuna konverzije, odnosno, do 30. rujna 2015. godine ukupno iznosi 68.103,14 kuna, te da je u konverziji priznata preplata u iznosu od 1.082,99 kuna odbijena od utvrđene visine pretplate. Nadalje, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi zaključuje da sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer da "konverzijom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana", budući ni temeljem tog Dodatka Ugovoru tužitelju nije vraćeno sve što je preplatio, pa je primjenom članka 1111. stavka 1. ZOO prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 68.103,14 kuna sa pripadajućim kamatama.
11. Po nalaženju ovog suda, izloženo shvaćanje prvostupanjskog suda glede pravnih učinaka konverzije nije ispravno, slijedom kojeg je u tom dijelu pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo – kada je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu.
11.1. Naime, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa – ZID ZPK/25, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku (odluka Ustavnog uda RH broj U-I/3685/20 od 4. travnja 2017. godine) valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, tužitelj se prešutno odrekao svojih tražbina koje bi mu pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu članka 19.c ZID ZPK/15. Pri tomu, valja navesti da je ZID ZPK/15 propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pritom nametnuo tuženici kao vjerovniku obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze imale za cilj i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača. Dakle, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženice (banke) kao trgovca, jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost tužitelja kao potrošača. Ujedno, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc te omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe, a koja ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, dok je sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ovisilo isključivo o volji tužitelja kao potrošača, kojoj je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a banci – tuženici je nametnuta obveza da potrošaču ponudi konverziju u skladu sa ZID ZPK/15.
11.2. Stoga tužitelj, koji je sklopio Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja toga Dodatka, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope (osnovnog) Ugovora o kreditu više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa glavnice, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela ovog suda broj Su-IV-33/2022-21 od 20. prosinca 2022. koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije." Dakle, u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, valja zaključiti da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog Ugovora prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno, zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, s tim, da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.
11.3. Budući je tužitelj u ovoj parnici tužbenim zahtjevom potraživao isplatu razlike po vještaku utvrđene pretplate kredita na temelju ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF po osnovnom Ugovoru o kreditu i iznosa pretplate utvrđene u Dodatku ugovoru o kreditu, sa pripadajućim kamatama, dakle, kako zahtjevom nisu obuhvaćene zatezne kamate na više plaćene iznose koje je tužitelju tuženica uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK/15, to se pravilnom primjenom materijalnog prava – navedenih odredaba ZID ZPK/15 i članaka 1111. i 1115. ZOO – tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 68.103,14 ukazuje neosnovanim.
12. Iz navedenih razloga, jer je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbu tuženice je djelomično valjalo uvažiti, u dijelu pod točkom II. izreke - kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 68.103,14 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama - preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu, te temeljem članka 373. točka 3. ZPP presuditi kao u točki II. izreke.
Na žalbu tužitelja:
13. Nije u pravu tužitelj kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.184,69 kuna sa pripadajućim kamatama, zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer u tom dijelu pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
14. Nije osnovana ni žalba tužitelja zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
14.1. Naime, sud prvog stupnja je, i po nalaženju ovog suda, pravilno postupio kada je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev, a koji se odnosi na pretplatu kredita po osnovi ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi nakon izračuna konverzije, tj. nakon 30. rujna 2015. godine pa sve do 1. svibnja 2019. godine. To je zato, jer su stranke sklopile valjani Dodatak Ugovoru o kreditu, kojim su izmijenjene ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu, a po kojem tužitelj nakon provedene konverzije ispunjava svoje kreditne obveze prema tuženici i koji nije ništetan, pa se pravilnom primjenom materijalnog prava – članaka 1111. i 1115. ZOO, u tom dijelu tužbeni zahtjev ukazuje neosnovan.
15. Žalbeni navodi tužitelja - da "provedenom konverzijom nije izjednačeno pravo tužitelja da ostvari pravo na preplatu na sve obroke kredita na način kako su oni početno ugovoreni u točno fiksiranoj kamatnoj stopi i fiksiranom tečaju CHF na dan sklapanja kredita", pa "tužitelj smatra da ima pravo tražiti isplatu preplate kredita i nakon provedene konverzije" – nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude u žalbom tužitelja pobijanom – odbijajućem dijelu.
16. Stoga je neosnovanu žalbu tužitelja valjalo odbiti, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke - potvrditi prvostupanjsku presudu te presuditi kao u točki III. izreke.
17. Kako je pobijana presuda djelomično preinačena, trebalo je suglasno članku 166. stavak 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka, a jer je parnični uspjeh stranaka podjednak, to je temeljem članka 154. stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki IV. izreke.
U Šibeniku, 10. lipnja 2025. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Ana Jeleč-Pecirep
