Poslovni broj: Us I-1365/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Damiru Klarinu, odvjetniku u Zadru, Špire Brusine 12, protiv tuženika: Ministarstvo hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, koje zastupa opunomoćenik Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Gundulićeva 29a, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: 14 Su-255/2012, radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma, nakon javne rasprave zaključene dana 25. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja zajedno s opunomoćenikom, dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/ll- 562-02/23-01/3589, URBROJ: 522-4/1-1-1-24-7 od dana 16. travnja 2024. II Poništava se rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku, Zadar, KLASA: UP/I-562-01/23- 01/90, URBROJ: 2198-21-01-01/7-23-4 od dana 9. listopada 2023. i predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku Ministarstvu hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, da tužitelju ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00€, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/ll-562-02/23-01/3589, URBROJ: 522-4/1-1-1-24-7 od dana 16. travnja 2024., tužitelj je, u bitnom, naveo da se po navodu Vijeća Č ne spominje prije 2023. godine i da nije povezan sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Samo ranjavanje da nije sporno. Postavlja se pitanje je li liječničko vijeće uopće raspolagalo zdravstvenom dokumentacijom tužitelja i njegovim kartonom, jer se psihičke posljedice stradavanja u ratu (PTSP) spominju: 23. 06. 1996., Psihološki nalaz: Pacijent je na psihologijsku obradu upućen zbog perzistiraiućih psihičkih tegoba. Naime, u postrojbama HV je bio u početnom periodu Domovinskog rata, te doživio intenzivnu traumu... 02. 08. 1996., Psihijatrijski nalaz: U listopadu 1991. doživio tešku psihičku traumu... U panici i smrtnom strahu iskočio... Psihički se dosta teško oporavljao... Iz sna ga sve češće bude proživljene slike sa početka rata... Teško podnosi nove psihičke pritiske... Dijagnoza: Reaktivno depresivno napeto stanje. 24. 03.1997., Psihološki nalaz: iz nalaza se izdvaja da je početkom Domovinskog rata doživio intenzivnu traumu... na njega je otvorena paljba iz vatrenog oružja... Dijagnoza: Anksiozno depresivni poremećaj. 01. 04. 1997., Psihijatrijski nalaz:

Snažan psihički stres, jer je samo "čudom" ostao živ... Praktično dvostrukim psihičkim traumatiziranjem (ratni i civilni traumatizam). San površan uz pojavu slika iz rata, posebno situacije kada je bio ranjen... 24.11.1997., Psihološki nalaz: početkom Domovinskog rata doživio intenzivnu traumu... Dijagnoza: Anksiozno depresivni poremećaj. Uz navedene liječničke nalaze psihijatra i psihologa, liječnička komisija za pregled osoba obuhvaćenih zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata je dana 17. 04. 1997. godine sastavila Zapisnik br. 28/97 u kojem je utvrđeno da tužitelj boluje od PTSP-a koji se uzima kao osnova za priznavanje invaliditeta u visini od 30%, koji uz fizičke ozljede u visini 30% osnove priznavanja invaliditeta ukupno utvrđuju invaliditet od 50%. I u prijavi stradavanja od 20. 11. 1997. da se navodi da je tužitelj doživio teški psihički stres. Naposljetku da je i u psihijatrijskom nalazu od 15. 10. 2019. godine ponovno utvrđeno koje je psihičke traume tužitelj poživio u ratu. Ostaje nejasno kako je moguće da liječničko vijeće u ovom postupku utvrđuje da se PTSP ne spominje prije 2023. godine. Jedino obrazloženje je da uopće nisu gledali raniju liječničku dokumentaciju tužitelja, odnosno da su činjenice u upravnom postupku pogrešno utvrđene. Iz medicinske dokumentacije da proizlazi da se: tužitelj žalio na psihičke probleme uzrokovane ratnim događanjima, psihičke teškoće da su prepoznate kao posljedica ratnog stradavanja, tužitelj da se liječio od psihičkih posljedica ratnog stradavanja, psihičke posljedice u vidu PTSP-a da su bile prepoznate kod tužitelja još 1997. godine u nalazu liječničke komisije. Uz navedeno, da je sva preostala medicinska dokumentacija vezana za fizičke ozljede, sastavljena kod ortopeda, neurologa, kardiologa morala biti na raspolaganju liječničkom vijeću, a i fizičke posljedice da su nastupile između ostalog i kao posljedica stresa. Svakako da stres nije pomogao fizičkom stanju tužitelja. Tužitelj da je, kako proizlazi iz Ratnog puta, više puta nenaoružan ulazio u vojarne i dogovarao predaju pripadnika JNA (uspješno). Nakon toga, da je nenaoružan prilazio neprijateljskim tenkovima i pokušavao dogovoriti predaju (neuspješno). U međuvremenu da je radio na prikupljanju informacija, posredovanju u pregovorima i provođenju mjera sigurnosti, pri čemu da je i bio ranjen, u izrešetanom automobilu, čudom preživio, ali pretrpio fizičke ozljede i snažan psihički stres, ne samo uslijed ranjavanja, već i uslijed ranijih djelovanja na obrani grada. Šokovi i stresovi koje je tužitelj proživio da su utjecali i na njegovo kasnije fizičko zdravlje. Tužitelj da ima smanjen broj otkucaja srca (čak do samo 45 otkucaja u minuti), uz visoki tlak od 180/100. Prema navodima kardiologa, da je takvo stanje izravna posljedica preživljenog stresa. Ta posljedica da se nadalje manifestira kroz sakupljanje tekućina u tijelu, posebno u koljenima, što da otežava kretanje tužitelju. Tu da su nadalje i brojni drugi zdravstveni problemi. Neki od njih da su naravno normalna posljedica životne dobi tužitelja, ali da ne bi smjelo biti sumnje da je proživljeni stres negativno utjecao na cjelokupno zdravlje tužitelja, a prema postojećoj dokumentaciji da ne bi smjelo biti sumnje ni da je stres zadobiven sudjelovanjem u Domovinskom ratu, obzirom na utvrđeni ratni put i situacije u kojima se tužitelj zatekao uzrokovao i ubrzano pogoršavanje fizičkog zdravlja tužitelja, a ne samo PTSP. Tužitelj danas uslijed zdravstvenih problema uzrokovanih ratnim stradavanjem (uz naravno priznavanje zdravstvenog stanja uzrokovanog godinama života) uzima brojne lijekove koji su detaljno navedeni u tužbi. Uistinu, PTSP kao posljedica ratnog stradavanja da ne bi smio biti sporan, već jad je jednom i utvrđen kao takav 1997. godine. Sama činjenica da je pobijano rješenje doneseno na temelju nalaza Žalbenog liječničkog vijeća od dana 4. ožujka 2024., u kojem se navodi da se PTSP spominje tek 2023. i 2024. godine i da nije povezan sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, da je nesumnjivo u suprotnosti sa liječničkom dokumentacijom, koja da stres iz rata i potrebu liječenja spominje još 1997. godine. Slijedom navedenog, da je činjenično stanje u pobijanom rješenju pogrešno utvrđeno te da je pogrešno primijenjen zakon. Obzirom da navedeno rješenje uskraćuje zakonom zajamčena prava tužitelja, da se predlaže da sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika.

2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 25. travnja 2025. opunomoćenik tužitelja naveo je da izlaže i predlaže kao u tužbi. U odnosu na odgovor na tužbu da ističe da je zanimljivo da se tuženik nigdje ne očituje na dostavljenu dokumentaciju psihologa i psihijatra iz 1996. i 1997., koja da dokazuje prisutnost psihičkih tegoba i PTSP-a uzrokovanih ratnim stradanjima. Nije jasno je li komisija imala navedenu dokumentaciju na raspolaganju prilikom izrade nalaza i mišljenja, a po svemu sudeći nije jer im inače ne bi promakla. Tužitelj da smatra da je iz navedene dokumentacije jasna osnovanost njegovog zahtjeva.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom, citirajući odredbe čl. 173. st. 2. i čl. 181. st. 1. Zakona, u bitno, naveo da je u postupku povodom žalbe pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/II- 562-02/23-01/3589, URBROJ: 522-4/5-Ž-24-6 od dana 4. ožujka 2024. U istom da se navodi kako je izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju i ratni put tužitelja, uz osobni pregled te da je utvrđeno da se u medicinskim nalazima ne nalazi pogoršanje po ranijoj ocjeni nakon ozljede, ranjavanja. Bolest PTSP da se spominje u dva nalaza iz 2023. i jednom iz 2024. te da se navedena bolest ne dovodi u uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta. Stoga, da se oštećenje organizma i dalje cijeni s manje od 20% po osnovi kontuzije desnog ramena, lica i desnog koljena. Prigovori tužitelja koji se odnose na postupak vještačenja i utvrđenja, odnosno sadržaj obrazloženja nalaza i mišljenja, da su promašeni. Naime, uvidom u predmetni nalaz i mišljenje Vijeća, odnosno u obrazloženje istog, da je jasno kako je Vijeće temeljem dostavljenih novih medicinskih nalaza, utvrdilo sve činjenice s medicinskog aspekta koje su odlučne za utvrđivanje visine postotka oštećenja, odnosno činjenice je li bolest PTSP uzročno-posljedično povezana sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Medicinska dokumentacija, da predstavlja činjenični supstrat na temelju kojega vještaci daju nalaz i mišljenje. Dakle, da se činjenice koje se tiču postojanja ili nepostojanja uzročno posljedične veze između utvrđenih bolesti i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje na temelju vještačenja. U postupku vještačenja tužitelja da je pregledana sva medicinska dokumentacija iz spisa predmeta i tužitelj osobno te da je temeljem navedenog donesen predmetni nalaz i mišljenje Vijeća. Stoga, da je neutemeljen prigovor tužitelja da tijelo vještačenja nije raspolagalo potpunom medicinskom dokumentacijom, budući da postoji distinkcija između psihičkih problema i teškoća od dijagnosticiranog PTSP-a, a za kojeg je iz medicinske dokumentacije/nalaza vidljivo da se pojavljuje u 2023. i za koji je podnesen zahtjev za priznanje statusa HRVI iz Domovinskog rata. Imajući u vidu činjenicu da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, u kojem sudjeluju liječnici specijalisti, da smatram kako je nalaz i mišljenje sačinjen u smislu članka 7., 8.. 15., 19. i 23. Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 118/2021) te je isti prihvaćen kao temelj donošenja pobijanog rješenja Prema tome, da tužbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari niti dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja tuženika od dana 16. travnja 2024., radi čega se predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Opunomoćenik tuženika Županijsko državno odvjetništvo u Splitu u podnesku od dana 2. kolovoza 2024., u bitnom, iznosi identične navode koje je iznio tuženik u odgovoru na tužbu

5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/ll- 562-02/23-01/3589, URBROJ: 522-4/1-1-1-24-7 od dana 16. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku, Zadar, KLASA: UP/I-562- 01/23-01/90, URBROJ: 2198-21-01-01/7-23-4 od dana 9. listopada 2023., a kojim rješenjem je ČI, ovdje tužitelj, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, odbijen sa zahtjevom za utvrđivanjem novog postotka oštećenja organizma uslijed ranjavanja lica, desnog koljena i ramena te priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata temeljem nove bolesti PTSP.

6. Izvedeni su dokazi uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

7. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Odredbom članka 12. stavkom 1. toč. c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR-a), propisano je daje hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

11. Člankom 173. stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.

12. Sukladno točki 238. Liste postotaka oštećenja organizma-Liste I koja je sastavni dio Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 118/21, dalje: Pravilnik) psihički poremećaji vezani uz ratnu traumu (posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP) ako se utvrdi da prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja te ukoliko se tijekom ocjene oštećenja organizma isključe druga traumatska iskustva osim onih zadobivenih za vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Kod odgođenog PTSP, koji se pojavio nakon 6 mjeseci ili kasnije od prestanka sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, visina postotka ocjene oštećenja organizma ovisi o kontinuitetu i primjerenosti liječenja uz protokol sukladan medicinskoj znanosti: a) lakog stupnja manje od 20%, b) srednjeg stupnja 20 do 30%, c) teškog stupnja 30 do 40%, d) teškog stupnja s komorbiditetom (psihički i psihosomatski) 30 do 40% privremeno do 3 godine, a nakon toga trajno.

13. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/ll-562-02/23-01/3589 utvrđeno je: da je tužitelj dana 22. veljače 2023. podnio zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma temeljem ranjavanja - lijevo oko, lice, desno koljeno i rame, i priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida temeljem bolesti PTSP; da je rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata u Zagrebu, KLASA: 562-02/98-01/895, URBROJ: 519-01-98-2 od dana 2. ožujka 1998. od 2. ožujka 1998., kojim je tužitelju odbijen zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata temeljem ranjavanja, budući da je temeljem odredbe čl. 181. i 182. Zakona, utvrđen postotak oštećenja organizma uslijed ranjavanja manji od dvadeset posto, odnosno radi neispunjavanja uvjeta iz čl. 12. st. 1. toč. a) Zakona; da je prvostupanjsko vijeće donijelo Nalaz i mišljenje o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja Iz Domovinskog rata KLASA: 562-02/23-01/1768, URBROJ: 522-4/5-ST-23-4 od dana 28. rujna 2023., utvrdilo da nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja temeljem ranjavanja - ocijenjen sa manje od 20% te da je utvrdilo da postoje bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma – PTSP; da je temeljem navedenog doneseno prvostupanjsko upravno rješenje; da je žalbeno vijeće, nakon neposrednog pregleda tužitelja, svojim nalazom i mišljenjem KLASA: UP/II-562-02/23-01/358, URBROJ: 522-4/5-Ž-24-6 od dana 4. ožujka 2024. utvrdilo da kod tužitelja nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja s osnove ranjavanja u odnosu na raniju ocjenu koja iznosi manje od 20% prema nalazu i mišljenju DLK od dana 26. veljače 1998., bolest PTSP da je cijenjena pod točkom 3. nalaza kao bolest koja se ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma, uz obrazloženje da se ista ne može povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Bolest PTSP koja se spominje u dva nalaza iz 2023. i jednom iz 2024. da nisu povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Oštećenje organizma da ostaje po Nalazu i mišljenju DLK od dana 26. veljače 1998. kada je ocijenjen s manje od 20% radi kontuzije desnog ramana, lica i desnog koljena koje je tužitelj zadobio dana 6. listopada 1991.

14. Međutim, tužitelj je tijekom ovog upravnog spora dostavio medicinsku dokumentaciju za koju navodi da datira iz vremena njegovog ranjavanja te da se iz iste jasno može utvrditi da se u njegovom slučaju radi o bolesti PTSP koja se razvila kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu te kao posljedica njegovog ranjavanja, a što se manifestiralo odmah nakon ranjavanja, što se i ovom Sudu ukazuje u cijelosti životnim i logičnim. Navode tuženika, iznesene u odgovoru na tužbu, kako se u ranijim nalazima izričito ne spominje bolest PTSP, ovaj Sud ne može prihvatiti valjanim argumentima iz razloga što psihička bolest ne mora biti odmah nazvana PTSP-om da bi se o njemu zaista u naravi i radilo. Osim toga, o navedenom nema niti riječi u obrazloženju osporenog rješenja pa, sukladno ustaljenoj upravnosudskoj praksi, tuženik manjkavost istog ne može nadomjestiti dajući očitovanja u odgovoru na tužbu.

15. Stoga, a budući da osporeno rješenje, kao i prvostupanjsko upravno rješenje, već iz navedenih razloga nije zakonito valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci presude pod točkama I i II.

16. U ponovnom postupku prvostupanjsko upravno tijelo je dužno pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje na način da pregleda medicinsku dokumentaciju psihologa i psihijatra iz 1996. i 1997. kao i zdravstveni karton tužitelja te da na nedvojben način, putem specijalista psihijatra, utvrdi jesu li tužiteljevi psihički problemi već i u to vrijeme predstavljali, kasnije jasno utvrđenu, dijagnozu PTSP-a, a nakon toga da pravilnom primjenom materijalnog prava, ponovno odluči o tužiteljevom zahtjevu, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

17. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužitelju priznat trošak na ime sastava tužbe i zastupanja na ročištu održanom kod ovog Suda dana 25. travnja 2025. od po 500 bodova za svaku radnju, ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00€, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1.

ZUS-a, riješeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 10. lipnja 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 148. st. 5. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja Damiru Klarinu, odvjetniku u Zadru, Špire Brusine 12

- tuženiku Ministarstvu hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1 uz spis tuženog tijela KLASA: UP/ll-562-02/23-01/3589

- opunomoćeniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a

- u spis