Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-6/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog KĐ i dr. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj KO-DO-598/2022 od 9. listopada 2023., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj K- 499/2022 od 6. lipnja 2023., nakon održane rasprave 10. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenika županijskog državnog odvjetnika Ivice Ovčara, 1. okrivljenog KĐ, 2. okrivljenog OĐ, z. braniteljice 1. okrivljenika - odvjetnice Inge Slijepčević i branitelja 2. okrivljenika - odvjetnika Andreja Korljana
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da,
1. okrivljeni KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin JĐ i K rođ. O, rođen **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, zlatar, vlasnik sezonskog obrta, oženjen, otac dvoje djece, kazneno neosuđivan
2. okrivljeni OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin JĐ i K rođ. O, rođen **.**.1968. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, trgovac, nezaposlen, živi od gradske naknade za treće dijete, oženjen, otac troje djece, kazneno neosuđivan
k r i v i s u
što su
dana 9./10. rujna 2010., u vremenu između 23,00 i 01,00 sati, u Biogradu na Moru, na [adresa], nakon verbalnog sukoba sa ŽĐ oko zaplitanja udica kojima su lovili ribe, prišli brodu s kojeg je lovio ribu, nakon čega je on izašao na obalu, te da bi ga tijekom verbalnog sukoba zajedno u više navrata udarili rukama po glavi, te točno neutvrđenim predmetom po nogama, iako svjesni da ga time mogu teško tjelesno ozlijediti i pristajući na tu mogućnost, uslijed kojih udaraca da je IĐ zadobio tjelesne ozljede u vidu razderotine s nagnječenjem gornje i donje usne usta, krvnog podlijeva lijeve očne regije, te razderotinu s nagnječenjem lijeve potkoljenice, a potom da bi uslijed stanja stresa uzrokovanog takvim fizičkim napadom na njega, koje je dovelo do povećanja krvnog tlaka, zadobio i osobito tešku tjelesnu ozljedu u vidu unutar moždanog krvarenja i krvarenja mekih moždanih ovojnica, koje ozljede su dovele do daljnjeg teškog oštećenja organizma u vidu oduzetosti desne strane tijela, smetnje govora, krvarenja čira dvanaesnika i tromboze duboke vene desne noge,
dakle, drugoga tjelesno ozlijedili i narušili mu zdravlje tako teško da je zbog toga doveden u opasnost život ozlijeđenog i u znatnoj mjeri mu je oslabljen koji važan dio njegova tijela,
čime su počinili kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu, opisano i kažnjivo po članku 99. stavak 2. KZ/97.
pa se, na temelju članka 99. stavak 2. KZ/97, 1. okrivljeni KĐ i 2. okrivljeni OĐ osuđuju na
KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 10 (DESET) MJESECI - svaki
Na temelju članka 67. KZ/97 1. okrivljenom KĐ i 2. okrivljenom OĐ izriče se
UVJETNA OSUDA
te se određuje da kazna zatvora na koju su 1. okrivljeni KĐ i 2. okrivljeni OĐ osuđeni neće izvršiti ako okrivljenici u roku 3 (tri) godine ne počine novo kazneno djelo.
Na temelju članka 158. stavka 1. ZKP oštećeni IĐ se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.
Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP 1. okrivljeni KĐ i 2. okrivljeni OĐ dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka i to 1. okrivljeni KĐ u iznosu 333,80 eura (tristotridesettrieuraosamdesetcenti), a 2. okrivljeni OĐ u iznosu 864,69 eura (osamstošezdesetčetirieurašezdesetdevetcenti) te su oba okrivljenika dužni naknaditi paušalni iznos sudu od 500,00 eura (petstoeura) – svaki, u roku 15 dana od pravomoćnosti pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, broj K-499/2022 od 6. lipnja 2023., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP), 1. okrivljeni KĐ i 2. okrivljeni OĐ oslobođeni su od optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po članka 99. stavak 2. KZ/97. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. točka 1. do 5. ZKP padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11 ZKP, povrede Kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. ZKP te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP te je predložilo da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu podnio je 2. okrivljeni OĐ po branitelju Andreju Korljanu, odvjetniku iz Zadra, u kojem je predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i da se potvrdi presuda prvostupanjskog suda.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Na sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj 4. ožujka 2025. vijeće je utvrdilo da je žalba državnog odvjetnika iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osnovana jer je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da ne postoji uzročna veza između radnji 1. okrivljenog KĐ i 2. okrivljenog OĐ i teške tjelesne ozljede oštećenog IĐ, a kako je prvostupanjska presuda već bila ukinuta i kako postoji zabrana dvostrukog ukidanja u smislu članka 484.a stavak 1. ZKP, to je prema članku 484.a stavak 2. ZKP ovaj drugostupanjski sud zakazao i proveo raspravu te donio presudu.
6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
7. Imajući na umu da je 1. siječnja 2013. stupio na snagu novi Kazneni zakon (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18. 126/19, 84/2021,114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), ovaj drugostupanjski sud je sukladno članku 3. stavak 3. KZ/11 ispitao postojanje pravog kontinuiteta te je utvrdio da postoji pravni kontinuitet između članka 99. stavak 2. KZ/97 i članka 119. stavak 1. KZ/11 jer se prema zakonskom opisu u bitnome radi o istim kaznenim djelima, tako da se u ovom konkretnom slučaju činjenični opis može podvesti pod biće kaznenog djela iz članka 119. stavak 1. KZ/11. S obzirom da je za kazneno djelo iz članka 99. stavak 2. KZ/97 zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do osam godina, a za kazneno djelo iz članka 119. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora od jedne do pet godina, ovaj je sud sukladno članku 3. stavak 1. KZ/11 primijenio KZ/97.
8. Drugostupanjski sud je tijekom rasprave ispitao 1. okrivljenog KĐ i 2. okrivljenog OĐ i uz suglasnost stranaka pročitani su dokazi koje je proveo prvostupanjski sud, pa su pročitani iskazi svjedoka IĐ (list 44 i 91- 92), AĐ (list 45 i 120-121), PĐ (list 121) nalaz i mišljenje vještaka dr. Roberta Karla i dopune istog (list 31-36, 98-102 te s rasprave 29.9.2014.) te liječnički nalaz za oštećenika (list 12), otpusno pismo za oštećenika (list 13-14), nalaz od 27. siječnja 2011. za oštećenika (list 15), liječnička prijavnica za oštećenika (list 18-20), potvrda o visini dohotka za OĐ (list 71-73), potvrda o visini dohotka za KĐ (l.ist 74-77), preslika kartona pacijenta ĆĐ (list 103- 118), podnesak oštećenika (list 124), smrtni list za svjedoka MĐ (list 147), liječnička dokumentacija za okrivljenike, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Antonia Alujevića (list 186), psihijatrijsko vještačenje 2. okrivljenika OĐ od 29. studenog 2021. (list 343-364), nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Josipa Škavića od 19. lipnja 2016. (list 235 do 239) i kao zadnji dokaz izvod iz kaznene evidencije za okrivljenike.
8.1. Sud je, na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP, odbio dokazni prijedlog zamjenika ŽDO za ispitivanjem vještaka dr. Roberta Karla i dr. JĐ radi međusobnog usklađenja njihovih nalaza i mišljenja jer vidljive manifestacije zdravstvenog stanja oštećenika nisu odlučne činjenice u ovom kaznenom postupku niti je u tom dijelu iskaz vještaka dr. Josipa Škavića suprotan nalazu i mišljenju vještaka dr. Roberta Karla.
9. Iako državni odvjetnik uvodno u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP i povrede Kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. ZKP, on te žalbene osnove uopće nije obrazložio nego isključivo osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nema uzročne veze između radnji okrivljenika i nastale posljedice kod oštećenika.
10. Iz provedenog dokaznog postupka, posebice iskaza oštećenog IĐ, svjedoka AĐ, ali i obrane okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je u noći 9./10. rujna 2010., u vremenu između 23,00 i 01,00 sati, u Biogradu na Moru, na [adresa], došlo do verbalnog sukoba 1. okrivljenog KĐ i 2. okrivljenog OĐ sa oštećenim ŽĐ, a potom je između njih došlo i do fizičkog sukoba u kojem je oštećeni IĐ zadobio tjelesne ozljede u vidu razderotine s nagnječenjem gornje i donje usne usta, krvni podlijev lijeve očne regije, razderotina s nagnječenjem lijeve potkoljenice što proizlazi iz medicinske dokumentacije, ali i iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Roberta Karla. Nastavno, iz nalaza i mišljenja dr. Roberta Karla proizlazi da je kod oštećenika, uslijed stanja stresa uzrokovanog takvim fizičkim napadom na njega, došlo do povećanja krvnog tlaka te je oštećeni IĐ zadobio i osobito tešku tjelesnu ozljedu u vidu unutar moždanog krvarenja i krvarenja mekih moždanih ovojnica, koje ozljede su dovele do daljnjeg teškog oštećenja organizma u vidu oduzetosti desne strane tijela, smetnje govora, krvarenja čira dvanaesnika i tromboze duboke vene desne noge. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Roberta Karla proizlazi da je teška tjelesna ozljeda oštećenog IĐ direktno povezana s incidentom u kojem su 1. okrivljeni KĐ i 2. okrivljeni OĐ udarali oštećenog IĐ i nanijeli mu tjelesne ozljede te doveli njegov organizam u stanje stresa što je bio „okidač krvarenju u mozgu“ jer je moždano krvarenje nastalo unutar sat vremena od incidenta u kojem je oštećeni zadobio ozlijede lica i potkoljenice, pri čemu udarac u glavu nije neposredno izazvao krvarenje u mozgu. Moždano krvarenje posredno je uzrokovano akutnim stresom od pretrpljenog napada i zdravstvenim poteškoćama koje je oštećeni IĐ imao prije događaja (velika sklonost povišenom tlaku, neliječena hipertenzija, dijabetes koji je mogao dovesti do određenog stupnja arterioskleroze krvnih žila čime su bile podložne pucanju stjenke kod povećanog krvnog tlaka). Dakle, moždano krvarenje kod oštećenika posljedica dva faktora - stresa zbog fizičkog napada i od ranije narušenog zdravstvenog stanja oštećenika, a što je sve posljedično dovelo do teškog narušenja zdravlja oštećenika jer je doveden u opasnost život oštećenika i u znatnoj mjeri mu je oslabljen koji važan dio njegova tijela. Prema teoriji ekvivalencije, kada je s radnjama počinitelja istodobno djelovao i neki drugi uzrok (u konkretnom slučaju od ranije narušeno zdravstveno stanje oštećenika), taj drugi uzrok ne isključuje uzročnost počiniteljevih radnji, dakle, u posljedičnoj vezi su sve one radnje koje su pridonijele nastupu posljedice. Sve te radnje su sa kaznenopravnog stajališta jednako vrijedne te nije nužno da pojedina radnja bude isključivim uzrokom posljedice, dovoljno je da su i radnje počinitelja bile jedan od uzroka štetne posljedice, a pitanje vrednovanja i kvantificiranja suuzroka nije relevantno jer su svi uzroci u kaznenopravnom smislu jednako značajni (ekvivalentni). Stoga je ostvarena uzročno-posljedična veza između napada 1. okrivljenog UĐ i 2. okrivljenog OĐ na oštećenog IĐ i nastupa teške tjelesne povrede kod istog. Utvrđeno postupanje 1. okrivljenog KĐ i 2. okrivljenog OĐ u odnosu na proizašlu posljedicu (tešku tjelesnu ozljedu u vidu teškog narušenja zdravlja oštećenika, kojim je doveden u opasnost život oštećenika i u znatnoj mjeri mu je oslabljen koji važan dio njegova tijela), može se prepisati neizravnoj namjeri oba okrivljenika jer su 1. okrivljeni KĐ i 2. okrivljeni OĐ osobe srednje životne dobi, oni imaju određeno životno iskustvo i znaju da istovremeni napad dvije osobe na oštećenika koji je bio sam, u noćnim satima, na moru, može kod oštećenika, osim tjelesnih ozljeda, prouzročiti veliki strah i stres pri čemu takav akutni stres može izazvati povećanje krvnog tlaka što može imati za posljedicu i moždani udar, ali unatoč tome što su bili svjesni visokog rizika da njihova radnja može prouzročiti posljedicu u vidu nastupa teških tjelesnih ozljeda oni su svejedno napali oštećenika. Svijest o mogućnosti nastupa takve posljedice nije utjecala na okrivljenike da odustanu od napada čime su iskazali htjenje da prihvate posljedicu koja je u konkretnom slučaju i nastupila jer je stres prouzročen njihovim napadom kod oštećenog IĐ doveo do povećanja krvnog tlaka i posljedično do unutarmoždanog krvarenja i krvarenja mekih moždanih ovojnica, koje ozljede su dovele do daljnjeg teškog oštećenja organizma oštećenog u vidu oduzetosti desne strane tijela, smetnje govora, krvarenja čira dvanaesnika i tromboze duboke vene desne noge. Time su 1. okrivljeni KĐ i 2. okrivljeni OĐ drugoga, oštećenog IĐ, tjelesno ozlijedili i narušili mu zdravlje tako teško da je zbog toga doveden u opasnost život ozlijeđenog i u znatnoj mjeri mu je oslabljen koji važan dio njegova tijela. U tako utvrđenom ponašanju 1. okrivljenog KĐ i 2. okrivljenog OĐ ostvarena su sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavak 2. KZ/97, te ih je ovaj drugostupanjski sud proglasio za to djelo proglasio krivim.
11. Vrednujući provedene dokaze ovaj drugostupanjski sud je iskaz oštećenog IĐ i svjedoka AĐ prihvatio kao vjerodostojne jer su potkrijepljeni s drugim dokazima, posebice nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke dr. Roberta Karla, pri čemu valja napomenuti da zbog oštećenja zdravlja oštećenika je normalno da se on nekih detalja ne sjeća, ali je bio izričit u iskazu da su ga je 1. okrivljenik i 2. okrivljenik napali udarajući ga rukama po glavi i „nekom cijevi“ po nogama. Sud je prihvatio nalaze i mišljenja vještaka jer su dati na temelju znanosti, struke i iskustva te su u skladu s drugim dokazima provedenim tijekom postupka. Iskaz svjedoka DĐ sud nije posebno vrednovao jer isti nema saznanja o događaju. Obrane 1. okrivljenog UĐ i 2. okrivljenog OĐ, da su oni napadnuti prvo verbalno, a potom i fizički od oštećenika, ovaj sud nije prihvatio jer takvu obranu ne potkrepljuje niti jedan drugi dokaz.
12. Prilikom donošenja odluke o kazni sud je kod 1. okrivljenog KĐ i 2. okrivljenog OĐ cijenio da su da nisu utvrđeni razlozi koji bi doveli u sumnju ubrojivost, da su navedeno kazneno djelo počinili s neizravnom namjerom i da su bili svjesni protupravnosti svog postupanja. Nadalje, sud je 1. okrivljenom KĐ kao olakotno cijenio njegove obiteljske i imovinske prilike i to da je oženjen, otac dvoje djece koje uzdržava, zaposlen, neosuđivan, dok je 2. okrivljenom OĐ cijenio da je zaposlen, oženjen i otac troje djece koje uzdržava te je sud obojici okrivljenika kao olakotno cijenio protek vremena od gotovo 15 godina od događaja, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Imajući na umu navedene okolnosti ovaj drugostupanjski sud smatra, što se tiče mjere kazne, da je kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci svakom od okrivljenika, primjerena svim utvrđenim okolnostima, a što se tiče vrste kazne ovaj drugostupanjski sud smatra, imajući na umu svrhu kažnjavanja i pogibeljnost kaznenog djela (članak 50. i 56. stavak 1. KZ/97), da će se i uvjetnom osudom s rokom provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine kod oba okrivljenika postići svrha kažnjavanja, odnosno da će tako izrečena kazna po svojoj vrsti i mjeri u dovoljnoj mjeri utjecati, kako na okrivljenike tako i na sve druge, da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
13. Kako podaci kaznenog postupka ne daju dovoljno podataka za presuđenje o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu oštećenog IĐ, to ga je sud uputio da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici.
14. Prilikom odluke o troškovima kaznenog postupka sud je imao na umu da su 1. okrivljeni KĐ i 2. okrivljeni OĐ zaposleni s mjesečnim primanjima oko 2.000,00 eura 1. okrivljenik i 1.200,00 eura 2. okrivljenik, pa iako uzdržavaju svoju djecu ovaj sud smatra da naknadom troškova kaznenog postupka neće biti dovedena u pitanje njihova egzistencija. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 6. ZKP sud je obvezao 1. okrivljenog KĐ i 2. okrivljenog OĐ na naknadu nastalih troškova kaznenog postupka (medicinskog vještačenja) i to 1. okrivljenog KĐ u iznosu 333,80 eura, a 2. okrivljenog OĐ u iznosu 864,69 eura (s obzirom da su u odnosu na tog okrivljenika provedena dodatna vještačenja radi utvrđivanja njegove raspravne sposobnosti) te je odlučeno da je svaki od okrivljenika dužan naknaditi paušalni iznos od 500,00 eura koji iznos je primjeren dužini trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka te osobnim i obiteljskim prilikama 1. okrivljenog KĐ i 2. okrivljenog OĐ.
U Zagrebu 10. lipnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Dušanka Zastavniković Duplančić