Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž 3356/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Biliću-Prciću, odvjetniku iz Zagreba, protiv prvo tuženika FK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku iz Zagreba i drugo tuženika MK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi prvo tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10713/2021- 120 od 20. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvo tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10713/2021-120 od 20. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvo tuženika za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke ugovor o zajmu sklopljen 13. travnja 2011. između HK kao zajmodavca i drugo tuženika ZKS kao zajmoprimca, koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Parlova iz Zagreba, Ozaljska 21, pod poslovnim brojem OV-6776/11 dana 13. travnja 2011. ( točka I izreke). Pod točkom II. izreke naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.051,28 €, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude ( cjelokupna točka I/ izreke te točka II/ u dijelu u kojem se odluka o parničnim troškovima odnosi na prvo tuženika ) pravodobno se žali prvo tuženik, sadržano ukazujući na bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava propisane odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači te odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezivanje tužitelja na plaćanje troška prvo tuženiku. Traži i trošak žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

5. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 6. ZPP u vezi čl. 220. ZPP-a, na koju sadržajno u pogledu izvođenja dokaza ukazuje prvo tuženik, jer je stranci bilo omogućeno raspravljati pred sudom budući je tužitelj mogao u podnescima i na ročištu iznositi svoje navode i tvrdnje pri čemu valja navesti da prema odredbi čl. 220. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o zajmu ovjerenog kod javnog bilježnika Ivana Parlova iz Zagreba, Ozaljska 21, pod poslovnim brojem OV-6776/11 dana 13. travnja 2011.. Tužitelj takav tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je riječ o lihvarskom i prividnom ugovoru.

7. U odnosu na drugo tuženika valja ukazati kako u postupku nije sporno da je riječ o ocu tužitelja, pri čemu je iz sudu dostupnih podataka službene evidencije ( JRO MUP RH ) vidljivo da je MK istovjetan ZKS. Stoga je prvostupanjski pravilno u uvodu odluke kao pasivno legitimiranu osobu naveo MK, dok je izrekom utvrdio ništetnost ugovora o zajmu u odnosu na ZKS obzirom da je sporni ugovor o zajmu od 17. svibnja 2010. drugo tuženik sklopio pod tim prezimenom.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su prednik prvo tuženika pokojni HK kao zajmodavac i drugo tuženik kao zajmoprimac, zaključili 17. svibnja 2010., ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine na iznos od 15.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama s rokom vraćanja do 17. srpnja 2010. bez kamata sa prijenosom vlasništva nekretnine upisane u [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi trosoban stan u [adresa] površine 78,16 čm, koji ugovor je ovjeren pod brojem OV-9511/10 te je podnesen prijedlog za uknjižbu pod brojem Z-33557/10 5. srpnja 2010. i uknjiženo pravo vlasništva u korist prednika prvo tuženika,

- da je 24. rujna 2010. pod brojem Z-45418/10 na temelju Potvrde od 23. rujna 2010. brisana zabilježba da je prijenos prava vlasništva na prednika prvo tuženika izvršen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 15.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama,

- da je 1. ožujka 2011. punomoćnik prednika prvo tuženika, odvjetnik Zvonimir Raić, primio od drugo tuženika u ime i za račun prednika prvo tuženika, iznos od 20.000,00 eura o čemu je izdao potvrdu,

- da je 9. ožujka 2011. pod brojem ovjere OV-4133/11 zaključen između drugo tuženika kao kupca i prednika prvo tuženika kao prodavatelja Ugovor o kupoprodaji nekretnine predmet kojega je bila nekretnina upisana u [broj poduloška] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi trosobni stan u [adresa] površine 78,16 čm i to za kupoprodajnu cijenu od 15.000,00 EUR, primitak koje je prodavatelj potvrdio potpisom ugovora,

- da istoga dana 9. ožujka 2011. pod brojem ovjere OV-4139/11 između drugo tuženika kao zajmoprimca i prednika prvo tuženika kao zajmodavca zaključen novi Ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine u iznosu od 13.000,00 EUR s rokom vraćanja do 01.05.2011. bez kamata te s prijenosom vlasništva nekretnine, u naravi trosobnog stan u [adresa],

- da je 9. ožujka 2011. pod brojem Z-12114/11 provedena uknjižba prava vlasništva na navedenoj nekretnini na ime drugo tuženika temeljem kupoprodajnog ugovora od 09.03.2011. te je istoga dana provedena uknjižba prava vlasništva pod brojem Z- 12115/11 na ime prednika prvo tuženika temeljem Ugovora o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva od 09.03.2011., a radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 13.000,00 EUR,

- da je 13. travnja 2011. pod brojem Z-19206/11 uknjiženo brisanje prava vlasništva u korist prednika prvo tuženika i brisana je zabilježba upisana pod Z-12115/11, a pod istim brojem je ponovno uknjiženo pravo vlasništva na ime drugo tuženika,

- da je istoga dana 13. travnja 2011. zaključen i ovjeren pod brojem OV-6776/11 još jedan Ugovor o zajmu između prednika prvo tuženika kao zajmodavca i drugo tuženika kao zajmoprimca na iznos od 17.000,00 EUR s rokom vraćanja do 15.06.2011. bez kamata, a istim ugovorom ustanovljeno je založno pravo (hipoteka) radi osiguranja povrata zajma na nekretnini upisanoj u [broj poduloška] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi trosobnom stanu u [adresa],

- da je 13. travnja 2011. pod brojem Z-19208/11 uknjiženo založno pravo u iznosu od 17.000,00 EUR na temelju Ugovora o zajmu od 13.04.2011. na nekretnini upisanoj u [broj poduloška] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi trosobni stan u [adresa] površine 78,16 čm,

- da je 15.04.2011. pod brojem Z-19756/11 tužitelj uknjižen kao vlasnik nekretnina upisanih u [broj poduloška] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi trosobni stan u [adresa] površine 78,16 čm, temeljem Ugovora o darovanju zaključenog 28.05.2008,

- da je protiv prednika prvo tuženika bio je u tijeku kazneni postupak radi kaznenog djela protiv imovine (lihvarski ugovor) opisan u članku 233. stavku 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka USRH broj:

U-I-241/2000, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka USRH broj: U-I-2566/2003 i dr., 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11. - odluka USRH broj: U-I-1162/2008 i 143/12. - članak 36. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji; u daljnjem tekstu: KZ/97), te kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavaka 1. i 2. KZ-a/97 i to na štetu više oštećenika,

- da je prednik prvo tuženika osuđen presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: 32 Ko-1895/13-504 od 10. srpnja 2017., ali u inkriminaciju djela nije ušao opis radnji koje su predmet ovog postupka,

- da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Kž-898/17 od 21. kolovoza 2018. obustavljen kazneni postupak protiv prednika prvo tuženika jer je isti preminuo **.**.2018.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da Ugovor o zajmu sklopljen 13. travnja 2011. između prednika prvo tuženika HK kao zajmodavca i drugo tuženika kao zajmoprimca ispunjava pretpostavke zelenaškog ugovora u smislu odredbe čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO), a kako posljedica takvog utvrđenja dovodi do ništavosti, to je usvojen tužbeni zahtjev.

10. Navedeno utvrđenje prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud.

11. Sukladno odredbi čl. 329. st. 1. ZOO ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao, ili se obvezao dati ili učiniti.

12. Za ocjenu da li je ugovor zelenaški odnosno lihvarski, nužno je kumulativno ispunjenje tri uvjeta, a kako pravilno ukazuje i prvostupanjski sud ( točka 26. obrazloženja).

13. Prvi uvjet predstavlja postojanje očitog nerazmjera između onoga što zelenaš ugovara u svoju korist i onog što po ugovoru daje. Drugi uvjet čini utvrđenje prema kojemu se zelenaš koristio stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću. Treći i posljednji uvjet polazi od pretpostavke postojanja namjere usmjerene radi ostvarivanja koristi.

14. Prvostupanjski sud je u sklopu provedenog postupka, pozivajući se na provedene dokaze, dostatno i razumljivo ukazao na utvrđenje prema kojem su ispunjene sve navedene zakonske pretpostavke.

15. Postojanje nerazmjera između onoga što je prednik prvo tuženika ugovorio ugovorom o zajmu od 13. travnja 2011. i onoga što je po ugovoru dao, proizlazi iz utvrđenja da iznos zajma od 17.000,00 Eura stvarno i faktično nije predan drugo tuženiku, već je predmetni ugovor posljedica višestrukih ugovornih odnosa između prednika prvo tuženika i drugo tuženika, a koji su pobliže opisani pod točkom 8. ovog obrazloženja i koji polaze od prvotnog ugovornog odnosa u vidu ugovora o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini od 17. svibnja 2010..

16. Ugovor o zajmu od 17. svibnja 2010. je glasio na iznos od 15.000,00 eura, te je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da drugo tuženik stvarno nije primio taj već manji novčani iznos, a nakon što je protekao rok za povrat u listopadu 2010. i nakon što je prednik prvo tuženika rekao da je dug narastao na 30.000,00 eura, drugo tuženik je u pratnji tužitelja donio u odvjetnički ured Zvonimira Raića iznos od 20.000,00 eura za što je dobio potvrdu.

17. Prvostupanjskim postupkom je potom, temeljem iskaza tužitelja i drugo tuženika kojim je priklonio sud vjeru obrazlažući razloge za isto ( toč. 22. obrazloženja ), utvrdio da naknadna ugovaranja u oblikuk ugovora o zajmu broj OV-4139/11 od 9. ožujka 2011. te ugovora o zajmu od 13. travnja 2011. ovjerenog pod brojem OV- 6776/11 ( koji je predmetom ovog postupka ) zaključenog na iznos od 17.000,00 EUR, nisu popraćeni stvarnim isplatama i predajom novčanog iznosa na ime ugovorenog zajma, već je bila riječ o fiktivnom ugovaranju koje je dovelo do očiglednog nerazmjera između onoga što je prednik prvo tuženika u svoju korist ugovorio i onoga što je stvarno dao. U tom smislu nisu pravilni niti osnovani navodi žalbe da je prvostupanjski sud propustio navesti kojoj osobi vjeruje u pogledu fiktivnih uplata, budući da je sud takvu činjenicu obrazložio u točkama 22. do 24. obrazloženja.

18. U odnosu na drugu zakonsku pretpostavku, prvostupanjski sud je temeljem provedenog postupka utvrdio da je drugo tuženik u spornom periodu bio u teškom materijalnom stanju obilježenom dugovanjima u sklopu kojih se počeo zaduživati kod rodbine i prijatelja, da bi se potom obratio predniku prvo tuženika.

19. Iako prvo tuženik u sklopu žalbenih navoda pravilno ukazuje da obustavljanje kaznenog postupka protiv prednika prvo tuženika ( pri čemu je i prije toga DORH odustao od inkriminacije koja se odnosila na drugo tuženika), isključuje postojanje pravomoćne presude kaznenog suda kojom bi sud u parničnom postupku bio vezan u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti ( čl. 12. st. 3. ZPP-a), navedeno ne isključuje mogućnost prvostupanjskog suda da analizom svih provedenih dokaza, cijeni i činjenicu da je protiv prednika prvo tuženika vođen kazneni postupak radi počinjenja kaznenih djela protiv većeg broja oštećenika, nakon čega je i nepravomoćno osuđen temeljem čl. 233. stavku 2. i 224. st. 1. i 2.. KZ/97, da bi potom uslijed nastupa činjenice smrti rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Kž-898/17 od 21. kolovoza 2018., protiv njega bio obustavljen kazneni postupak.

20. Prema tome, iako temeljem čl. 12. st. 3. ZPP-a ne egzistira pravomoćna presuda kaznenog suda kojom bi sud u građanskom postupku bio vezan, prvostupanjski sud nije isključen od mogućnosti ukazivanja na činjenicu da je činjenični supstrat kaznenog postupka koji je vođen protiv prednika prvo tuženika, polazio od modela postupanja na štetu većeg broja oštećenika ( sklapanja ugovora o zajmu na kratak rok uz predaju manjih iznosa od stvarno ugovorenih te ugovaranje sredstva osiguranja vezanih za nekretnine dužnika), a koji je ovim postupkom u tom obliku utvrđen u odnosu na drugo tuženika.

21. Takva utvrđenja u konačnici sa ostalim provedenim dokazima, upućuju i na ostvarivanje treće pretpostavke u vidu namjere prednika prvo tuženika koja je bila usmjerena na ostvarivanje koristi, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da ugovor o zajmu od 13. travnja 2011. predstavlja lihvarski odnosno zelenaški ugovor u smislu čl. 329. st. 1. ZOO-a.

22. U tom smislu nisu osnovani niti pravilni navodi prvo tuženika o navodnom grubom, nedopustivom i nezakonitom etiketiranju njegova prednika kao kamatara.

23. Naime, kako je u postupku utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 329. st. 1. ZOO-a, proizlazi da je upravo prednik prvo tuženika, koristeći se teškim materijalnim stanjem drugo tuženika i njegovom lakomislenošću, sklopio ugovor radi ostvarivanja svoje koristi, što je dovelo do postojanja očitog nerazmjera između onoga što je ugovorio u svoju korist i onog što je ugovorom dao, slijedom čega obrazloženje prvostupanjskog suda kojim se ukazuje na ispunjavanje propisanih zakonskih pretpostavki, ne dovodi do etiketiranja određene osobe već opisuje i kvalificira stvarno utvrđeno postupanje prednika prvo tuženika u okviru čl. 329. st. 1. ZOO-a.

24. Niti žalbeni navodi prvo tuženika glede pogrešne primjenu procesnih pravila u okviru dokaznog postupka, koji sadržajno ukazuju na povredu čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a u vezi čl. čl. 220. st. 2. ZPP-a, nisu osnovani.

25. Naime, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2697/2021 od 9. prosinca 2021. su ukinute ranije donesene odluke drugostupanjskog i prvostupanjskog suda, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak temeljem čl. 73. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 99/1999. i 29/2002 ). Odredbom čl. 31. navedenog Zakona je propisano da su odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezatne, dok je čl. 34. propisano da Ustavni sud u postupku podredno smisleno primjenjuje odredbe odgovarajućih postupovnih zakona Republike Hrvatske.

26. Nadalje, odredbom čl. 377. ZPP-a je propisano da je prvostupanjski sud dužan provesti glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka. Navedena odredba je unesena čl. 66. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/2019 ) te se ista temeljem prijelazne odredbe čl. 117. st. 2. navedenog Zakona, primjenjuje kao iznimka na sve postupke u tijeku.

27. Stoga je prvostupanjski sud pravilno u ponovljenom postupku raspravnim rješenjima donesenim na ročištu 8. studenog 2023. i 8. svibnja 2024. odlučio o dokaznim prijedlozima prvo tuženika te odbio iste, pri čemu je naknadno u obrazloženju pobijane odluke ( točka 44. ) iznio jasne i dostatne razloge takvog odbijanja, koje prihvaća kao pravilne i ovaj drugostupanjski sud.

28. Pri tome valja ukazati da je temeljem odredbe čl. 10. st. 1. ZPP-a sud obvezan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, a temeljem čl. 8. ZPP-a isti odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio nakon što je temeljem odredbe čl. 304. ZPP-a zaključio da je predmet u dovoljnoj mjeri raspravljen za donošenje odluke o glavnoj stvari.

29. Stoga je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, kada je tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti.

30. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini (čl. 155. ZPP) koju prvo tuženik nije posebno osporavao.

31. Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, to je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

32. Kako prvo tuženik nije uspio sa žalbom to istom nije dosuđen zatraženi trošak sastava žalbe (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić